Breme posebnosti
Osim misija kojima posvećujemo više članaka trudom naših marnih suradnika, u središtu naše pozornosti svakog listopada je Blažena Djevica Marija. Dio je naroda, najodličniji dio Crkve, Božjeg naroda, opet sasvim posebna i jedinstvena. Dok se, najviše još pod utjecajem dugotrajne sovjetizacije duha, zajedništvo doživljava kao uravnilovka, sprječavanje svake izvornosti, uništavanje individualnosti, Crkva, i po Mariji šalje drugu i drugačiju poruku. Bez posebnosti nema napretka, izvrsnosti. Jasno to pokazuju dragi ljudi poput Majke Terezije ili Ivana Pavla II, kao i većina uspjeha naših sportaša ili umjetnika na koje smo svi ponosni. Kad se previše o nečem govori, pa tako i o zajedništvu, najbolji je znak da s tom stvarnošću nešto nije u redu. Da je nedostaje. Svako od nas starijih sa iskustvom bivše države to zna. Bilo je – pioniri maleni mi smo vojska prava, tko ne bude poslušan, letjet će mu glava. Gdje se guši Duh koji uvijek sve čini novim, gdje nema otvorenosti zdravoj i prijeko potrebnoj promjeni dolazi do nazadovanja i propadanja. Neka u listopadu bude (daljnih) padova naših udaljenosti od Boga, rušenja zapreka Božjim zahvatima. I ovaj listopadski Vez približio nas Bogu i najboljem u nama.
Zvonimir Badurina Dudić
