Znanstveni simpozij u povodu 50. obljetnice smrti krčkog biskupa Josipa Srebrnića

U povodu 50. obljetnice smrti krčkog biskupa Josipa Srebrnića u petak 4. ožujka na Teologiji u Rijeci održan je znanstveni simpozij. Organizatori, Teologija u Rijeci i Krčka biskupija, skupom su htjeli javnost pobliže upoznati sa svestranim pastoralnim radom na planu aktiviranja katoličkog laikata, euharistijskoga pastorala i sl. mons. dr. Srebrnića. Njegov episkopat obilježen je trima različitim društvenim i političkim okolnostima, i to u teškom vremenu II. svjetskog rata, te prijeratnom i poslijeratnom razdoblju koja su mahom imala protivan, neprijateljski stav prema biskupu. Njegova pastoralna zauzetost iz prijeratnog razdoblja u ratnom je razdoblju prerasla u neumorne intervente za oslobođenje uhićenih, prognanih i interniranih osoba. Biskupova upornost u obrani vjere i kršćanskih načela bila je Srebrnićeva konstanta od koje nije odustajao ni pod koju cijenu, poručili su organizatori.

Simpozij o mons. Josipu Srebrnicu

Okupljene je na početku pozdravio riječki nadbiskupa i metropolit Ivan Devčić, kazavši kako je biskup Srebrnić kao Slovenac, povezivao Hrvatsku i Sloveniju. Također, prije 70 godina osnovao je župu Šapjane i bio je hrabar čovjek i pastir u teškim vremenima. Izrazio je zadovoljstvo nastojanjima da se javnost bolje upozna s djelovanjem biskupa Srebrnića na prostoru Riječke metropolije jer je svojevremeno obnašao službu administratora Riječke biskupije. Prigodnu riječ uputio je krčki biskupa Ivica Petanjak, istaknuvši za svog prethodnika da je bio čovjek koji se borio za čovjeka u vremenima fašizma, borbe fašizma i komunizma te komunizma – sistemima u kojima se čovjek borio protiv čovjeka. Simpozij je otvorio doc. dr. Anton Bozanić predavanjem o društvenim i crkvenim prilikama u Krčkoj biskupije u vrijeme dolaska i djelovanja biskupa Srebrnića. O djelovanju biskupa Srebrnića kao profesora u Ljubljani i Gorici govorio je prof. dr. Bogdan Kolar, dok je o suradnji biskupa s bl. Ivanom Merzom i katoličkim organizacijama govorio prof. dr. Božidar Nagy.

U drugom dijelu simpozija o interventima biskupa tijekom Drugog svjetskog rata u prilog odvedenih i zatočenih ljudi s područja Krčke biskupije govorio je doc. dr. Franjo Velčić. Istaknuo je kako se biskup Srebrnić zauzimao i za uhićene partizane, te da su samo u godini 1944. poznata 36 imena za čije se oslobođenje Srebrnić zalagao. “Srebrnićeva se metoda sastojala, kako ju je on tumačio dok je bio uhićen i odveden od komunističke OZN-e 1945., ‘taktikom akomodacije’ koja se sastojala u tome što je za većinu uhićenih partizana pisao da nisu nikada bili komunisti, niti simpatizeri komunističke ideje, što je najčešće bila istina, te da su bili prisiljeni ući pod prijetnjom smrti u partizanske postrojbe. To je bila činjenica jer je nova ‘narodna vlast’ na to pozivala pod prijetnjom kazne u slučaju da se ne odazovu.” Dodao je kako su prva uhićenja uslijedila dolaskom Nijemaca na Krk 13. studenoga 1943.

U nastavku je iznio činjenice o Srebrnićevu zauzimanju za svoje sunarodnjake Slovence na Rabu u talijanskom logoru u Kamporu, kao i za internirane i ugrožene Židove. Također, biskup je intervenirao i tijekom masovnih uhićenja u Puntu 28. ožujka 1944. kada su Nijemci izveli ‘raciju’ tijekom koje su uhitili i odveli 110 Puntara, kao i 30. listopada iste godine kada je izvedena druga ‘racija’. Osim toga, Srebrnić se zalagao i za obične ljude i razna osobna pitanja, kazao je predavač dodajući i njegove intevente za izgladnjelo pučanstvo Krka. Za svoje intervente Srebrnić je primao pismene i usmene zahvale spašenih ljudi, a jedno je posebno istaknuo doc. dr. Velčić. Bilo je to pismo partizana, vjernika Josipa Karabaića, Krčanina, koji je redovito dolazio u katedralu i ‘kampanal’ za velike blagdane, a iz katedrale odlazio među posljednjima jer se uvijek zadržavao kod Srebrnićeva groba uvjeren da mu je on svojim interventima spasio život.

