Božićna čestitka biskupa Ivice

Milosrđe je vidljivi znak ljubavi, stvara novi život, uništava našu sebičnost, prožima svijet suosjećajnošću i omogućuje susrete, vraća nas jedne drugima, učvršćuje zajedništvo …


Draga braćo i sestre!

Božićni i novogodišnji blagdani prikladno su vrijeme da se sjetimo jedni drugih i da oživimo svoje zajedništvo te u svijetlu božićnog otajstva u kojem sam Bog dolazi k nama i mi, idući ususret njemu, pronađemo put jedni drugima.
Svi su Božji pohodi i svi njegovi zahvati kroz povijest spasenja imali taj dvostruki cilj: povratak čovjeka Bogu i povratak čovjeka čovjeku. Gotovo je nezamislivo da se čovjek vrati čovjeku, a da se u isto vrijeme ne vrati i Bogu. I svaki onaj tko se istinski vrati Bogu spoznat će da se mora vratiti i čovjeku. Ako to želimo izraziti duhom samog evanđelja, onda to jednostavno glasi: tko god je upoznao Boga kakvog nam je objavio Isus Krist znade da poznavati Boga znači služiti bližnjemu.
Bogoljublje i čovjekoljublje idu ruku pod ruku. To je najveća poruka Božića: sam Sin Božji, ostajući po svojoj naravi Bog, uzima ljudsku narav da se od tada pa za svu vječnost više ne može govoriti o Bogu bez čovjeka i o čovjeku bez Boga.

Božja nam se blizina na posebni način očitovala ove svete jubilarne godine koja je bila protkana neizmjernim Božjim milosrđem koje je željelo dotaknuti i proniknuti svako biće.
Zaključujući ovu svetu Godinu, papa Franjo ističe da Božje milosrđe ne prestaje jer ono prožima cijelu povijest spasenja. «Ljubav je prvi čin kojim se Bog daje spoznati i kojim nam dolazi ususret. Bog nas ljubi i njegova nas ljubav pretječe i prethodi, prati nas i ostaje uz nas.»

Savršena i čista ljubav koja prožima cjelokupnu egzistenciju božanskih osoba Presvetog Trojstva i sastavni je dio njihove božanske biti, onoga časa kada se želi očitovati stvorenjima i kada želi biti vidljiva i opipljiva, pretvara se u djelo Božjeg milosrđa. Zato je sav stvoreni svijet, i čovjek kao kruna stvaranja, najviši izričaj Božjeg milosrđa jer je neizmjerna ljubav božanskih osoba dobila svoj oblik u svojim stvorenjima. U tom smislu, milosrđe Božje prethodi i pretječe svaki naš čin jer je prisutno u samom činu stvaranja, prije bilo kojeg našeg djelovanja i odgovora.
Već time što nas Bog doziva u život i daruje nam život iskazuje nam unaprijed svoje milosrđe neovisno o tome kako ćemo mi odgovoriti na taj dar njegova milosrđa. Na taj način, ljubav koja prožima sve odnose unutar božanskih osoba zrcali se u svemu stvorenome, a u čovjeku postaje temeljem njegove opstojnosti. Božje nam je milosrđe neophodno poput zraka kojeg udišemo.

