Euharistijsko slavlje u Krku, zahvala za Godinu milosrđa

Kao što je cijela Godina milosrđa obilovala milosnim događajima i Božjim iznenađenjima, tako se i završila u nedjelju, 13. studenog u krčkoj, sasvim ispunjenoj katedrali,  svečanom liturgijom koju je uz tridesetak svećenika otoka Krka predvodio biskup Ivica Petanjak.

Ovom liturgijom željelo se još jednom posvijestiti svakom kako je protekla Godina bila dragocjeno vrijeme milosrđa i obraćenja.
Stoga radost i zahvalnost Milosrdnom Ocu ponajprije idu za sve milosti primljene po sakramentu pomirenja i duhovnih razgovora, za ljepotu biskupijskog zajedništva na hodočašćima sv. Leopoldu Mandiću u Zagreb i Putevima hrvatskih svetaca u Šibenik i Boku Kotorsku, za sva duhovna dobročinstva, rast u vjeri i darove unutarnjeg mira i pomirenja među ljudima.

zakljucak-gm-krk-2

Skladna liturgija, razdraganost dječjih i odraslih lica, od ulazne procesije do završne molitvene zahvale na svim primljenim darovima, pokazala je da ni burna, studena večer ne može spriječiti visoko motivirane vjernike u dolasku na misno slavlje u koje se unosi srce i duša. Božju su riječ čitali, prvo čitanje gđa Marinka Kirinčić Pahlić  iz Krka, psalam je otpjevao fra Diego Deklić košljunski gvardijan, a drugo čitanje gosp. Mladen Maržić iz Vrbnika. Evanđelje je vrlo upečatljivo navijestio pjevanjem vlč. Ivica Katunar, župnik u Baški, dok je molitva vjernika pjevao gosp. Ivan Antončić iz Omišlja. Pjevali su  udruženi zborovi župe Krk i Vrh te redovnice iz Omišlja i Punta, dok su sopili sopci Gabrijel i Ivan Mrakovčić iz Vrha.

U prigodnoj propovijedi biskup Ivica je istaknuo kako je svaka jubilarna ili sveta godina smatrana godinom posebne Božje blizine, Božjeg blagoslova i Božje naklonosti čovjeku a glavno im je obilježje oduvijek bilo opraštanje dugova, izmirivanje zavađenih, povratak Bogu i bližnjemu, život u miru i zajedništvu. Kao neka vrsta povratka u raj u kojem ima mjesta za sve i gdje svi mogu biti sretni i zadovoljni, slikovito je dodao.

U vidu ohrabrenja nakon dramatičnih događaja o kojima govori evanđelje istaknuo je da ništa ne izmiče Božjoj kontroli  te da se nakon svake dramatične situacije otvaraju novi horizonti i pogledi, novi i  drugačiji svijet. Jedan svijet mora propasti kako bi napravio mjesto novom koji dolazi. Ali taj novi svijet ne dolazi sam od sebe. Neće pasti s neba. Novi svijet je započelo nebo. Započeo je s dolaskom Isusa Krista na zemlju, ali u tom novom svijetu traži se i naša suradnja poručio je.

Upozorio je da za Isusa najprije mora propasti stari i krivi način štovanja Boga koji se iscrpljuje u veličanstvenim građevinama, obredima, izvanjskim paradama, a srce je prazno. Sve ovo izvanjsko što je lijepo ima smisla ako je ta ljepota i veličina odraz moga srca i moga života, u suprotnom mažemo oči samima sebi. Prvo što moramo dovesti u red je naše štovanje Boga, naša vjera.

zakljucak-gm-krk-9

Drugo što mora propasti, naglasio je biskup, je ono što ne može ući u novi Božji svijet, a to  je moć: narod će ustat protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. A posljedice te nagomilane mržnje kad čovjek gubi pamet i čini silna zlodjela i ljudima i prirodi, bit će potresi, pošasti, gladi, strahota svake vrste.

I sve to što se događa na području religioznosti (oslikano u hramu), političke moći (ratovi), prirodnih katastrofa (potresi i gladi), imat će silni utjecaj na nas same i na naše najbliže: ratovat ćemo između sebe: roditelji i djeca, rođaci i prijatelji. Cijeli svijet je na nogama ili još bolje cijeli svijet je u krizi, raspada se, propada. I mora propasti jer to nije svijet po Božjoj mjeri i nije ni po ljudskoj mjeri, jer ne gradimo suživot nego pakao. Taj svijet mora propasti.

Za novi i drugačiji svijet potrebni su Isusovi učenici koji moraju biti svjedoci i graditelji novog svijeta.

„Umjesto lažne, iskrena pobožnost. Umjesto laskanja i dvoličnosti, otvorenost i istina. Ako propovijedam, da stojim iza svoje riječi. Ako pjevam, činim to jer Bogu uzvraćam na dar glasa koji mi je podario. Ako klečim, radi toga da priznam sve što imam od Boga mi je dano.

Da vjerujem da se novi svijet ne gradi arogancijom, moći, vlasti, silom. Nego puno puta trpljenjem, popuštanjem, blagošću, pa i umiranjem i smrću ako treba.

Na svu ovu silu zla, moći, mržnje, razaranja, neće te u današnjem evanđelju naći ni jednu riječ koja u sebi ima i najmanju dozu revanšizma kojom bi Isusov učenik trebao uzvratiti. Božji se svijet ne gradi mjerilima ovog svijeta.“ – naglasio je biskup i zaključio: „To je smisao Godine milosrđa. Na sve zlo svijeta i na svaki naš grijeh Bog je odgovorio milosrđem i praštanjem. Dao nam je na raspolaganje cijelu godinu da se napunimo njegovim milosrđem. Da se obogatimo njegovim milosrđem i da to sada milosrđe koje smo akumulirali da ga istresemo u svijet. Neka zahvati svijet. To je novi Božji svijet. Ja vjerujem da je moguće takav svijet izgraditi.

Taj svijet treba neprestano graditi. Novi Božji svijet će se svakodnevno sukobljavati s ovim starim svijetom i s njegovim mentalitetom, ali naše svjedočenje bit će znak Božje prisutnosti i začetak svijeta koji se ovdje počinje graditi, a u vječnosti će zadobiti svoju proslavu.“

U studenu večer, Božji se narod, od majki do redovnica, od očeva do svećenika, uputio svojim putem nošen sada toplom i snažnom riječi svoga pastira, gotovo ne osjećajući hladni dodir bure na svojim licima.

Zvonimir Badurina Dudić

Fotogalerija

Foto: Marko Bošnjak

 

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli ...Email this to someoneShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Print this page