Završno izlaganje o značenju biskupa Srebrnića iz sadašnje perspektive imao je biskup Petanjak. Temeljio ga je na dva pisma od kojega je prvo tiskano kao brošura na korizmu 1944. i bilo je upućeno vjernicima i svećenicima Krčke biskupije te pismo upućeno župnim uredima iz 21. veljače iste godine. U njima vjernicima objašnjava bit i značenje komunizma, naglašavajući da se ne bavi politikom niti upućuje na ikoga, nego samo iznosi načela Katoličke Crkve držeći se strogo vjere i morala. Za komunizam Srebrnić piše da je najjači pokret novijeg doba koji nije samo pokret, nego potpuno izgrađen nazor o svijetu, ali i potpuno suprotan od kršćanstva jer označava ne samo otpad od njega, nego otpad od Boga uopće.

Za razliku od korizmenog pisma, novogodišnje je puno konkretnije jer je Srebrnića u studenoga 1944. napao partizanski “Primorski Vjesnik” jer je u svojoj okružnici napisao ‘da je partizansko narodno-oslobodilački pokret u rukama KPJ kao sredstvo da se ostvare ciljevi komunizma i kod nas, jer da to ne odgovara istini.’ Ova komunistička tvrdnja toliko je povrijedila Srebrnića i naljutila da više nije mogao šutjeti, nego si je dao oduška i napisao misle li da je on dijete koje ne razumije činjenice i da je njihovo pisanje čista uvreda za njega, kazao je biskup Petanjak. “Zato sada izlazi dokumentiramo protiv njih nabrajajući njihove zločine po pojedinim zemljama Europe i naših krajeva, spočitavajući im da su stručnjaci u pronalaženju neprijatelja što im služi kao alibi za tzv. ‘pučke sudove’ na kojima se uvijek sudi nekim ‘veleizdajnicima’ koji su ‘suradnici’ ili Talijana ili četnika ili ustaša ili nekog drugog okupatora ili neprijatelja komunizma.”

Društveno-politička zbilja bila je polazišna točka biskupu Srebrniću da progovori svojim svećenicima o tri kreposti, rekao je biskup Petanjak i naveo: svetost života, izvrsnost izobrazbe i znanje i duh apostolstva. Bio je duboko svjestan uloge i odgovornosti koju ima pred Bogom i ljudima kao biskup jedne mjesne Crkve. To mu daje dodatnu snagu da ‘bobu kaže bob i popu pop’ i da stvari nazove pravim imenom, kazao je krčki biskup. “Samo se tako mogu razumjeti njegovi stavovi prema komunizmu koji se do danas, kaže on, a ni do danas, dodajemo mi, nije promijenio. To je bio i ostao sistem koji je uvijek morao imati neke stvarne ili fiktivne vanjske i unutarnje neprijatelje s kojima se borio i još uvijek se bori, te na taj način opravdava i zločin kao sredstvo da se postigne zacrtani cilj. Srebrnić je dobro shvatio da je taj sistem u svojoj srži zločinački, ali se kao čovjek i kršćanin izdigao iznad njega i neumorno ponavljao: ‘ne smijemo ikoga na svijetu o svoje ljubavi isključiti. Ni onih ne smijemo isključiti koji su nam neprijatelji i znamo da nas mrze ili su nam učinili zlo.'” Srebrnićev život nije bio borba čovjeka protiv čovjeka, nego borba čovjeka za čovjeka, pa i za neprijatelja, istaknuo je biskup Petanjak. “Kad bismo mi koji mislimo da živimo u demokratskom društvu usvojili ovo načelo, Bog zna gdje bi nam bio kraj, a onako mi se još razračunavamo s nekim vanjskim i unutarnjim neprijateljima. Ako se Srebrniću nije bilo teško zauzeti za neprijatelje, lako se može razumjeti zašto se toliko zauzeo za solidarnost među ljudima u vrijeme velike ratne gladi pozivajući one koji imaju, neka daju svome susjedu koji nema i prije nego te taj gladni zamoli, jer poštenu čovjeku nije lako oprostiti i moliti za pomoć. Kakve li snažne poruke kršćanima u Jubilarnoj godini milosrđa.”

U raspravi koja je uslijedila između ostaloga istaknuto je kako nitko prije ni poslije biskupa Srebrnića nije slao toliko dopisa o nužnosti euharistijskog klanjanja. Također, prigodna izlaganja o biskupu Srebrniću kao obnovitelju hrvatskog naroda euharistijom pripremio je mons. dr. Juraj Batelja, o njegovoj ulozi u spašavanju zatočenih u koncentracijskom logoru Kampor prof. Ivan Kovačić, o službi apostolskog administratora Riječke biskupije doc. dr. Marko Medved, a predavanje o odnosima s komunističkom vlašću pripremio je prof. dr. Miroslav Akmadža. Svi radovi bit će objavljeni u Zborniku koji će u drugom dijelu sadržavati intervente biskupa Srebrnića za oslobođenje Krčana, najavio je doc. dr. Franjo Velčić.

Print Friendly, PDF & Email