Kultura smrti (8)

Autor serijala: Nikola Radić
Autor serijala: Nikola Radić

Galtonovom eugeničkom vizijom zanosila se poznata nam već Margaret Sanger. Njezin pokret “Planirano roditeljstvo” (Planned Parenthood) vodi i danas brigu o genetskoj selekciji u cilju utvrđivanja nepoželjnih i njihova uklanjanja s pozornice života.

“Planirano roditeljstvo” nije danas na toj fronti osamljeno. Ima ih još podosta koji rade s istim ciljem. Evo samo nekoliko eklatantnih primjera.

Još 1952. g. je John Rockefeller osnovao .Populacijsko vijeće” sa svrhom istraživanja opasnosti od “prenapučenosti”. Stari izrazi .rasna čistoća” i “eliminiranje inferiornih” potiho su zamijenjeni izrazima “kontrola stanovništva” i “planiranje obitelji”. Svoje projekte usmjerili su prema zemljama u razvoju.

“Dragovoljna selekcija”

Prvi predsjednik tog Vijeća bio je Frederick Osborn, poznati eugeničar, koji je predložio da se umjesto govora o eliminiranju .inferiomih” putem sterilizacije i sl. primjenjuje izraz “slobodan izbor”. Pisao je da će ljudi vjerovati kako sami odlučuju o tome da nemaju djece, “ako se planiranje obitelji proširi na sve pripadnike stanovništva i ako učinkovita kontracepcijska sredstva budu svima dostupna.” (Ovo je pisao 13 godina prije masovnog proširenja kontracepcijske pilule).

Zatim je počeo zagovarati uvođenje sustava, kako ga je sam nazvao, .nesvjesne dragovoljne selekcije”. Obične ljude vodit će se putem eugenike i prorjeđenja rasa, a da neće biti ni svjesni kamo idu ni što čine. Tvrdio je da se ljude može pridobiti za “dragovoljni” izbor isticanjem ideje o “željenoj djeci”. Rekao je: “Svoje prijedloge temeljit ćemo na želji da se djeca rađaju u obiteljima u kojima će se o njima brinuti s ljubavlju i odgovornošću”.

Efikasnom propagandom tih slatkorječivih ideja potkrijepljenih još brigom za zdravlje, zaštitom od bolesti itd. uspjelo se doista danas promijeniti shvaćanja i životne stavove ljudi da “dragovoljno” zaplivaju morem smrti.

Taj novi mentalitet koji je inicirao Osborn nije isključio druge nasilne načine za postizanje istog cilja. Gdje ili dok još ljudi na pr. ne prihvaćaju dragovoljnu sterilizaciju da se oslobode tereta djece, ona se može jednostavno nametnuti. Za tako nešto Populacijsko je vijeće uz obilnu pomoć američkog Ministarstva zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi već 50-tih godina prošlog stoljeća pretvorilo Portoriko u golemi laboratorij za testiranje svojih zamisli o masovnoj kontroli porasta stanovništva. Rezultat?

Ministarstvo zdravstva u Portoriku je 1965. objavilo studiju prema kojoj je do tada oko 35% portorikanskih žena u dobi plodnosti već bilo trajno sterilizirano. Siromašne seljanke poticalo se da rađaju u visoko-higijenskim uvjetima bolnica koje je izgradila Amerika, a liječnici u tim bolnicama imali su nalog sterilizirati žene nakon drugog poroda …

Tragična je činjenica da danas “aktivisti smrti” imaju u rukama razna sredstva i mogućnosti, vrlo sofisticirana i vrlo efikasna, vjerojatno neka i javnosti još nepoznata, da praktično likvidiraju – ako hoće – i veliki do čovječanstva. Nedavno se takvom mogućnošću ‘pohvalio’ i Bill Gates. Nije čudo, on već duže vrijeme svojim milijardama koje daje siromašnim zemljama (Afrika) provodi upravo te ‘humanitarne’ zadatke (preko Planned Parenthooda i sličnih). U tom smislu im vrlo efikasno može poslužiti GMO-hrana (o čemu tek malo znamo; nešto o tome kasnije), a ciljano korištenje cjepiva za djecu (odnosno nekih njegovih komponenti) pruža im upravo sablasne mogućnosti sterilizacije
ogromne mase čovječanstva. Da li i koliko oni ta sredstva i načine već danas koriste, nitko ne zna. Afrički su biskupi upozorili vlade na tu opasnost koja im se kao ‘humanitarni dar’ nastoji ugurati iz bogatih zapadnih država. Kad i ako budu vidljive posljedice te prakse, onda će vjerojatno svi ‘znati’, ali im to neće koristiti.

NSSM200

U tom je smislu posebno značajan i od dalekosežne važnosti dokument američke vlade što ga je 1974. g. izradio H. Kissinger s naslovom “Posljedice svjetskog porasta stanovništva po sigurnost SAD i njihove interese u stranim zemljama”, poznat inače (nakon što je dugo držan u strogoj tajnosti) kao “National Security Study Memorandum 200” (kratica NSSM 200). Dokument je postavio jasan cilj: smanjenje nataliteta u određenoj zemlji bit će preduvjet dobivanja pomoći od SAD, bilo izravno programima pomoći, bilo neizravno, preko raznih nevladinih organizacija, tj. organizacija Ujedinjenih naroda i drugih institucija poput MMF-a i Svjetske banke. U dokumentu se navode neke “zemlje u razvoju” (njih 13) koje su osobito bogate prirodnim bogatstvima, a čije će sirovine SAD koristiti isključivo pod uvjetom da te zemlje drastično smanje svoj broj stanovnika. Dvije će ‘velike’ riječi biti opravdanje za takvu politiku: “slobodan izbor” i “održivi razvoj”. Dokument zaključuje: “Najmanje razvijene zemlje moraju dugoročno i znatno smanjiti porast stanovništva … “, a SAD će, kaže Kissinger, smanjiti pomoć u hrani kako bi “pomogle narodima koji ne mogu ili ne žele kontrolirati svoj porast stanovništva”.

