Uz pomoć Biskupije Krk otvorena nova misija u Zambiji

Točno dvije godine nakon posjeta biskupa Ivice Petanjka i tajnika Saše misiji Njoko i Nawinda, otvorena je još jedna misija, ili bolje rečeno, centar evangelizacije. Na misijsku nedjelju, 20. listopada, 2019, bila je svečanost otvorenja misije Maziba koja se nalazi na rubu misije Njoko, ali izvan granice, i prelazi u drugu biskupiju – Mongu, župa Senanga.

Zašto u drugoj biskupiji? Želja nam je odgovoriti na Učiteljev zahtjev da se njegova Riječ odnese tamo gdje je još nema, a u ovom kraju, uzduž rijeke Lumbe, u drugoj biskupiji, još Riječi nije bilo pa ju je trebalo odnijeti, naravno uz suglasnost i dopuštenje lokalnih crkvenih vlasti.

Eto, tamo sam prije dvije godine odveo našega biskupa Ivicu i njegovu pratnju i pokazao im mjesto u šikari na kojem bismo željeli sagraditi crkvu. Na tom smo mjestu već bili započeli neke radove za provizorno stanovanje, još nije bilo ni zgrade u kojoj bismo ručali palentu s pečenom ribom nego smo sjedili ispod stabala koja za vruće, ljetne zambijske sezone, nisu davala hladovine. No nitko se nije žalio što sunce udara u glavu dok smo sjedili za plastičnim stolom.

Biskup je očito bio impresioniran trenutkom nastajanja nove misije i sve je učinio da se crkva sagradi, i ne samo crkva nego i neke popratne zgrade i sve smo to otvorili i predali upotrebi ove misijske nedjelje. Ovo čudo nove misije je učinjeno i po zagovoru svetog Leopolda, kapucina baš kao i naš biskup, čiji je kip i moći koje su ugrađene u oltar i opet priskrbio biskup Ivica. Tako je Biskupija Krk, ponosno to kažem, sagradila jednu novu misiju u Africi. Na to smo iznimno ponosni, osobito mi koji toj biskupiji pripadamo!

Lokalni biskup Evans, budući da je tog dana bio zauzet krizmom u drugom kraju biskupije, obećao je doći još prije kraja ove godine u pastoralni posjet. Misu i blagoslov je predvodio župnik John Mulele, uz prisustvo prijatelja svećenika Mukubesa i mene. Tada sam zgradu crkve, kao i pet crkvenih zajednica u raznim selima koje su nastale našim misijskim radom predao župniku, a ja ostajem njegov pomoćnik za taj kraj. Gospodinu neka je slava i čast da smo to mogli učiniti.

Svečanosti je prisustvovalo mnoštvo ljudi, mahom novih kršćana, koji su pješačili i po dva dana da bi u četvrtak počeli sa programom, a u nedjelju imali misu. Ove godine nije bilo prikladno tražiti da svi donesu svoju hranu koju će jesti za vrijeme dana slavljenja, kako se to obično radi. Ove godina je drugačije: hrane nigdje nema, glad vlada posvuda, sve smo morali providjeti – pojelo se 500 kilograma kukuruznog brašna i jedna cijela krava, te dosta kupusa sa susjedne farme.

Svi su otišli zadovoljni a mi, misionar i oni koji su sudjelovali bilo u gradnji, bilo u pripremi hrane, bilo u molitvi i moralnoj podršci, ostajemo kao sluge iz evanđelja koji su samo obavili svoj zadatak, na slavu Božju.

don Boris Dabo

Print Friendly, PDF & Email