Životopis Sl. Božjega A. Mahnića

Anton-MahnicSluga Božji dr. Antun Mahnić rodio se 14. rujna 1850. godine u Kobdilju, župa Štanjel u Sloveniji, od oca Antona i majke Jožefe r. Jerič.

Nakon završene sjemenišne gimnazije i studija teologije u Gorici zaređen je za svećenika Goričke nadbiskupije 1874. godine, a 1880. promoviran u Beču za doktora cjelokupnog bogoslovlja.

Svoje prve svećeničke godine proveo je kao prefekt u Dječačkom sjemeništu u Gorici, a kasnije i kao ravnatelj istoga zavoda. Uz profesorski rad na goričkoj bogosloviji pisao je i uređivao nadbiskupijski službeni list “Folium Periodicum Archidioecesis Goritiensis” od 1884. do 1896. Protiv sve jačeg liberalističkog duha u društvu, kojemu je cilj bilo udaljavanje vjerničkog svijeta od Katoličke crkve i kršćanske vjere, pokrenuo je kao urednik, izdavač i vlasnik 1888. god. list izazovna naslova: “Rimski katolik”.

Za biskupa ga je imenovao austro-ugarski car Franjo Josip I. 22. studenoga 1896. godine. Papa Lav XIII. prekonizirao ga je 3. prosinca iste godine, tj. službeno potvrdio, a biskupsko ređenje primio je 17. veljače 1897. u goričkoj katedrali i u Krku je ustoličen 27. ožujka 1897. Ako želimo pogledati na Mahnića u trenutku kada je napuštao svoju rodnu Sloveniju, možemo reći da je u očima javnosti ostavio dojam misaona čovjeka jasnih vjerskih i moralnih načela te radikalnih stavova, izričite usmjerenosti prema Rimu i Papi, deklarirana i nepomirljiva borca protiv svakog oblika liberalizma. Nije bilo tada lako naslutiti, a još manje predvidjeti, kako će se naznačene kvalitete ostvariti u pastirskom vođenju njegove nove biskupije.

Svoju odanost i osluškivanje Boga u intenzivnom duhovnom životu, koji je svakodnevno živio, kao pastir svestrano je promatrao duhovne i materijalne potrebe svojih vjernika u Krčkoj biskupiji, ali i šire na planu čitavog hrvatskog naroda. U tom vidu hrabro je započeo pastoral okupljanja i odgajanja školske omladine oduševljavajući ih za katoličke i općeljudske ideale, realizirane u Hrvatskom katoličkom pokretu. U svom domu 1899. godine otvara u Krku tiskaru “Kurykta”. Svestrano se zauzimao i za ekonomski boljitak žitelja Krčke biskupije, usmjeravajući preko dvije Biskupijske sinode (1901. i 1911.) i svoje svećenike na aktivnu socijalnu djelatnost, organizirajući nove oblike socijalnog udruživanja i međusobnog potpomaganja u brojnim “Posujilnicama”, “Konzumnim zadrugama”. U tom vidu pokrenuo je 1899. god. poučno-gospodarski list “Pučki prijatelj”.

Posebnu pozornost pokazivao je prema svojim svećenicima time što ih je, i vlastitim primjerom, ali i pokretanjem posebnog časopisa “Sanctissima Eucharistia” (1902.-1911.), pozivao na jaču euharistijsku pobožnost i učlanjivanje u Društvo svećenika klanjatelja. Njegova stvarateljska i pokretačka ljubav dnevno se napajala obavljajući svaki dan uru klanjanja pred Presvetim Sakramentom. Tu su dozrijevale osnove katoličkog pokreta, njegova nesebična ljubav prema katoličkom đaštvu, njegova mirna borbenost koja je pobjeđivala podnoseći vlastito trpljenje.

Na crkvenom, ali i kulturnom planu, svesrdno se zauzeo za očuvanje višestoljetne liturgijske prakse slavljenja Boga na staroslavenskom jeziku. U tom vidu je već 1902. godine osnovao u Krku “Staroslavensku akademiju” s ciljem upoznavanja, širenja, proučavanja staroslavenskog jezika i glagoljskog pisma.

Zbog otvorenog neslaganja s ondašnjim vlastima i želje da malog čovjeka obrani od nasilja talijanske okupacije, 1919. godine biva protjeran u izgnanstvo u Italiju u Frascati kod Rima gdje je bio interniran. Posredovanjem pape Benedikta XV vraća se u Krk, ali izmučen i bolestan. Zbog narušena zdravstvenog stanja opet napušta Krk te odlazi u Zagreb na liječenje. Preminuo je na glasu svetosti u Zagrebu, na dvoru zagrebačkoga nadbiskupa Antuna Bauera 14. prosinca 1920. godine. Mrtvo je tijelo sluge Božjega pokopano na zagrebačkom groblju Mirogoj. Godine 1929. preneseno je odatle i položeno u crkvu sv. Franje Ksaverskog na zagrebačkom Ksaveru kod oo. franjevaca trećoredaca, glagoljaša, gdje je bilo mjesto štovanja. Osamdeset dvije godine poslije njegove smrti, 23. studenog 2002. tijelo sluge Božjega preneseno je u Krk u njegovu katedralu gdje se i danas nalazi i štuje.

mr. Saša Ilijić, postulator

 

Print Friendly
Podijeli ...Email this to someoneShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Print this page

Comments are closed.