Hodočašće Krčke biskupije u Godini milosrđa

Vjernici iz Krčke biskupije u velikom broju hodočastili u Zagreb kako bi počastili tijelo hrvatskoga sveca Leopolda Bogdana Mandića koje je, 74 godine nakon smrti, konačno u Domovini.

Sveti Leopold – uzor svetosti milosrđa

Svetu misu koju ćemo zajedno slaviti danas prikazat ću za sve Vas, kao i za sve Vaše koje ste ostavili u svojim domovima. Za sve one kojima je naša molitva potrebna. Za cijelu našu biskupiju. Potičem i Vas da se u svojim molitvama sjetite i nas svojih biskupa, svećenika, redovnika i redovnica, naših bogoslova i svih onih koji su Vam se preporučili u molitve. Otvorimo se poticajima Duha da se i po ovom susretu naša srca ispune Očevom milošću, a mi Njegova posinjena djeca, po zagovoru sv. Leopolda Bogdana Mandića postanemo Milosrdni kao Otac.

Napisao je to u poruci hodočasnicima iz svoje biskupije krčki biskup Ivica Petanjak, a pročitana je u autobusima kojima su vjernici putovali prema Zagrebu. Na početku biskup Ivica kaže da je ugodno iznenađen velikim odazivom na hodočašće: „Kad smo počeli razmišljati o tome da pođemo na ovo hodočašće, rezervirali smo devet autobusa. Danas na ovaj put krećemo sa 22 autobusa, a u njima nas preko tisuću hodočasnika. Ima i onih koji su se na ovo hodočašće odlučili poći u vlastitoj organizaciji. I njih i sve vas srdačno pozdravljam riječima kojima je i sveti Leopold pozdravljao svoje penitente: Mir i dobro!“

Milosna prigoda koju se ne smije propustiti

U nastavku krčki biskup objašnjava zbog čega je važno ovo hodočašće: „Prije svega, zato što se pridružujemo želji pape Franje koji je u Godini milosrđa na poseban način potaknuo vjernike da hodočaste. U buli Jubileja Lice milosrđa, Papa govori o hodočašću kao jednoj od odlika jubilejskih godina, jer je ono ‘slika’, ‘ikona životnoga hoda’ svakoga čovjeka koji je homo viator. Hodočašće kao poticaj na obraćenje koje je stvarni cilj i onda kada su izvanjski cilj Sveta vrata, kako u Rimu, tako i drugdje. Nije stoga potrebno odlaziti u Rim već nam milosne prigode dolaze ususret, nude nam se, postaju nam bliske i lako dostižne. Zbog toga smo odlučili ne propustiti ovu iznimnu prigodu i organizirati biskupijsko hodočašće u Zagreb.“

Sv. Leopold Bogdan Mandić je većinu svog redovničkog života proveo u Italiji, u Padovi. Žarko se želio vratiti u svoju Domovinu te ovdje vršiti službu no to mu se nije ostvarilo, pa je zaželio da bar njegovi posmrtni ostaci budu pokopani u rodnoj grudi. Ni ta mu želja nije ispunjena jer je pokopan u Italiji, ali ove jubilejske godine, čak 74 godina nakon svečeve smrti, relikvije sv. Leopolda po prvi put došle su Domovinu i od 13. do 18. travnja izložene su u Zagrebu, u župi posvećenoj njemu u čast.

Hodočašće Krčke biskupije sv. Leopoldu u Zagreb

U subotu, 16. travnja sv. Leopoldu hodočastili su i vjernici Krčke biskupije i tako se priključili desecima tisuća poštivatelja tog hrvatskog sveca koji su iz svih krajeva Domovine i iz inozemstva doputovali do zagrebačke Dubrave i satima strpljivo čekali ne bi li na trenutak dotaknuli sarkofag u kojem je izloženo malo tijelo velikog sveca.

Katolički mediji objavili su da je na euharistijskom slavlju koje je u župnoj crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića predvodio krčki biskup Ivica Petanjak sudjelovalo oko deset tisuća vjernika. To znači da se uz nešto više od tisuću otočana tu našlo i mnoštvo hodočasnika iz drugih krajeva koji su ispunili ne samo crkvu i prostor ispred nje nego i okolne ulice. Osim Krčke, hodočašće je organizirala i  Gospićko-senjska biskupija, ali je pristiglo i više autobusa iz Istre, Slavonije, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, kao i s rodne grude sv. Leopolda, Boke Kotorske, te nekih katoličkih misija iz Zapadne Europe. Sve ih je u na početku svete mise pozdravio predvoditelj slavlja, krčki biskup mons. Petanjak, a uz njega su koncelebrirali apostolski administrator Gospićko-senjske biskupije biskup Mile Bogović, provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević i provincijal Venetske kapucinske provincije fra Roberto Genuin, te još 160 svećenika.

