Čvrsta i nepokolebljiva vjera jedina se može othrvati civilizaciji smrti

KV – „…Statistički podatci neumoljivo pokazuju stvarnost da je naša populacija sve malobrojnija i sve starija, među ostalim i zato što više ljudi umire nego što ih se rađa. Činjenica da su, prema podatcima Ujedinjenih naroda, Hrvati jedna od pet najstarijih populacija u svijetu, oglašava zvono na uzbunu. Nastavak tih trendova vodi, kako zabrinuto tvrde neki od naših poznatih demografa, prema skorom urušavanju cijeloga sustava, počevši od zdravstva, obrazovanja, rada i, naposljetku, mirovinskoga sustava. Iz te spoznaje i činjenice proizlazi dužnost svakom čovjeku iskazivati čovječnost i solidarnost radi nas samih, ali i radi budućih naraštaja…“- ističe se u ovogodišnjoj poruci za Dan života. Približite naši čitateljima malo pobliže izrečenu problematiku. 

Hrvatska se danas nalazi u dubokoj demografskoj krizi. Štoviše, neki će kazati da smo pred demografskom katastrofom, da nam prijeti demografski slom i da izumiremo. Demografska statistika doista i potvrđuje te tvrdnje. No, u osnovi, kada se odmaknemo od statistike, od brojki i različitih matematičkih izračuna, kada ogolimo demografsku priču Hrvatske do kraja, onda ne možemo a da ne ustvrdimo da je u Hrvatskoj na djelu zapravo duboka kriza života. Život je kao najveća ljudska vrijednost izgubio na cijeni; ne štiti se niti promiče pravo na život od začeća do prirodne smrti, brojne su ugroze prava na dostojanstven život, brojni pojedinci i obitelji sreću i bolji život moraju tražiti u stranom svijetu, a onima koji ostaju životna je egzistencija ugrožena, mnogi ne rade ili ne dobivaju zasluženu naknadu za rad, veliki je broj onih koji su upali u zamku dužništva, još uvijek osjećamo i posljedice rata, ne samo Domovinskog, hrvatsko se društvo podijelilo ili su ga drugi zbog svojih uskih interesa podijelili… No, kako god uzmemo, demografsko stanje u našoj zemlji kao i perspektive u budućnosti nisu ništa drugo doli zrcalo konstruirane društvene zbilje u kojoj sve manje prostora ima za tradicionalne, kršćanske vrijednosti, a sve više na cijeni dobivaju globalizacijski i neoliberalni koncepti kojima je profit na prvom, a ljudsko dostojanstvo na posljednjem mjestu. Tek ilustracije radi navodim da je Hrvatska u depopulaciji u svim vidovima demografskog razvoja, gubi stanovništvo i prirodnim i mehaničkim putem, tj. brojnijim umiranjem od rađanja (kontinuirano od 1991.) i većim iseljavanjem od doseljavanja. Stoga se unatrag dva desetljeća smanjuje i ukupan broj stanovnika, uz snažno pogoršanje najvažnijih, tj. najvitalnijih demografskih struktura, a to je ona po dobi i spolu. Doista, je hrvatska populacija u demografskom kontekstu jedna od najstarijih u svijetu. Baštinili smo brojne nepovoljne društvene, političke, ekonomske, demografske i druge posljedice specifičnog razvoja koji se uglavnom odvijao izvan hrvatskog državotvornog okvira. Drugim riječima, razvoj Hrvatske je kroz 19. i 20. stoljeće bio određen silnicama koje nisu djelovale u hrvatskom interesu i za hrvatski račun. Sada plaćamo ceh tome, ali pritom ne smijemo zanemariti i vlastitu odgovornost, kako onih koji su dio upravljačkih struktura na različitim razinama (svjetovnim i/ili crkvenim), tako i nas pojedinaca koji barem u izbornom procesu sudjeluju u političkom životu zemlje. Najlakše bi, ali i neodgovorno bilo, odmahnuti rukom i kazati da su drugi za sve krivi.

KV – Sveti Ivan Pavao II je vrlo upečatljivo govorio o civilizaciji života i civilizaciji ljubavi. Nausprot njih je civilizacija smrti. Kako se staviti svakom čovjeku na stranu života, tj. ako smo vjernici i na Božju stranu?