Svjestan toga, papa Franjo zaključuje svetu Godinu apostolskim pismom znakovitog imena Misericordia et misera (Milosrđe i bijedna), posuđujući riječi svetog Augustina kojim je on označio susret Isusa Krista i preljubnice (usp. Iv 8,1-11). Kad su se svi tužitelji posramljeni povukli i ustuknuli, ostalo je samo Milosrđe i Bijedna, Krist i Žena.
Ova pronicava spoznaja svetog Augustina može se primijeniti na sve suodnose Boga i čovjeka. Kad sve bude završeno i kad budemo stali pred lice Božje, ostat će samo Božje milosrđe i ljudska mizerija. Upravo je ta ljudska mizerija – koju čovjek ne baštini od Boga nego je plod njegova slobodnog i, nažalost, grešnog odabira – nagnala Sina Božjeg da se iz krila Očeva spusti k nama i ponovno nas obaspe svojim milosrđem.
I kao što je Isus zašutio pred razularenom masom koja mu je dovela preljubnicu i dao im vremena da svatko od njih u tišini preispita svoju savjest, dođimo i mi, nakon svih priprema i utrkivanja s vremenom, u ovo Božićno vrijeme do Betlehema i djetinjim i čistim srcem, u šutnji i tišini, zagledajmo se u Božićno otajstvo. Možda u njemu otkrijemo upravo suprotno od onoga što kaže sveti Augustin. Možda spoznamo da na slami, u jaslama, leži Božje milosrđe u obličju ljudske bijede. Božje se milosrđe zaogrnulo ljudskom mizerijom. Tako već samim utjelovljenjem i rođenjem Isus Krist na sebe preuzima sve ono do čega smo se mi doveli svojim izborom i opredjeljenjima, da bi nas ponovno povratio u Božje milosrđe i otkrio nam neizmjernu Božju ljubav koja se ne može razumjeti, nego se mora iskustveno doživjeti. Kako? Boga slaveći i na svemu njemu zahvaljujući!

Draga braćo i sestre! Primjećujete da sam duboko pod utiscima ovog Papinog pisma kojeg vam preporučam da ga uzmete u ruke i više puta pročitate, o njemu razmišljate i u život ugradite, jer je došlo vrijeme da, nakon što smo milosrđe zadobili, da ga i sami drugima darujemo.
Svjesni smo da se bez Božjeg milosrđa nitko ne može spasiti. I kao što nam Bog po svome Sinu to milosrđe obilno daruje, tako i nas poziva da to isto činimo jedni drugima jer milosrđe ulijeva nadu i otvara nas budućnosti. Milosrđe je vidljivi znak ljubavi, stvara novi život, uništava našu sebičnost, prožima svijet suosjećajnošću i omogućuje susrete, vraća nas jedne drugima, učvršćuje zajedništvo …
Budući da Božje milosrđe prožima cijelu našu liturgiju počevši od same euharistije, molim svećenike da se potrude da, u godini koja je pred nama, našim vjernicima protumače i približe bolje razumijevanje euharistijskog otajstva, a vjernike da se odazovu i otkriju neizmjerno blago Božjeg milosrđa koje je tu među nama, a mi ga često ne zapažamo. Evo prilike za prekrasnu duhovnu obnovu na samom vrelu euharistije.
Uz euharistiju, posebno mjesto Božjeg milosrđa pruža sakrament pomirenja u kojem «osjećamo Očev zagrljaj koji nam dolazi ususret da nam povrati milost da smo ponovno njegova djeca», a sakrament pomirenja, kaže Papa, je «istinsko poslanje svećenika … i treba pronaći svoje središnje mjesto u kršćanskom životu.» Iz iskustva svjedočim, ondje gdje se ispovijeda i gdje se svećenik za propovijed priprema, crkve neće biti prazne.

Adventsko i Božićno vrijeme je vrijeme darivanja. Na to nas podsjećaju sveci milosrđa već od samog početka došašća pa sve do Božića i Isusa Krista koji nam ne daje nešto od svoga, nego samoga sebe. Djela milosrđa i solidarnosti najjače su sredstvo protiv indiferentnosti i individualizma. Otvaraju srce i dušu, ruke i pogled prema bližnjima i potrebnima.
Svi oni do kojih dođu ove riječi, neka ih prime s onim raspoloženjem srca kojim sam ih pisao. Želim sretan Božić i blagoslovljenu novu godinu riječima Svetog Oca Franje: «Ljubljen sam, dakle postojim; oprošteno mi je, dakle rađam se na novi život; darovano mi je milosrđe, dakle postajem oruđem milosrđa.» 

S ljubavlju,

+Ivica, biskup krčki

 

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli ...Email this to someoneShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Print this page