Svjedočanstva sa Svjetskog dana mladih – Krakow 2016.

„Szczęść Boże!“ – sve koji čitaju ovo izvješće pozdravljam ovim pozdravom – na neki način Poljskom inačicom hrvatskog pozdrava „Hvaljen Isus i Marija!“ Od 25. do 31. Srpnja se u Poljskom gradu Krakowu održao Svjetski dan mladih – su­sret mladih katolika cijeloga svijeta u zajedništvu s papom Franjom. Na tom susretu sam i ja sudje­lovao te želim podijeliti svoja iskustva sa vama.

Krakow, grad u kojem su u nedavnoj prošlo­sti živjeli dvoje velikih svetaca: nadbiskup toga grada, a kasnije Papa, Karol Wojtyła – sveti Ivan Pavao II. te sveta Faustyna Kowalska. Oba ova sveca su veliki apostoli Božjeg milosrđa. Naime, za one koji ne znaju, svetoj Faustini se Isus osob­no ukazivao pred manje od sto godina i tražio da se oživi i proširi pobožnost Božjem milosrđu; da se naslika Njegova čudotvorna slika na kojoj iz Njegova Srca izviru plava i crvena zraka (označu­ju vodu i krv), a na dnu slike stoji natpis: „Isuse, uzdam se u Tebe“; da se moli krunica Božjem milosrđu; da nedjelja nakon Uskrsa bude posve­ćena Božjem milosrđu…

krakow-1

Dvoje svetaca Milosrđa

S druge strane upravo je sveti Ivan Pavao II. napisao encikliku o Božjem milosrđu, Dives in misericordia; proglasio drugu nedjelju po Uskr­su kao Nedjelju Božjeg milosrđa; posvetio sveti­šte Božjeg milosrđa u Krakowu; Faustinu Kowal­sku proglasio blaženom i svetom (sveta Faustina je prva osoba koja je proglašena svetom u trećem tisućljeću, 2000. godine)…

Kako smo u Svetoj godini Milosrđa koju je proglasio papa Franjo, Svjetski dan mladih (SDM) u Krakowu bio je pun pogodak. Krakow – „grad Milosrđa“, SDM i Godina Milosrđa! Pr­voga dana po dolasku u Krakow imali smo svi pristutni Hrvati zajedničku Misu u svetištu Iva­na Pavla II. u Łagiewnikiju, a koju je predvodio pomoćni biskup zagrebački, mons. Mijo Gorski. Svetište Ivana Pavla II. je novijeg datuma, pre­krasno uređeno te nekoliko minuta hoda uda­ljeno od svetišta Božjeg milosrđa i samostana u kojem je živjela sveta Faustina. Ovdje se u kripti čuvaju relikvije krvi svetog Ivana Pavla II. Isko­ristivši blizinu otišli smo i do svetišta Božjeg mi­losrđa u kojem je već bila gužva. U prepunom svetištu se slavila Sveta Misa pa smo otišli do samostanske kapele gdje se čuva originalna sli­ka Milosrdnog Isusa, koju je On tražio da se na­slika, i gdje su posmrtni ostatci svete Faustine. Kratko smo se zaustavili u molitvi i čašćenju ču­dotvorne Isusove slike i relikvija svete Faustine.

Krakow je ovih dana postao tijesnim gra­dom. Razmišljao sam koliko otprilike dođe ljudi u jednu državu na svjetsko nogometno prvenstvo i koliku gužvu naprave u toj državi za vrijeme tog prvenstva pa sam usporedio tu situ­aciju sa SDM. Zamislite sad situaciju koja je bila ovdje u Krakowu gdje se na glavnom misnom slavlju koje je predvodio papa Franjo okupilo 2,5 milijuna mladih! Dva i pol milijuna mladih na jednom mjestu! Ne po mnogim gradovima kako je to kad je nogometno prvenstvo negdje, nego u jednom jedinom gradu!

Svjedočanstva velikodušnosti

Bogu sam zahvalan da smo odmah prvoga dana uspjeli ući u samostansku kapelu pred sliku Milosrdnog Isusa i relikvije svete Fausti­ne jer smo u petak (29.7.) pokušali ponovno ući u svetište, ali nismo uspjeli. Prvo smo oko dva sata putovali javnim prijevozom od mjesta gdje smo boravili do svetišta, a kada smo htjeli ući u svetište ili kapelu nismo uspjeli jer je osi­guranje sve već zatvorilo zbog Papinog dolaska (papa Franjo je sljedeći dan, u subotu, dolazio u svetište).

