U koga da se pouzdajem, pred kime da srce moje strepi?

Srijeda, 28.12.2016. užurbano završavam poslove u tvrtci, kojih na kraju godine ima podosta sa ciljem da sve to bude zgotovljeno do ručka u 12 sati zbog odlaska na put. Planirani odlazak sa trajektom u 15:30 pomaknut je u 13:45 jer nam se učinilo da bi smo bili u stisci sa vremenom a imali smo u automobilu i putnika kojeg smo trebali ostaviti u trajektnom pristaništu Valbiska. Dakle: polazak: u 13:45; odredište: Krčka katedrala; povod: Nevina Dječica, euharistijsko slavlje koje predvodi biskup u miru Valter Župan, na kojem se već tradicionalno okupljaju članovi Pokreta za život Krčke Biskupije; putnici: predsjednica Pokreta za život ogranak Novalja i autor ovog teksta; povratak: odmah nakon kratkog druženja da bi se uhvatilo zadnji trajekt. Tako izgleda ukratko službeni itinerar ovog putovanja.

Neće uvijek svi pljeskati

Moram priznati da se veselim odlasku, ne samo iz razloga koji je već naveden nego i iz saznanja da će homiliju zasigurno predvoditi biskup Valter sa čijim propovijedima sam uvijek bio oduševljen. Tako mi je još u živom sjećanju biskupijsko hodočašće u Svetu zemlju, a tomu ima već podosta godina, na kojem je iz dana u dan svojim propovijedima poticao na razmišljanje prisutne. Prava poslastica. Nakon euharistijskog slavlja, čekajući biskupa da nam se pridruži i blagoslovi prigodnu zakusku koju su priredili vrijedni članovi Krčkog ogranka, uz ugodno čavrljanje, približih se svojoj suputnici i šapnem joj nešto na uho, čekajući njezinu reakciju. U tren me pogleda nekako namršteno i vidim da je rečeno shvaćeno kao kritika, pa sam onako da sve to nekako ispravim rekao: jesi uhvatila iz večerašnje homilije činjenicu, da ne trebate uvijek očekivati da će svi pljeskati na sve Vaše izgovoreno, da se neće uvijek svi složiti sa Vašim mišljenjem, da neće uvijek svi odobravati Vaše postupke, u tom pravcu ja sam spreman da se ne složiš s onim prije izgovorenim. Samo se je nasmiješila a ja pomislih kako je lijepo nekada biti snalažljiv. Eto nam oca biskupa koji se srdačno pozdravlja i rukuje sa svima prisutnima te tako došavši do nas moja suputnica onako odrješito kaže: oče biskupe ima nas tu i iz Novalje i niste nas spomenuli kad ste nabrajali sve otoke koji su u sastavu Krčke biskupije? Opa!! Moram priznati da ovo nisam očekivao. Biskup se samo dobrostivo nasmiješi dajući do znanja da to svakako nije bilo namjerno. Naime Novalja je najužnija župa Krčke biskupije pa time i najudaljenija od središta biskupije što ponekad otežava našu prisutnost na raznim događanjima u centru biskupije. Sjećam se izjave jednog Krčkog svećenika na jednoj duhovnoj obnovi gdje je pred svima rekao: nemojte olako shvaćati Novalju, Novaljci su Vam tvrd orah. U prilog tome ovdje moram spomenuti, jer me ta činjenica izrazito veseli, veliki odaziv župljana na mise zornice ove godine. Dupkom puna crkva Svete Katarine, kao na nedjeljnim i blagdanskim misama. Kriomice sam iz zadnjih klupa gledao našeg župnika koji onako u prohladnim jutrima slavi Boga visoko podignute glave sa ozarenim licem , očito zadovoljan već rečenim. Dok smo putovali prema Krku dogovorili smo se da ćemo pokušati dogovoriti sa duhovnikom Pokreta njegov dolazak u našu župu gdje bi smo organizirali susret sa članovima Pokreta kao i nagovor za sve zainteresirane župljane. Iskoristivši tako trenutak kad je bio slobodan, predložili smo mu naš plan što je on uz odobravanje načelno rado prihvatio. Onako ugodan za razgovor i vrlo rječit a ujedno i kormilar ovog lista kaže: jedna kolegica će napraviti novinarski izvještaj sa ovog slavlja a ti bi mogao nešto napisati ali ne kao izvješće nego kao dojmove.

