Biskup Ivica predslavio Misu posvete ulja -

Misu posvete ulja u krčkoj katedrali predvodio je na Veliki četvrtak ujutro biskup mons. Ivica Petanjak, u koncelebraciji mons. Valtera Župana, biskupa u miru, te pedesetak svećenika i redovnika Krčke biskupije.

Uvod u liturgiju ovoga misnog slavlja vjernicima je dao mons. Ivan Milovčić. Podsjetio je na dva bitna sadržaja ovog misnog slavlja: posvetu ulja i ustanovu svećenstva. Istaknuo je koliko je važno da vjernici kod sakramenata i sudjelovanja u liturgiji probude svoju vjeru kako bi postali aktivni dionici Božjega milosrđa. I kod obnove svećeničkih obećanja važan je duhovni doprinos i molitvena potpora zajednice vjernika kako bi svećenici mogli predano i gorljivo ustrajati u svojoj službi.

Na početku euharistije, u svojoj pozdravnoj riječi, i biskup je Ivica pozvao okupljene vjernike da mole za svoje svećenike koji su tu upravo radi njih, a njihovo poslanje nije uvijek lako i jednostavno i potrebno je iskrene i gorljive molitve.

Misa posvete ulja 2016.

Biskup Ivica održao je i homiliju. Objasnio je kako nas posveta ulja podsjeća da “smo svi posvećeni Gospodinu, već od samog krštenja. A to znači da smo Božji, njegova svojina. Da u potpunosti pripadamo Kristu.“ No primanje sakramenata, napominje biskup, nije dovoljno. Potrebno je u svom životu nasljedovati Isusa Krista. „Bez tog nasljedovanja sakramenti su poput žara koji se nalazi ispod drveta, ali taj žar nikada nije zapalio to drvo. Plamen ga nije prožeo svojom snagom i njime se nitko nije okoristio: niti se tko ogrijao, niti je kome svjetlo bio, niti se na njemu što skuhalo ili ispeklo.“

Biskup je nadalje objasnio posebnost sakramenta svetog Reda. Po njemu se pojedini članovi iz cijelog Božjeg naroda uzimaju i njima se povjerava posebna služba da vode brigu o duhovnom rastu tog istog Božjeg naroda. „Tu službu uspješno može vršiti samo onaj tko je svoj život duboko ukorijenio u osobu Isusa Krista. Svećenik koliko god bio sposoban, pametan, okretan, poduzetan, neće imati uspjeha i neće ustrajati u svojoj službi ako ostavi po strani onoga koji ga je odabrao i pozvao, a to je Isus Krist. Jednostavno zato što sam ja kao svećenik jednako čovjek kao i oni ljudi kojima sam poslan. I koliki god trud uložio, ja ne mogu nikoga promijeniti niti obratiti. To može samo Bog. Ako bih ja kao svećenik taj božanski element ostavio po strani ili ga zanemario, meni će na kraju ostati samo razočaranje.“

Podsjetio je zatim biskup na lik biskupa Josipa Srebrnića kome se ove godine spominjemo 50. godišnjice smrti i na njegovu poslanicu posvećenu svećenicima Krčke biskupije, datiranu 29. prosinca 1944, a koja je svojim sadržajem i danas itekako aktualna. U svoj poslanici biskup Srebrnić inzistira na tri svećeničke kreposti: svetost života, izvrsnost izobrazbe i znanja i duh apostolstva.

Duh apostolstva karakteriziraju: duboka vjera u Isusa Krista, neograničena privrženost njemu i bezuslovna spremnost žrtvovati se za njega, kako vrijeme u kojem svećenici žive ne bi bilo izgovorom za lijenost, mlakost i nerad. Biskup Srebrnić poticao je stoga Svećenike na obavljanje duhovnih vježbi i redovitu molitvu časoslova.

Srebrnić zatim poziva svoje svećenike na stalnu izobrazbu, obrazovanje. Ta je izobrazba danas još nužnija kako bi svećenici mogli konkurirati u ovom vremenu kada je svijet usmjeren na stalno intelektualno napredovanje.

Kao treću krepost ističe svetost života no nje nema bez osobnog njegovanja duhovnosti pa preporuča svojim svećenicima čitanje papinih enciklika, a nadasve svakodnevno druženje sa Svetim Pismom.

Za kraj upozorava kako svaka župa, koliko god mala bila, zahtijevati potpun i predan angažman svećenika jer u područje njegove apostolske djelatnosti spada široki spektar aktivnosti: uz rad oko oltara i u ispovjedaonici tu su i izravna osobna skrb oko uređenja crkvi i kapela, „dizanje vjerskog života u vjerskim društvima i preko njih u obiteljima i u župi uopće, vjerski odgoj djece, briga za vjersko i moralno zalutale i odsutne, ljubav prema svima koji su bolesni ili trpe zbog bijede, zbog odsustva ili smrti članova u obitelji, zbog kleveta, zbog tolikih nevolja, koje se dnevice u novim i opet novim oblicima pojavljuju. Široka i beskrajna kao more kršćanska je karitas. Ona neka postane u ovo teško i zapleteno doba sadržaj života svakoga od nas. Kako lijepo bi bilo, kad bi iza smrti naše odjeknulo: „Prošao je zemljom čineći dobro“.

Nakon homilije uslijedila je obnova svećeničkih obećanja kao izraz trajne želje povezanosti s Kristom i čvrste opredijeljenosti za Krista i čovjeka.

Na svetoj misi biskup je posvetio ulje za sakramente: krštenje, potvrdu i sveti red te blagoslovio ulje za bolesničko pomazanje.

Nakon svete mise, svećenici su se i redovnici, zajedno sa svojim biskupima, okupili u Biskupskom dvoru.