Ovih dana svjedoci smo velikih djela

Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup Petanjak naglasio kako “samo Bog po svojim svecima i po svojim ugodnicima može vidjeti ona djela kojima smo svjedoci ovih dana od kad je sveti Leopold došao u Hrvatsku. Slobodno možemo uskliknuti ‘ovo je dan što ga učini Gospodin’ za sve koji su došli i dolaze ovih dana u ovaj grad da proslave ovog čovjeka koji je cijeli svoj život želio živjeti u Hrvatskoj. Ovdje smo kao braća i sestre da produbimo svoju vjeru”.

U nastavku službe riječi misna čitanja pročitali su Tatjana Hudec i Šime Paparić, psalam je otpjevao bogoslov Anton Budinić, a evanđelje vlč. Kristijan Zeba. Molitvu vjernika čitali su Antonela Deželić i Roko Salković, a euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor župe sv. Mihaela arkanđela iz Vrha, pod ravnanjem Nikice Frlete i orguljskom pratnjom Sabine Depikolozvane.

U homiliji je biskup Petanjak naglasio kako je sveti Leopod sav svoj život utrošio opraštajući grijehe u ime Božje i izmirujući ljude s Bogom i s drugima i sa samim sobom, prošao je zemljom sijući i sadeći Božje milosrđe.

„Sveta je godina milosrđa i mnogi su ovu godinu doživjeli kao milosnu godinu oslobođenja, jer su došli do spoznaje da ima za njih nade, šanse i mogućnosti, da se i oni spase, da i njima bude oprošteno, da se i njima milosrđe iskaže. I to je točno. Božje je milosrđe neizmjerno i uvijek je na djelu. Ali milosrđe je nastupilo ili nastupa nakon nečega što je bilo grešno, krivo, naopako življeno. Što je moglo trajati godinama ili cijeli život. Možda je netko živio u stanju grijeha ili je cijeli život drugome činio nepravdu i drugome od života stvorio pakao, a sad očekuje da mu Bog iskaže milosrđe. Milosrđe je čisti dar, bez truna naših zasluga. Što mislite koliko je neku drugu osobu moj ili tvoj život i ponašanje stajao muka, živaca i zdravlja psihičkog i fizičkog, a ja ili ti očekujemo da nam Bog bude milosrdan, kao da se ništa nije dogodilo“, rekao je biskup Petanjak i zapitao se: „Kolika je cijena milosrđa?!“

Hodočašće Krčke biskupije sv. Leopoldu u Zagreb

Kolika je cijena milosrđa?

„Znate li vi koliko je svetog Leopolda koštalo milosrđe koje je on pola stoljeća svoga svećeništva svakodnevno dijelio?“, nastavio je propovjednik. „Toliko je stotina tisuća svećenika u svijetu i svatko od nas svaki dan ispovijeda jer nam je to služba, pa ljudi ne kažu da smo milosrdni. Ne nosimo tu titulu iako vršimo istu službu kao sveti Leopold.“

Podsjetio je kako je sveti Leopold imao sve preduvjete da bude nemilosrdan jer je njemu ispovijedaonica i služba ispovijedanja bila nametnuta pod poslušnost. „On je htio biti propovijednik, a bio je ispovijednik. Htio je biti viđen i u javnosti, a sav je život proveo zatvoren u tajnosti. Htio je živjeti u svojoj domovini, a proveo sav život u tuđini. Htio je raditi na jedinstvu kršćana i pomirivanju naroda, a sav je život proveo u tome da čovjek koji je grijehom u sebi rastrgan pronađe jedinstvo sa samim sobom. I da idemo nabrajati dalje: ni jedna mu se želja nije ispunila. Zar nije imao sve preduvjete da bude nemilosrdan i da mrzi sve oko sebe?“, upitao je biskup Petanjak.

„Usprkos svemu tome taj je čovjek uzor svetosti milosrđa“, rekao je biskup i objasnio zbog čega je tako: „On je cijeli život činio pokoru i za one koje je ispovijedao i u sebi pomirivao nepomirljivo, a svima drugima iskazivao neizmjerno milosrđe. Milosrđe drugima može iskazivati samo onaj, tko sebe može držati u pokornosti i pod kontrolom. Osim toga sveti Leopold je shvatio bit iz kojeg je izvirao sav Isusov život i ponašanje na zemlji, a to je volja Božja. Isus ništa nije učinio, a da se nije pitao je li to što čini, živi i govori, je li to volja Božja. Sav je Isusov život savršena poslušnost volji Božjoj“.