Vrsno, duboko, britko

Ponesen euharistijskim slavljen i ugodnom atmosferom rekoh: da, dobro, svakako. Istog trenutka kad sam sjeo u automobil prilikom povratka lupih se po glavi i pomislih: lijepo sam ja to sebi priredio, lijepo sam si zapaprio, i još k tome dojmovi! Ali odmah se sjetim da ima jedna olakotna okolnost koju mi je rekao: lijepo uz Božju pomoć. Tako, odmah mi je lakše. I u propovIjedi je naglašeno: otvorite svoja srca Bogu i on će većinu toga napraviti ali traži isto tako i Vaš mali doprinos. Dojmovi?? Uz euharistiju koja je sama po sebi i Božić i Uskrs u jednom, koja ulijeva nadu i krijepi duh i tijelo, izdvojio bih već spomenutu homiliju biskupa Valtera. Kao prvo moram naglasiti britak, precizan, pronicljiv, poučan, dubok i slikovit kao i uvijek. Kod vrsnih propovjednika to bi se dalo usporediti s onim električarskim skalinama: čvrste u bazi, koje kad se treba otići u visine polako iz svoje baze odvajaju slijedeće stepenice, pa sljedeće i tako redom dok se ne dođe u visine do željenog cilja a sve zajedno povezane u jedne zajedničke skaline. Predugo bi trajao ovaj tekst kad bi detaljnije prepričavao propovijed, pa da ne budem dosadan samo nekoliko točaka, upravo onako kako su se odvajale pojedine skaline. Ljubomora i zavist unutar zajednice koja stvara razdor i uništava zdravo tkivo.

Znanja nikad dosta

Je li potrebno nešto osim da svi moramo poraditi sami na sebi. Znanje! Kao i u svakom poslu znanje kako se ono kaže je imanje. Znanja nikada dosta i uvijek čeka da ga iz dana u dan sve više upijamo. Istina, koja se svakako rađa iz znanja i koju treba govoriti jer oni koji pričaju neistine toga se ne srame. Novi pokreti unutar crkve i spremnost same crkve da ih prihvati. Zaključak ne bi htio izvoditi jer smo različiti svatko na svoj način pa će isti svatko za sebe napraviti. Homilija je bila upućena svim prisutnim na euharistiji ali često je biskup naglašavao i upućivao svoje riječi članovima Pokreta jer on ovaj Pokret nosi u svom srcu, što je više nego očigledno. Stoga dragi moji „pokretaši“ idemo dalje s pouzdanjem u našeg Gospodina.

Vrijeme brzo prolazi pa suputnica i ja pogledavamo na sat jer trajekt neće čekati nas. Pozdravljanje sa svima i slijedi povratak. Nakon kratke vožnje kažem ja svojoj suputnici: i tako bili smo na misi u Krku a naša nam crkva na pedeset metara od kuće. U isti trenutak gromoglasno smo se nasmijali i složili se, idemo i do godine. Tokom vožnje stalno mi se nešto vrzma po glavi kao da još jedan kotačić fali da bi slika bila potpuna. Nevina Dječica! Upalim radio, HKR emisija Život uz Bibliju. Taman izvještaj o Abrahamu koji ide žrtvovati vlastitog sina. Vidjeći Bog njegovu spremnost i predanje obeća mu stostruku nagradu. Lijepo na dan Nevine dječice i pouka kako trebamo čuvati život od njegovog začeća pa do smrti. I to je to. Sada smo već blizu našeg doma i samo da napomenem da ne zaboravim da je moja suputnica moja draga supruga. Lijepo, lijepo!!

I da završim sa odgovorom na postavljeno pitanje u naslovu: U TEBE SE UZDAM MOJ GOSPODINE.

M.V.

Print Friendly, PDF & Email