Biskup Ivica predslavio misu Večere Gospodnje

Misu Večere Gospodnje, taj liturgijski spomen Isusove oproštajne večere i početak Vazmenog trodnevlja, krčki biskup mons. Ivica Petanjak predvodio je na Veliki Četvrtak u krčkoj katedrali u koncelebraciji krčkog biskupa u miru mons. Valtera Župana te više krčkih svećenika i redovnika.

U prigodnoj homiliji, biskup Ivica istaknuo je sljedeće: „Slavlja Velikog tjedna i Vazmenog trodnevlja jedinstvena su liturgijska slavlja u cijeloj Crkvenoj godini, tj. neponovljiva su, jer je svaki dan spomen nečega iz života što ga je Isus proživio u svojim posljednjim danima, a ti dani su bili kruna njegovog života na zemlji i sinteza svega onoga zašto je došao. Polazeći od tog kraja mi bolje razumijemo sve ono drugo iz Isusova života.

Večerašnje slavlje se zove Misa večere Gospodnje. Spominjemo se Isusove posljednje večere koju je blagovao sa svojim učenicima i prijateljima prije nego će umrijeti. Na toj večeri Isus svojima, dakle svima nama, ostavlja sebe pod prilikama kruha i vina. Uzima kruh i vino i kaže nam: Kad ja više ne budem na ovakav način prisutan među vama kao što me sad vidite, znaj te da svaki put kad se zajedno okupite u moje ime zato što ste moji učenici, ja ću biti među vama pod prilikama kruha i vina. Bit ću vaš život i vaša hrana kao što su kruh i vino hrana za održanje vremenitog života. Tako euharistija postaje središnjim sakramentom Crkve bez kojeg nema života. Mi kao kršćani ne možemo živjeti bez euharistije.“

Zato nas može začuditi, kaže Biskup, što Ivan evanđelista ne donosi ni riječi o ustanovi Euharistije već svu svoju pozornost usredotočuje na Isusov čin pranja nogu učenicima – taj čin poniznosti, inače posao robova i slugu. 

Biskup pojašnjava: „Mi moramo usvojiti Isusov život. Mi moramo činiti ono što je on činio, a ne što bi smo željeli da je učinio. Nama nije drago vidjeti Isusa do nogu apostola. No Isus je tom gestom htio pokazati da je on cijeli svoj život služio i služi sve do smrti. Da je sišao s neba da bude u službi našega spasenja. (…) Isus je stavio ljudsku logiku naglavačke. Mi bismo voljeli vidjeti Isusa kako udara šakom po stolu, kako prijeti, viče, urla, pokazuje svoju moć. Zašto bismo mi voljeli takvog Isusa? Jer mi želimo biti takvi. Lakše je udariti šakom po stolu nego se sagnuti i oprati noge drugome. Lakše je druge u red tjerati nego sebe u redu držati.“

„Isus je i sada u stavu služenja. Isus se i danas nalazi do nogu svakoga od nas. Isus nas i danas pere, čisti i oprašta. Isus nas po svakoj svetoj euharistiji suobličava sebi. On to neprestano radi, ali mi to tako ne doživljavamo. Mi ne razmišljamo što se događa s nama za vrijeme euharistije. Primiti tijelo Kristovo ne znači Krista u sebe pretvoriti, On nas pretvara u sebe, a ne mi njega u sebe. Mi trebamo postati kao on, a ne on kao mi.

Pozvani smo stoga nakon pričesti reći ‘Primio sam Krista; primio sam njegov život i snagu da drugima perem noge, da drugima služim, da druge prihvaćam, da drugima praštam, da druge blagoslivljam, da druge počuvam, da ih potićem, opominjem, da im sto puta ako je potrebno ponovim jedno te isto…“. Ovo je vrelo našeg spasenja. Tu je izvor, tu je hrana, tu je sve što ti treba za održanje života. Tako su euharistiju doživljavali sveci.’“

Biskup Ivica i sam je, po uzoru na Isusov čin milosrđa i ljubavi prema svojim učenicima, oprao noge dvanaestorici župljana župe Krk – ovogodišnjih krizmanika te članova molitvene zajednice mladih.

Nakon sv. mise, Presveti Oltarski sakrament prenesen je u kapelu Srca Isusova. Uslijedilo je zajedničko klanjanje a zatim i mogućnost osobnog klanjanja do ponoći.

Podijeli ...Email this to someoneShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Print this page