Drugim njecima: Sterilizirajte se ili umrite. Kissinger je često znao hranu nazivati oružjem (“hrana kao oružje”).

Brazil je jedan od najtemeljitije dokumentiranih primjera u programu NSSM 200. Kad se, nakon 14 godina provođenja ovog programa, doznalo za taj tajni dokument, pokrenuta je istraga od strane Ministarstva zdravstva. Istraga je rezultirala šokantnom spoznajom daje 44% svih brazilskih žena između 14 i 55 godina trajno sterilizirano. Sterilizaciju su provodile razne organizacije, među njima “Planirano roditeljstvo” i druge; gotovo sve pod okriljem USAID (Američka agencija za međunarodni razvoj). Tada je brazilska vlada 1989. USAID uložila protest…

No nisu samo zemlje trećeg svijeta bile interesantne ovoj politici. Hidra smrti trebala je svojim otrovnim repom obaviti cijeli svijet.

Tako se već 70-ih godina u SAD počelo uvoditi “seksualno obrazovanje” u školama, preporučivati mladeži uporabu kontracepcijskih sredstava, liberalizirati zakone o pobačaju, primjenjivati mjere kojima će se olakšati dragovoljna sterilizacija i sl. Sve sa jasnom svrhom sniženja plodnosti inataliteta.

Da iz tog plana nisu izuzete ni zapadnoeuropske zemlje svjedoči primjer da je od pok. Alda Mora, talijanskog premijera, Henry Kissinger tražio (uz još neke druge stvari) da u Italiji zavede “nultu stopu rasta” i tako smanji broj stanovnika Italije, jer će inače “za to skupo platiti”. Moro, čvrsti političar i uvjereni katolik, nije htio na to pristati, kako je svjedočila na suđenju njegova udovica Eleonora i jedan bliski prijatelj koji su bili svjedoci tog razgovora. Nije prošlo dugo, Mora su oteli i ubili teroristi talijanskih Crvenih brigada (1978.)

GMO u službi eugenike

Pod krinkom povećanja poljoprivredne proizvodnje i smanjenja gladi u svijetu, a u stvari pod neizrečenim geslom “hrana kao oružje”, u projekt ovladavanja nad ljudima i odlučivanja tko smije, a tko ne smije živjeti, uključio se i svjetski agrobiznis. Velike korporacije od kojih neke transnacionalne i transkontinentalne iz područja agrobiznisa ili (bio )kemije kao Monsanto, Syngenta, Pioneer, Dow Chemical i dr., uz angažman najviših znanstvenih institucija, uložile su milijarde dolara u razvoj biotehnologije i genetski modificiranih organizama da bi proizveli svima već poznatu GMO-hranu. ( a ovom području – čini se – Monsanto ‘vodi igru’, pa je zato i zaradio epitet “najveći ubojica na svijetu”).

Ne ulazeći u mnoštvo problema koje GMO sa sobom povlači, spomenut ćemo samo par momenata kojima je isključiva svrha vladati životom i smrću milijuna ljudi pomoću GMO-sjemena, odnosno hrane.

S tim ciljem su ove kompanije patentirale razne sorte biljaka (što su doslovno ukrale pojedinim zemljama), tako da se iste mogu uzgajati samo uz njihovu suglasnost koju dakako treba kupiti.

S tim ciljem je proizveden gen „terminator” koji omogućuje sjemenu da samo jednom nikne, tj. plod se biljke ne može više koristiti kao sjeme, jer neće niknuti.
Sjeme se mora ponovno kupiti od tvrtke koja ga proizvodi i na nj ima monopol. Kupiti će ga dakako moći onaj koji bude imao dovoljno novaca i kome ga i koliko ga oni budu htjeli prodati.

S tim ciljem je proizveden i genetski modificirani “kukuruz spermicid”, kojemu već ime kaže čemu služi. Neki će, da prežive, moći dobiti samo njega, ali će ga osim novcem platiti i svojim sterilitetom, neće više moći imati djece. Da li se taj kukuruz već prodaje negdje u svijetu? Javno – ne. Tajno – Bog zna.

* * * * *

Nakon izlaganja ovih “planova” koji na jedan ili drugi način imaju za cilj likvidirati dio čovječanstva normalno je upitati se, kakve to veze ima s kulturom smrti kojom se ovdje bavimo. Pitanje je opravdano, jer iza tih planova stoje stanoviti lobiji, odnosno strukture koje je nekada vrlo teško, čak nemoguće u ovim globalizacijskim uvjetima identificirati. Zavisno od točke gledišta može biti upitno smještanje tih planova pod ime neke kulture. Međutim, bez obzira na to, ovdje je to važno pokazati da bi se razumjelo kako je kultura smrti sa svojom tipičnom ponudom koju kao takvu ljudi prihvaćaju, dirigirana kultura.

To nije kultura koja bi bila rezultat jednog organskog duhovnog rasta ljudskog društva, nego je isforsirana i nametnuta izvana, a da toga ljudi najčešće nisu uopće svjesni, pa se događa da plješću svojim ubojicama. Međutim svi su ti modaliteti naizgled vrlo različiti i raznorodni, ujedinjeni na zajedničkoj fronti protiv života.

 

 

Print Friendly, PDF & Email