Proslava zaštitnika župe sv. Antuna opata u Orlecu

U četvrtak, 17. siječnja u župnoj crkvi u Orlecu svečano je proslavljen blagdan našeg dragog nebeskog zaštitnika sv. Antuna opata. O privrženosti zagovoru ovoga sveca govori nam potpuno ispunjena crkva, kako župljana, tako i onih koji su vezani uz Orlec, bilo da žive blizu ili daleko, mnogobrojnih hodočasnika iz susjednih župa te, već tradicionalno, predstavnika mjesnih i gradskih vlasti koji vrlo rado prisustvuju zajedničkoj euharistiji.

Svečano misno slavlje u koncelebraciji s još šestoricom svećenika predvodio je fra Josip Petonjić, magistar novaka iz samostana sv. Frane u Cresu. U prigodnoj propovijedi istaknuo je da je svetac kojeg danas častimo, iako je živio u davna vremena u 3. i 4. stoljeću, ostavio duboki trag koji i danas još odjekuje. Iako su prošle tisuće godine od njegovog ovozemaljskog života, slava kojom ga je Bog proslavio ostaje i danas živa. Osvrnuvši se kratko na njegov životopis kao veoma bogatog mladića koji je vrlo mlad ostao bez oba roditelja, spomenuo je ključni trenutak koji je bio prekretnica u njegovom životu. Naime, on je u crkvi slušao evanđelje o „bogatom mladiću“ (usp. Mt 19, 16-26), te za razliku od njega koji je na Isusov poziv da proda sve što ima i dadne siromasima otišao kući žalostan; sv. Antun je, naprotiv, duboko pogođen Božjom Riječju odgovorio na Božji poziv i u potpunosti ga sproveo u djelo. Propovjednik se zapitao kako bi mi danas, koji smo netom slušali i čuli to isto evanđelje, reagirali na nekog tko bi to isto u djelo proveo kao on, odn. da li bi se na Božji poziv sami odvažili učiniti to isto? Sv. Antun, ostavivši sve i otišavši u pustinju izvršio je ono što je Gospodin od njega tražio. Odlazak u pustinju za njega nije bio bijeg od svijeta. Tamo, naprotiv, nije bio lišen muka i kušnji, ali je bio radostan i sretan jer je znao za Isusovo obećanje o onom nepropadljivom „blagu na nebu“. Mnogi su k njemu dolazili u pustinju, a bilo je i onih koji su nasljedovali njegov način života. Zanimljivo, primjetio je fra Josip, kako je sv. Antun Padovanski – Svetac cijeloga svijeta – koji je živio mnogo godina nakon njega, svoje ime Fernando zamijenio redovničkim imenom Antun, upravo nadahnjujući se na primjeru njegova života. Obojici je, kako se i na kipovima na oltaru prikazuju, u njihovom rukama, ali još više u njihovim srcima, na prvom mjestu bila Božja Riječ. Ona, koja je uvijek živa. Obojica svetaca svojim nas životom izazivaju da preispitamo svoj život, naš odnos prema Božjoj Riječi i vrednotama koje su nam u životu važne.

Prije kraja misnog slavlja i završnog blagoslova, župnik vlč. Denis Žuškin zahvalio je predslavitelju fra Josipu na nadahnutim riječima, braći svećenicima na zajedništvu i prisutnosti, predstavnicima mjesnih i gradskih vlasti, mnogobrojnim vjernicima te svima koji su na bilo koji način pridonijeli da radosno, svečano i dostojanstveno proslavimo našeg nebeskog zaštitnika. Pozvao je zatim predslavitelja da blagoslovi kruhove koji će kasnije biti podijeljeni našim starijim i nemoćnim župljanima u Orlecu i onima koji su smješteni u Domu za starije osobe, a prineseni su na oltar kao prikazni dar da bi i oni osjetili naše zajedništvo i bratsku ljubav ove euharistije po zagovor sv. Antuna opata. Također, pozvao je sve prisutne da se zajedništvo koje smo imali u euharistiji nastavi zajedničkim druženjem i okrjepom u orlečkom mjesnom Domu.

Rozana Mužić

Print Friendly, PDF & Email