Intervju s europarlamentarkom Biljanom Borzan

Ako uložimo napore, stvari se ipak mogu pokrenuti

KV – Hvale vrijedna inicijativa oko ujednačavanja kvalitete hrane u cijeloj EU naišla u je u prvoj reakciji čini se , početkom ožujka, zasad, na odbijanje europskih ureda. Kako to tumačite?

U pokušajima da nametnem problem različite kvalitete proizvoda za tržišta novijih i starijih zemalja članica EU susretala sam se s otporom i u Europskoj komisiji i u Europskom parlamentu. U Komisiji tvrde da ako je proizvod siguran za zdravlje, nema potrebe da se mijenjaju zakoni. Eventualne razlike između naizgled istih proizvoda u nas, i primjerice u Njemačkoj, tumače kao prilagođavanje proizvođača ukusima potrošača na određenom tržištu. Možda se i može tvrditi da Hrvati preferiraju čokoladu s manje lješnjaka i kakaa, ali nitko me ne može uvjeriti da preferiraju deterdžente koji slabiju peru. Zato sam u istraživanje koje provodim s Hrvatskom agencijom za hranu uključila i deterdžente, kako bi imala osnovu za daljnje lobiranje. Ovo je zapravo prvo istraživanje u EU koje uzima u obzir i kategorije proizvoda za pranje i osobnu higijenu.

Što se tiče kolega u Europskom parlamentu, posebno je teško uvjeriti zastupnike iz zapadnih zemalja koji tvrde da problem ne postoji, jednostavno zato što se oni u svojim državama članicama s njim nikad nisu sreli. Zato sam, skupa s kolegicom Olgom Sehnalovom iz Češke, išla na sastanke s onima iz Odbora za tržište i zaštitu potrošača, kako bi ih uz pomoć ranijih egzaktnih istraživanja uvjerila u postojanje ovog problema. To se i isplatilo jer sam uspjela ostvariti da se moj amandman o važnosti tog problema uvrsti u Strategiju za jedinstveno tržište. To je zasad jedini dokument na razini EU koji se referira na različitu kvalitetu proizvoda u novijim i starijim članicama EU. Dakle, pokazalo se da ako uložimo napor, stvari se ipak mogu pokrenuti.

Nedavno sam također dobila zeleno svjetlo za konferenciju članica na razini Europskog parlamenta o različitoj kvaliteti naizgled istih proizvoda koji se prodaju na tržištu novih i starijih država. Tu ćemo pozvati i predstavnike iz Europske komisije. Smatram to velikim uspjehom jer je jako teško dobiti dozvolu za temu koja još nije u zakonodavstvu EU. U svakom slučaju, imam osjećaj da ljudi konačno počinju promišljati taj problem na razini Unije. Do tog saslušanja ću imati i rezultate istraživanja za hrvatsko tržište, što će značajno pridonijeti kvaliteti rasprave uz postojeće češko, mađarsko i slovačko istraživanje. U stalnim kontaktima s građanima uvjerila sam se da ih taj problem uistinu tišti i ne namjeravam stati dok ne dođe do stvarnih promjena u zakonodavstvu EU.

KV – Nije li to diskriminatorski?

Naravno da jest. Češko istraživanje je pokazalo da ne samo da je trećina testiranih proizvoda lošija na istočnom tržištu, već je polovica proizvoda i skuplja. Dakle plaćamo više, a dobivamo lošije. A kad tome pridodate i razlike u životnom standardu između Njemačke i Češke, problem je još veći. Uporno inzistiram da ako u osnivačkim ugovorima imamo zajamčenu jednakost s obzirom na kulturu, jezik, nacionalnost, svakako trebamo i s obzirom na kvalitetu proizvoda na tržištu. U anketi koju sam provela među hrvatskim potrošačima kako bi odredila uzorak za svoje istraživanje, saznala sam da čak 82 posto građana smatra da proizvodi lošije kvalitete završavaju na našem tržištu, a 72 posto vjeruje da nas zapadne kompanije tretiraju kao građane drugog reda.

KV – Što se u tome poduzima i što ćete još poduzeti da svi jedemo kvalitetniju hranu…? Surađuju li u tome svi euro zastupnici iz RH?

Što se tiče moga istraživanja, završili smo prvu fazu. Dali smo priliku hrvatskim građanima da odrede koje proizvode žele staviti pod povećalo. U anketi koju je radio GfK na reprezentativnom uzorku od 800 građana odabrani su proizvodi koje ćemo usporediti s onima na njemačkim policama (http://www. biljanaborzan.eu/upload_data/site_files/lista-proizvoda.pdf ). Nakon odabira proizvoda, u procesu smo odabira institucija koje mogu provesti analize ovisno o specifičnostima svakog proizvoda. Želimo sve odraditi transparentno i kvalitetno, kako ne bi bilo osnove za osporavanje rezultata. Sve planiramo predstaviti u Europskom parlamentu na spomenutom saslušanju. U međuvremenu, nastojim u Odboru za zaštitu potrošača uvrstiti nove amandmane na tu temu u zakonodavne akte. Prema informacijama koje imam, u Vijeću ministara EU Hrvatska se svrstala uz bok Estonije, Bugarske, Češke, Mađarske i Slovačke u zahtjevu za boljom zakonodavnom akcijom od strane Europske komisije. Što se tiče ostalih hrvatskih europarlamentaraca, sigurna sam da će me podržati u mojim nastojanjima, premda se tim problemom bavi Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača gdje sam jedino ja iz Hrvatske.

KV – Poklapa li se to s nedavnim događajima glede kontrole hrane u našim trgovinama?

Po pitanjima sigurnosti hrane, Bruxelles propisuje standarde, a države članice ih provode i kontroliraju. Isti zakoni o sigurnosti hrane vrijede u Poljskoj i Hrvatskoj. Našim službama nitko ne brani postrožiti kontrole i povećati njihovu učestalost. Nažalost, imam informacije da je u zadnje dvije godine broj inspekcija prepolovljen i odgovornost za to leži na našem ministarstvu. Da bi uskladila svoje zakone s europskim, Hrvatska je morala postrožiti propise o higijeni i sigurnosti hrane, primjer je uvođenje sustava HACCP u ugostiteljstvo. Kada se usporedi s npr. američkim, europski standardi sigurnosti hrane su među najstrožima na svijetu, no ipak se povremeno događaju skandali i ugroze. Uzrok tome su najčešće pohlepa, neznanje, ali i ponekad svjesno kršenje propisa. Ni najbolji zakoni na svijetu ne mogu garantirati potpunu sigurnost hrane, prvenstveno radi ljudskog faktora.

Razgovarao: Zvonimir BD

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli ...Email this to someoneShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Print this page