Svi mladi iz Hrvatske boravili su u istoj ili susjednoj župi. Mi iz našega autobusa (mladi iz Bjelovarsko – križevačke biskupije, Riječke nadbiskupije i Krčke biskupije) bili smo smje­šteni po obiteljima, a Božja providnost je nas par kandidata za svećeništvo i jednog mladića smjestila u jednu velikodušnu obitelj koja nas je primila kao vlastite sinove. Opet mogu reći samo da sam Bogu zahvalan na daru ovih ljudi i primjeru njihove velikodušnosti, brige i ljubavi prema nama. Toliko su bili velikodušni da su nam povjerili i dali jedan njihov automobil koji nam je zaista dobro došao (pa i za pojedince iz naše grupe mladih kada je bilo teško hoda­ti ili u drugim raznim situacijama). S domaći­nom, koji nas je ugostio, smo čak u četvrtak s dva auta, rano u noći, krenuli za Częstochowu – Čenstohovu, u poljsko nacionalno Gospino svetište, preko 100 km udaljeno od Krakowa, i sudjelovali ujutro na Misi sa papom Franjom i poljskim narodom. Žrtva se sigurno isplatila. Blagoslovljen je to bio trenutak biti na Svetoj misnoj žrtvi zajedno sa namjesnikom Kristo­vim na zemlji u svetištu naše Majke Marije. S druge strane, po prvi puta sam u životu u istom danu bio nekoliko metara od Pape na dva pot­puno različita mjesta: Čenstohovi i u Krakowu u parku Błonia gdje je to popodne bio upriličen doček i prvi susret Svetog Oca sa mladima oku­pljenim u Krakowu.

Bogatstvo različitih Božjih darova

U tom parku Błonia održavali su se zajednič­ki susreti mladih kroz tjedan: Misa otvaranja Svjetskog dana mladih koju je predvodio nad­biskup Krakowa i bivši osobni tajnik sv. Ivana Pavla II., uzoriti kardinal Stanisław Dziwisz, onda već spomenuti doček Pape te križni put s Papom. Centralni događaji Svjetskog dana mladih održavali su se na drugom mjestu, na periferiji grada Krakowa, na tzv. Campusu Mi­sericordiae – Kampu Milosrđa (velikoj zelenoj površini pripremljenoj za SDM): bdijenje s Pa­pom u subotu navečer, noćenje na otvorenom po vrećama, šatorima ili sl. sa subote na nedje­lju i centralna Sveta Misa Svjetskog dana mla­dih u nedjelju 31.7. I eto opet Božje providnosti. Naša obitelj koja nas je primila bila je otprilike pola sata hoda udaljena od sektora gdje smo bili u Campusu Misericordiae. Dok su neki mladi morali proći poveću dionicu da bi uopće došli do Campusa, mi smo čak uspjeli, nakon što smo već stigli na Campus, vratiti se u obitelj i posudi­ti od njih jedan šator. Podigli smo šator i s malo improvizacije ga proširili s dodatnim šatorskim krilom napravljenim od štapova, konopa i ne­koliko kabanica te tako povećali kapacitet nat­krovljenog prostora u slučaju kiše. Ipak kiše na kraju, Bogu hvala, nije bilo. No, vratimo se još u protekli tjedan.

Po susretima u parku Błonia, ma i kroz cije­li dan dok prolazite kroz grad pokazuje vam se raznolikost i jedinstvo Katoličke Crkve, Kristo­ve zaručnice. Mnogo naroda, jezika, kultura, a jedna vjera, jedna Crkva, jedan Božji narod na putu prema konačnoj domovini, onoj vječnoj za koju nas je naš Stvoritelj stvorio i svojom krvlju otkupio. Prolazeći tako kroz grad susretali smo mnoge, bili smo svjedoci raznih zastava drugih nacionalnosti, pjesama, veselja… Znali smo i mi zapjevati naše duhovne pjesme, a jednom prili­kom, vozeći se javnim prijevozom, pjevali smo nasumično mi i jedna grupa mladih iz Italije. Nakon čekanja u redu za ulazak u baziliku Dje­vice Marije u centru grada, uslijedio je za mene dirljiv trenutak klanjanja pred Presvetim, pred živim Bogom.

Nazočnost biskupa, snaga Presvetog

U jutarnjim dijelovima dana ovoga tjedan imali smo u Krakowu kateheze i svjedočanstva mladih dok su u popodnevnim satima bili za­jednički događaji u parku Błonia koje sam već gore naveo. O kakvim je to katehezama i svje­dočanstvima bilo riječ? Bile su to kateheze po jezičnim skupinama. Jednostavno rečeno: svi Hrvati okupili bi se u točno određenoj župi (na isti način i mladi drugih govornih područja na drugim mjestima) i tu bi imali katehezu koju je svaki dan držao jedan od naših Otaca biskupa (bili su to: mons. Mijo Gorski, mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjalučki i zagrebač­ki nadbiskup, uzoriti kardinal Josip Bozanić), zatim pjesme, svjedočanstva mladih, prigode za postavljanje pitanja biskupima, prigode za sakrament svete ispovijed, Sveta Misa. Nakon Svete mise obično bi krenuli prema gradu, ru­čali bi nešto i onda prema Błonia parku.