Sveti je Leopold vjerovao da poslušnost koju je on kao redovnik i svećenik dao Bogu i ljudima, vrijede više od sve njegove volje, želja, nadanja. On je želio jedan oblik života, poglavari su mu namijenili potpuno drugačiji, i on je sve prihvaćao poput Isusa u Getsemanskom vrtu: „Oče neka me mimoiđe ova čaša križa, ali ne moja nego tvoja volja neka bude“.

Isusovo načelo poslušnosti volji Očevoj temelj svakog oblika svetosti

Propovjednik je naglasio da se danas u hrvatskom jeziku rijetko nailazi na riječ „poslušnost“. Tko još danas uvažava dobronamjerno mišljenje drugoga? Tko je spreman poslušati kad mu sto osoba kaže ovo je za tvoje dobro, a on hoće i živi potpuno drukčije?”

„Okrenimo se oko sebe i pogledajmo ovu masu svijeta iz svih krajeva Hrvatske koju je okupio jedan mali rastom redovnik i svećenik, ponizan i malen, koji je cijeli život radio na sebi i sebe dovodio u red, kako bi drugima mogao posredovati neizmjerno Božje milosrđe, svjestan da je Isusovo načelo poslušnosti volji Očevoj temelj svakog oblika svetosti. Ne možemo slaviti sv. Leopolda, ne možemo ubirati plodove Svete godine milosrđa a da pritom ne slijedimo vječna načela evanđelja i primjer Isusove poslušnosti. Isus Krist jedini je Put, Istina i Život kojeg je Otac nebeski poslao ovom svijetu. Sveti Leopold je tim Putem išao, tu Istinu svjedočio i taj Život živio. Drugoga puta nema“, zaključio je biskup Petanjak svoju propovijed.

Nakon popričesne molitve krčki biskup je uz svečevo tijelo izmolio zagovornu molitvu. U znak zahvalnosti, domaći vjernici su mu darovali reljef na kojem je prikazan sv. Leopold kao ispovjednik.

Tijekom cijelog dana, pa tako i za vrijeme euharistijskog slavlja, uz sarkofag s tijelom sv. Leopolda izmjenjivali su se mladi u hrvatskim narodnim nošnjama, a red su domaćim volonterima-redarima pomogli održavati volonteri humanitarne organizacije Zeleni križ iz Padove. Red je trebalo strpljivo održavati jer je mnoštvo vjernika željelo obići sarkofag s tijelom sv. Leopolda, a za to su imali prilku od završetka euharistijskog slavlja kojeg je predvodio biskup Petanjak, pa sve do početka sljedećeg, u ranim popodnevnim satima, koje je predvodio fra Krunoslav Kocijan za velik broj članova Franjevačkog svjetovnog reda iz cijele Hrvatske.

I dok su nove tisuće vjernika častile tijelo sv. Leopolda, hodočasnici iz Krče biskupije okupili su se oko sarkofaga budućeg hrvatskog sveca čiju kanonizaciju svi iščekuju. Druga postaja hodočašća bila je zagrebačka katedrala i grob blaženog Alojzija Stepinca. Hodočasnike je ispred katedrale dočekao dr. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Stepinca, te im ukratko predstavio katedralu i bl. Alojzija. Nakon što je biskup Petanjak predmolio litanije bl. Alojzija Stepinca, dok je katedralom odjekivala skladna pjesma otočana, svi su imali priliku pohoditi Stepinčev grob.

Vraćajući se iz Zagreba prema svojoj biskupiji, hodočasnici su još zastali u Karlovcu, u Nacionalnom svetištu svetog Josipa gdje ih je dočekao rektor Svetišta mons. Antun Sente. Nakon što su predvođeni biskupom Ivicom izmolili litanije sv. Josipa, hodočasnici su nastavili svoje putovanje.

Dodatnu neplaniranu postaju imali su putnici jednog od lošinjskih autobusa koji se zbog kvara morao zaustaviti oko Ravne Gore, no solidarno su ih primili hodočasnici iz ostalih autobusa te su svi sretni i zadovoljni stigli svojim kućama.

Tekst i fotografije: Walter Salković

Print Friendly, PDF & Email