Vazmeno bdjenje u Krčkoj katedrali

Mons. Ivica Petanjak predvodio je Vazmeno bdjenje u Krčkoj katedrali, te se nakon Službe čitanja, vjernicima obratio prigodnom homilijom u kojoj je istaknuo sljedeće:

Sigurnost da je netko umro i da ga više nema često je najveća zapreka za prihvaćanje uskrsnuća. Smrt je previše stvarna da bi čovjeku ostavila bilo koji tračak nade u mogućnost nekog postojanja i nekog drugačijeg oblika života. Upravo u takvom su raspoloženju bili Isusovi učenici nakon Isusove smrti, i s takvim su se poimanjem žene uputile na Isusov grob. No, na njihovo iznenađenje, grob bio je otvoren i kamen s groba otkotrljan.

Otvoren i prazan Isusov grob ruši čovjekovo najsigurnije uvjerenje, jer na ovom svijetu ništa nije tako sigurno kao smrt. I baš u tome gdje smo mi kao ljudi najsigurniji, tu nas Bog demantira.

Otajstvo smrti koja se pretvara u život stavlja nas pred stvarnost koju ne znamo i ne možemo razumski dokučiti niti objasniti već nam je samo Bog može objaviti. Kao i u događaju utjelovljenja Sina Božjega, u uskrsnuću se ponovno obistinjuju riječi anđela Gabrijela upućene Mariji:  »Ljudima je nemoguće. Bogu je sve moguće.« (usp. Lk 1,37).

Prazan grob usmjerava našu pozornost prema potpuno novoj i iznenađujućoj stvarnosti.

Anđeli su poručili ženama: »Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: „Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane“. I sjetiše se one riječi njegovih.« (Lk 24, 5-8). 

U ovom uskrsnom navještaju dan je odgovor i nama: ako želimo susresti Isusa, trebamo se susretati s njegovom riječi, njegovih se riječi sjećati i o njima razmišljati. Dok god nam Isus govori, on je živ s nama i živi u nama. Dok god slavimo euharistiju i uprisutnjujemo Isusove geste i riječi, mi se s njime susrećemo.

Srce evanđeoskog navještaja jest sjećati se Isusovih djela i riječi i prenositi ih drugima: »I sjetiše se one riječi njegovih, vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima.« (Lk 24, 8-9). Žene su prototip vjernika. Navještaj ne mora odmah biti prihvaćen, ali nakon nevjere i čuđenja započinje refleksija nad svime što je bilo, i kad uvidiš da nije onako kako si mislio i kad shvatiš nedostatnost svojih uvjerenja, tada se počinje otvarati put vjere. Pred nama je pedeset dana vazmenog hoda da se sjetimo Isusovih djela i riječi i da od njih živimo.

Print Friendly, PDF & Email