Na Campusu Misericordiae je bilo lijepo. Uz dolazak, zauzimanje mjesta, postavljanje šato­ra ili ležaja, bdijenja s Papom koje se sastojalo od molitve pred Presvetim, pjesama, krunice Božjeg milosrđa, duhovnog koncerta nakon bdijenja, posebno bi izdvojio jedno, nazovimo to tako, otkriće. Naime, u nekim sektorima na Campusu bili su malo veći šatori s oznakom Eu­haristije pokraj šatora, a u samom šatoru je bio sam Bog. Živi i pravi Bog pod prilikama Kruha. Bili su to šatori u kojima je bio izložen Isus, prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu, izložen za klanjanje. Najmilosniji dio bdijenja je za mene bio upravo tu pred živim Bogom. U jednom navratu su na klanjanju bili i mladi iz Ukrajine predvođeni njihovim pastirima, molili su i slavili Boga prisutnoga i to je bilo prekra­sno.

„Duhovni dašak svježeg zraka“

U nedjelju ujutro uslijedilo je buđenje, izlazak iz vreća za spavanje te šatora i bližilo se vrijeme za početak Svete Mise s Papom. Nakon Svete Mise na Campusu Misericor­diae, papa Franjo je tijekom nagovora uz molitvu Anđeo Gospodnji rekao: „U ovim smo danima doživjeli ljepotu našeg sveop­ćeg bratstva u Kristu, središtu i nadi našega života. Slušali smo njegov glas, glas Dobrog Pastira, koji je živ među nama. On je govorio svakom od vas srcu. Obnovio vas je svojom ljubavlju i dao vam osjetiti svjetlost njegova opraštanja, snagu njegove milosti. Dao vam je doživjeti stvarnost molitve. Ovih dana vam je dao duhovni “dašak svježeg zraka” koji će vam pomoći da živite životom milosrđa kad se vratite u svoje zemlje i zajednice. Ovdje, pored oltara, je slika Djevice Marije koju je Ivan Pavao II. častio u svetištu Kalwaria. Ona, naša Majka, nas uči kako iskustvo stečeno ovdje u Poljskoj može biti plodonosno. Govori nam da činimo ono što je ona čini­la: ne rasipati primljeni dar, već ga čuvati u svom srcu, da raste i donese plod, uz pomoć Duha Svetoga. Na taj će način, svaki od vas, sa svim svojim ograničenjima i nedostaci­ma, moći biti Kristov svjedok tamo gdje ži­vite: u obitelji, u svojim župama, u svojim udruženjima i grupama, u školama, na rad­nome mjestu i u svojoj službi, na mjestima odmora i rekreacije… gdje god vas Božja providnost bude vodila na vašem putu.“ (tekst preuzet sa Informativne katoličke agencije). Na kraju je najavio mjesto idućeg SDM: Panama! Ponovno će mladi ići preko oceana, kao što je to bilo za prošli SDM kada je bio u Rio de Janeiru u Brazilu.

I tako je polako došao kraj SDM u Kra­kowu. Nakon pozdrava s obitelji i večernje Mise krenuli smo autobusom prema Hrvat­skoj. Mnogo toga se dogodilo ovih dana. Bilo je znoja, vrućine, gužve, smijeha, pjesme, radosti, nervoze, molitve, emocija, druže­nja… Osobno sam Bogu zahvalan što sam imao tu milost sudjelovati na ovom SDM u Krakowu. Svatko tko je bio otvoren Božjim poticajima mogao je vidjeti ljepotu hoda s Bogom, hoda koji iziskuje posvemašnje predanje, vjeru i ljubav. Vjerujem da je i na ovom SDM Isus dao velike milosti mnogim mladima, milosti obraćenja, milosti poziva u redovništvo, svećeništvo, milosti poziva na obiteljski život… Stoga molimo za naše mlade, za sve mlade, da se otvore poticaji­ma Božje milosti, da krenu putem Božjim i da čuvaju primljene milosti. Molimo Ma­riju neka posebno čuva naše mlade u svo­me Bezgrešnom srcu. I kako treba nekako zaključiti, uzeo bi jednostavno riječi svetog proroka Miheja: „Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.” (Mih 6,8)

Josip Karabaić, bogoslov
Foto: Mihael Mustač


 Još jedno svjedočanstvo sa susreta mladih u Krakowu
„Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe“

Duhovna jakost

Tijekom godine, od velečasnog Marina Hen­driha, povjerenika za mlade Krčke biskupije, saznali smo da će biti moguće otići na susret u organizaciji Krčke Biskupije i to nas je jako obra­dovalo. Pošto smo, barem većina, istih godina trebali smo se odlučiti između maturalnog puto­vanja i odlaska u Krakov. Bilo je teško odustati od maturalnog putovanja i svima objašnjavati zašto smo to učinili , ali sada vidim da se to u potpunosti isplatilo.