Ako se otvorimo Božjoj poruci onda se otvaramo i životu. Ali životu koji nije lagan i nije bez iskušenja, različitih protivština i izazova. No, ako u životu ima ljubavi nadahnutoj Božjom riječi onda svjetlo otklanja tamu, onda sve ima smisao jer čemu život ako sve završava tjelesnom smrću i propadljivošću. Jedino čvrstom i nepokolebljivom vjerom možemo i trebamo othrvati se civilizaciji smrti. To znači ne upasti u zamke na koje sve više i sve češće nailazimo u današnjemu svijetu, a koje su dobro skrivene u blještavilu hedonizma i materijalizma. Moramo se vratiti onim vrijednostima koje daju, njeguju i čuvaju život. A u korijenu tih vrijednosti je Božja ljubav i milosrđe. To ne smijemo zaboraviti.

KV – Ovogodišnja poruka za Dan života stavlja naglasak stavlja na starije osobe. To je veliki problem, uz mnoge druge, našeg društva. Crkva znamo (pastoral bolesnika, Caritas…) tu čini puno. Što još možemo svi ponaosob učiniti?

Najvažnije je svakoj osobi pa tako i onima u starijoj životnoj dobi prići s punim ljudskim poštovanjem. Jer, nitko zbog svoje dobi, (ne) funkcionalnosti,(ne) produktivnosti ili kakvog drugog razloga ne smije biti stigmatiziran u bilo kojem smislu. Često se kaže da „svijet na mladima ostaje“, ali se zaboravlja da „ na starima opstaje“. Stariji su puni životnoga iskustva i mudrosti, svi mogu od starijih puno naučiti i stoga oni, neovisno o tjelesnoj nemoći, imaju svoje mjesto u društvu. Dakako, društvo mora pomoći gdje je i kada potrebno, obitelj mora uvijek biti blizu svojim starijim članovima, Crkva ne smije posustati u svojemu pastoralu, djeca se od najranijih dana moraju odgajati da poštuju starije i to ne samo kroz obiteljski odgoj nego i kroz školski sustav. Starost nije bolest, stariji ne smiju biti marginalizirani i odbačeni, stariji su naše blago, čuvari naše baštine i riznica sjećanja.

KV – Pred Krčkom je biskupijom susret obitelji u znaku teme očinstva a dogodine se Crkva posvećuje temi majčinstva. Što o tome možete ukratko reći?

Obitelj je osnovna stanica društva. U obitelji sve počinje, odvija se i završava. Obitelj je vrelo ljubavi iz kojega se rađa novi život. Taj novi život kao Božji dar čuvaju očevi i majke. U toj očinskoj i majčinskoj ulozi prepoznajemo Božju prisutnost kao Stvoritelja, kao Zaštitnika i kao Spasitelja. Uloge oca i majke nisu jednake, ali se nadopunjuju i prožimaju. Stoga su i očinstvo i majčinstvo vrednote koje nadilaze sam roditeljski okvir, one su više od toga, jer su oboje uronjeni u Otajstvo stvaranja.

KV – Pokret za život krčke biskupije slavi ove godine 25 godina rada. Koja je vaša poruka članovima Pokreta i svim ljudima dobre volje?

Ustrajte u činjenju dobra, ljubavi i milosrđa prema bližnjima i onima koji su u potrebi, a koji su često zaboravljeni od strane svjetovnih institucija. Zalagati se za život, za nerođene, za djecu, za dostojanstvo života od začeća do prirodne smrti, za starije i nemoćne, za siromašne u materijalnom, ali bogate u duhovnom, Božji je dar i milost. Čestitam svima koji i najmanjim prilogom sudjeluju u činjenju dobra, jer čine to iz ljubavi, a ne iz interesa. Ljubav je ono što nas okuplja u zajedništvo, i u dobru i u zlu. I po ljubavi se prepoznajemo kao Božji i Kristovi, samo po ljubavi, a konkretnim djelima pokazujemo kolika nas je Božja ljubav zahvatila.

KV – Želite li još nešto dodati?

Želim sve mlade Krčke biskupije pozvati na Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se krajem travnja održati u Vukovaru. Odazovite se pozivu, ohrabrite se i krenite na put prema istoku naše lijepe Domovine. Vukovar i Slavonija vas očekuju. Donesite svoja nadanja, strahove, tjeskobe…, sve prikažite Bogu na slavu. Svojim dolaskom osnažit će te svoju vjeru, ali i vjeru onih koji će vas primiti u svoje obitelji, koji će barem malo i za kratko vaš dom zamijeniti svojim. Dobrodošli!

KV – Hvala na razgovoru!

Razgovarao: Zvonimir BD

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli ...Email this to someoneShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Print this page