Mladi i djeca zrcale odnose u društvu

KV – Molim Vas da se ukratko predstavite. 

Zovem se don Zbigniew Formella. Salezijanac sam 34 godine i redoviti profesor Odgojne psihologije na Sveučilištu Salesiana u Rimu gdje predajem od 2002. godine. Potječem iz Rumie u Poljskoj (sjever zemlje), predivna zemlja, nadomak Baltičkog mora, nastanjena vrijednim ljudima te bogata šumama i jezerima. Čitavog svog života bio sam skaut, i danas sam, angažiran, na različitim razinama, u službi mladima.

KV – Djelokrug Vašega rada je formacija mladih ljudi. Ako povučemo paralelu sa roditeljima koji u svojim obiteljima također odgajaju mlade generacije, što biste rekli kakvi su danas mladi i iz kakvih nam obitelji dolaze?

Postao sam salezijanac jer sam htio raditi sa mladima. Bogu hvala, do danas sam tu misiju uspješno obnašao pa se nadam , s pomoću Božjom, da ću uspjeti i nadalje u budućnosti. Temeljna dinamika koja se odnosi na rast novih generacija, tj. socijalizacija i emancipacija, trebale bi se događati unutar same obitelji. Ostale odgojne institucije (škola, sportske grupe, razni religiozni pokreti i udruge) i odrasle osobe koje vrše razne odgojne uloge (vjeroučitelji, svećenici, učitelji, treneri i ostali…) imaju uvijek ulogu da podrže i usko surađuju sa temeljnom institucijom društva a to je obitelj. Isti zadatak odnosi se i na Crkvu.

Mladi i djeca uvijek „zrcale“ odnose u društvu danas i sutra. Ako je u društvu prisutno puno problema , i mladi također proživljavaju tu problematiku (svjesno ili nesvjesno); ako je obitelj rastavljena ili u procesu razvoda, isto rade i mladi (sa svojim bližnjima i sa samima sobom); ako društvo ne funkcionira dobro na razini politike, ekonomije, socijalnih pitanja, bit će teško nadati se da će se mladi žrtvovati za opće dobro. Najvjerojatnije puno će njih prvom prilikom napustiti zemlju, emigrirajući u inozemstvo. Po mojim saznanjima, više od polovice školske djece i mladih u Italiji žive u višestruko problematičnim obiteljima (rastavljeni, razvedeni, sa­mohrani roditelji, rastavljeni i ponovno oženjeni, itd.). To znači da su mladi preuzeli na sebe određene nedoumice, vrijednosti i oblike kako se odnositi prema konfliktnim situacijama. Neki od tih mladih skrivaju se ispred raznih ekrana (computer ili smartphone) i pokušavaju na taj način rješavati svoje nedoumice, pitanja i nelagodnosti. Imam dojam da mladi danas imaju dobar početak života no međutim tokom rasta i razvoja postaju sve više osjetljivi i ranjiviji u odnosu možda na ranije generacije. Ovakvu situaciju možemo promatrati i kao nešto pozitivno i izazov, ali može predstavljati i stanoviti rizični faktor posebno kada je u pitanju osobni doživljaj kao i obiteljski i društveni kontekst.

KV – Majčinstvo nekako vežemo uz darivanje a očinstvo uz svjedočenje, ili bi bar tako trebalo biti….

„Budite mi svjedoci“ – znan nam je ovaj poziv upućen svima nama. Čini mi se da je taj poticaj posebno namijenjen upravo roditeljima, učiteljima, svećenicima i odgojiteljima. Majčinstvo i očinstvo kao zadaci koji su nam zadani da ih izvršimo, bilo u obitelji ili društvu, trebaju biti viđeni kao uloge koje se međusobno nadopunjuju.