Mladi iz Krčke biskupije, točnije iz Malog Lošinja i jedna djevojka iz Cresa, krenuli su na put sami, no ne zadugo. Naša se grupa u Rijeci pridružila mladima iz Riječke nadbiskupije i na­šim voditeljima vlč. Đulijanom Trdićem i bogo­slovima iz Rijeke. Nakon promjene autobusa u Zagrebu krenuli smo prema Vrbovcu i tamo nas je dočekao ostatak grupe.

Naime, Božjom providnošću, na ostatak puta krenuli smo sa mladima iz Bjelovarsko-križevač­ke biskupije i njihovim voditeljem velečasnim Dejanom Totom. Put je protekao u pjesmi, raz­govoru i molitvi, ali i spavanju. Stigavši u Krakow uzbuđenje je počelo rasti. Ispred župne crkve do­čekale su nas obitelji domaćini i uputili smo se njihovim domovima.

krakow-2b

Mijenjati srca

Sljedećih šest dana protekli su u nepresta­nom slavljenju Boga, u neprestanom zahvalji­vanju i druženju, upoznavanju drugih osoba i rastu u vjeri. Drugi dan po dolasku slijedila je sveta misa i predstavljanje kontinenata i država na ogromnom polju nedaleko od samog centra grada. Unatoč kiši, gužvi i napetosti u svim se sr­cima osjećala radost i veselje što se također mo­glo vidjeti i na mnogobrojnim licima iz najuda­ljenijih krajeva svijeta. Sljedeći dan započele su kateheze po župama. U župi Svete obitelji, gdje su bili smješteni svi Hrvati, najviše se govorilo o samom sloganu susreta: „Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe“ Mt 5,7. Među mnogim govorima najviše me dirnuo onaj našeg nadbi­skupa Josipa Bozanića o poslanju mladih u svi­jetu. Tu je temu posebno pojasnio i sam Sveti otac Franjo u svojoj završnoj propovijedi pred dva i pol milijuna mladih. Sveti otac nam je go­vorio kako nećemo promijeniti svijet sjedenjem pred televizijom i vječitim maštanjem o dobru, nego ćemo to učiniti počevši od sebe samih, od svakodnevnih, malih stvari. Našim ćemo pri­mjerom mijenjati srdaca drugih oko nas i tako širiti Kristovo evanđelje do nakraj svijeta.

Na ovom susretu je postojala tanka granica između pukog razgledavanja grada i stvarnog duhovnog bogaćenja. Uza sve katedrale i crkve koje smo posjetili puno smo toga napravili i na našem duhovnom području, uz naše prijatelje, nove i stare, te uz naše svećenike i bogoslove. Nama mladima puno je lakše živjeti našu vjeru ako imamo nekoga uza sebe koji nam je podrš­ka i primjer.

krakow-2a

Naš „fan“

U Krakowu su se sklapala upravo takva prija­teljstva, ne ona površna i kratkotrajna, nego ona istinska, duboka. Naš nam je Gospodin iskazao veliko milosrđe dovevši nas u Krakow među to­like katolike i time nam je dao snagu za buduće poslanje. Također, Sveti je otac naglasak stavio baš na tu riječ, poslanje. Rekao je da se ne smi­jemo bojati, nego da samo hrabro idemo napri­jed, često i kontra struje današnjeg svijeta, a da snagu crpimo iz našeg Gospodina i da nam on bude najveći primjer svojim odlaskom na križ. “Ima trenutaka u životu kada se osjećamo ma­njima nego li jesmo. U tim vremenima dobro je spoznati da Bog ostaje vjeran, pa čak i tvrdogla­vo, svojoj ljubavi prema nama. Činjenica je da nas ljubi i više nego li mi ljubimo sebe. Vjeruje u nas više nego li mi vjerujemo u sebe. Uvijek nas bodri, on je naš najveći “fan”. Tu je za nas, čeka strpljivo i s nadom čak kad se okrenemo i promišljamo o nevoljama i ranama prošlosti.” rekao je papa Franjo na Misi poslanja.

Na kraju želim reći samo jedno, u Krakowu je bilo jako lijepo, ali sada, kada smo se vratili u naše male sredine ono što smo tamo primili tu moramo darivati. „ Radost koju ste od Boga besplatno primili, besplatno dajte: Toliko ljudi čeka na to!“ papina je poruka za mlade današ­njice.

Dominik Karčić
Foto: Nikolina Karčić

Print Friendly, PDF & Email