Održano biskupijsko hodočašće na Trsat

U nedjelju 13. listopada vjernici Krčke biskupije, predvođeni biskupom Ivicom Petanjkom i svećenicima, okupili su se u Svetištu Majke Božje Trsatske na 27. zavjetnom biskupijskom hodočašću.

Okupljanje je započelo programom koji je, budući da se nalazimo u Izvanrednom misijskom mjesecu, organizirao biskupijski povjerenik za misije vlč Božidar Volarić. Zajedno s predstavnicima naših otoka, predvodio je molitvu krunice čija su otajstva bila oplemenjena misijskom tematikom. Također, u suradnji s misijskim uredom Riječke nadbiskupije, postavljen je štand od kojeg je prihod namijenjen misionarima, među ostalima našem svećeniku Borisu Dabi koji djeluje u Zambiji te s. Beatrici Krstačić, na službi u Brazilu.

Uslijedilo je koncelebrirano euharistijsko slavlje kojem je predsjedao krčki biskup mons. Ivica Petanjak. Liturgijsko pjevanje predvodili su župni zborovi iz Nerezina i Malog Lošinja. Ministrirali su naši bogoslovi te ministranti župa Cres i Mali Lošinj.

U ulaznoj procesiji zavjetnu sliku Gospe Trsatske nosile su vjeroučiteljice: Elizabeta Crvić, Katarina Čakarun, Vesna Avsec i Mirjana Žužić.
Prvo čitanje pročitala je Jasna Gvačić iz Supetarske Drage, psalam su pjevali Elvis Živković i Gabrijela Maglievaz iz Nerezina, drugo čitanje pročitala je Jasmina Dlačić iz Orleca, Evanđelje vlč. Anton Depikolozvane, a molitvu vjernika su predmolili Đek Ricov iz Novalje i Nediljko Baričević iz Luna.
Temeljeći svoju homiliju na pročitanom evanđelju (Lk 17,11-19), biskup Ivica tumačio je okupljenima: „Isus ulazi u selo u kojem susreće 10 gubavaca. Upravo 10 osoba potrebno je po Zakonu da se konstituira Sinagoga. Selo, bez imena, u koje Isus ulazi označava zajednicu koja predstavla cijeli svijet koji boluje od svih mogućih bolesti i koje poput gube imaju posljedice na sveukupni ljudski život: zdravstveni, društveni, psihološki, vjerski, politički. Živ si, a mrtav. Koliki su danas u svijetu takvi?

Ako broj deset označava zajednicu jedne Sinagoge, zar to ne znači kako je ta zajednica krhka i bolesna. Od čega sve boluje naša zajednica koja se zove Crkva Katolička, pa naša biskupija, naše župe, naše obitelji, mi kao pojedinci? 

Nije li nadalje čudno da ovih deset gubavaca ne traže od Isusa zdravlje već vapijući mole: »Isuse, učitelju, smiluj nam se!«
Isus reagira odmah, ali ne sućutno, nego naređujući: »Idite i pokažite se svećenicima!« Svećenicima se išlo kad si ozdravio, da konstatiraju činjenično stanje. Ovi idu, a još su bolesni. To je vjera. Vjera je u poslušnosti Isusovoj riječi. I vjera podrazumijeva put, kao što je život put. Taj put života mora proći svatko od nas bez obzira je li bolestan ili zdrav, čist ili nečist, dobar ili zao. Nitko ne može preskočiti svoj put. Mora ga proći na ovaj ili onaj način.

I ova desetorica su ga prošla i shvatila da vjera može unijeti u život zdravlje, može dovesti u red neke stvari, ali je od ovih deset samo ovaj Samarijanac shvatio da vjera spašava. Za njega je život uistinu bio rast u vjeri. On nije ostao samo na onom da izvrši ono što vjera propisuje, nego je shvatio da se mora vratiti, da se mora susresti s onim koji ga je ozdravio. Potrebno je svoj pogled uzdići od te gubave kože prema onome koji me je izliječio. Zato se vraća Isusu i zahvaljuje mu.

I mi smo danas na putu. Hodočasnici. Izašli smo iz svojih kuća, župa, otoka, i došli ovdje Gospi Trsatskoj gdje želimo u zajedništvu s njom, kao biskupijska zajednica, kao velika vjernička obitelj, ovdje proslaviti i ovaj Izvanredni misijski mjesec kojeg je odredio papa Franjo da nas podsjeti da biti kršćanin znači biti misionar. Da smo to poslanje primili po samom sakramentu krštenja.

Ako pratite ono što govori sadašnji papa, onda bi sve ono što je rekao u svom pontifikatu mogli sažeti u jednu riječ: Izaći! Izlazak! Ovaj papa ne prestaje pozivati na izlazak.
Tako je u svom pismo za ovaj Izvanredni misijski mjesec rekao: Treba izaći Crkva Božja sve do nakraj svijeta. Treba »izaći iz vlastitog doma, obitelji, zemlje, jezika i mjesne Crkve.« Treba »izaći iz okvira isključive pripadnosti vlastitoj zemlji i vlastitom narodu […] nadilazeći svake neprilične etničke i crkvene introvertiranosti.« Treba izaći svaki krštenik i svaka krštenica iz samoga sebe, jer »onaj koji ljubi nikad ne miruje«, jer je »privučen od drugoga i privlači druge.«
Izaći iz svojih okvira, iz svojih shema, iz svojih svjetova i prihvatiti nove ideje i novi pristup i ne skrivati se iza pravila i propisa. Tako piše u enciklici Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite.

Ovih dana na osobiti način želimo biti u duhu povezani s našim misionarima i misionarkama širom svijeta koji su Isusov poziv: »Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju« (Mk 16,15) uistinu doslovno shvatili i izašli iz svega svoga što su imali, napustili svaku sigurnost i uputili se poput Abrahama u nepoznato.
Mi moramo izlaziti svakodnevno iz svojih malih začaranih i zakukuljenih svjetova, kako bi i nama Isus rekao: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Neka nam i ovo naše hodočašće pomogne shvatiti da je i Blažena Djevica Marija u potpunosti izašla iz svih mogućih okvira kad je prihvatila biti suradnica Božja i poput misionarke požurila donijeti Radosnu vijest Elizabeti. I sluga Božji biskup Mahnić je izašao iz svoje sredine i svoje domovine i u našoj sredini i u našoj domovini svijetlio kao svjetionik u mrak. Budimo ljudi evanđelja i učenici Kristovi, palimo svjetlo istine vjere i budimo svjetlo jedni drugima.“

Misno slavlje završilo je biskupovom molitvom za krčku biskupiju pred likom Gospe Trsatske.

Print Friendly, PDF & Email