Tradicionalna uloga majke koja vodi brigu o „kućnom ognjištu“ i oca koji brine za svoju obitelj radeći izvan kuće može biti vrijednost u konceptualnom smislu. Mislim da se danas te dvije uloge međusobno preklapaju i isprepleću, posebno kada je riječ o društvenoj brizi za mlade. Sa druge strane istina je i također da za odgoj dobre osobnosti mladog čovjeka je važno koliko mlada osoba može računati na majku i oca koji obavljaju svoje uloge na jasan i mladoj osobi prikladan način.

Svjedočanstvo međusobnog dijaloga majke i oca, dijaloga roditelja i djece, znanje i stručnost u rješavanju konkretnih problema, ozračje razumijevanja i podrške u osobnim i obiteljskim poteškoćama, uvijek su aktualni izazovi koji se događaju putem svakodnevnog svjedočanstva. Kada budemo prihvatili poziv da budemo svjedoci u vlastitoj obitelji, primijetit ćemo kako to svjedočanstvo postaje najbolja strategija za odgoj mladih. Moći računati na roditelje koji su dovoljno dobri (ne savršeni), strpljivi (ne popustljivi), autoritativni i prisutni (bilo u fizičkom smislu bilo empatski), ono je što nam se najbolje može dogoditi u životu.

KV – Tema 2. Biskupijskog susreta obitelji na kojoj ste vi gost Predavač „naslanja“ se na Papin govor o tome da je krajnje vrijeme da očevi i majke preuzmu svoju odgojnu ulogu, š to vi o tome mislite?

Papa Franjo nas poziva da ne prestanemo prakticirati uloge i obveze koje su uvijek aktualne, neovisno o vremenu u kojem se nalazimo. Evanđelje koje proglašava i svjedoči Papa uvijek je „Radosna vijest“ jer je istovremeno uvijek ista ali i aktualna, nova. Nauk koje za odrasle često predstavlja nešto što se pretpostavlja i podrazumijeva, za djecu i mlade je potpuna novost. U tom smislu pozvani smo biti svjedoci „starih i novih“ stvarnosti u isto vrijeme. Možda je taj poziv upravo jako važan danas kada „svijet“ izgleda da se događa brže od onog jučer: osobe, zajednice, društvo općenito, trče u političkom, ekonomskom, tehnološkom smislu, za­boravljajući da se u temeljima svega nalazi upravo ljudska dimenzija , „kućna“ dimenzija, u kojoj se raste unutar međusobnih odnosa a ne u simbolima, idejama, projektima, zaokupljeni često ciljevima kojih nismo u potpunosti svjesni.

Biti tim, nije izazov samo za sport, već i za samu obitelj koja je više od jedne utakmice i igre koja kad-tad završi i opet u nekom drugom vremenu započne. U spotu ponekad izgubiti je čak i dobro no u obitelji nije dobro gubiti. Biti „roditelji-treneri“ vlastitoj djeci nije posao koji se može platiti i na određeno vrijeme, to je poziv i odgovornost. Svrha ove usluge je vrlo vrijedna – pobjeda života!

KV – Za kraj što biste poručili roditeljima i odgojiteljima naše biskupije sa kojime ćete se imati priliku sresti na 2. Biskupijskom susretu obitelji?

U par navrata bio sam u Hrvatskoj i poznajem neke Hrvate koji su studirali pri našem Sveučilištu Salesiana u Rimu. Sigurno ste osobe sposobne i jake u ostvarivanju svojih zadataka. U tom smislu vjerujem da ste sposobni „braniti“ obitelj kao zajednicu u kojoj se aktivno odgaja i to na društvenom i Crkvenom planu. Vaš „DA“ kojeg izgovarate u sakramentu ženidbe neka vam dadne sna­gu da aktualizirate obećanja u zajedništvu s Bogom. S Njim možemo učiniti mnoge lijepe stvari. Taj „DA“ znači također da vjerujemo i da se ne bojimo poteškoća sa kojima se moramo suočavati bilo na ljudskoj ili duhovnoj razini. To je ujedno i moja čestitka svima vama!

Razgovor vodila i prevela: Josetta Blažić

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli ...Email this to someoneShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Print this page