Povjerenje je temelj dobre obitelji

KV – Razvojem informacijskih i komunikacijskih tehnologija nedovoljnu roditeljsku skrb zamijenili su različiti medijski sadržaji. Na dijete i mladu osobu te na samo odrastanje u mnogim njegovim fazama mediji utječu na različite načine, a suvremeno djetinjstvo možemo zbog vrsta i prisutnosti medija nazvati „multimedijalnim“. Mnogi medijski sadržaji pozitivni su činitelji socijalizacije djeteta te imaju edukativnu, odgojnu, zabavnu i informativnu vrijednost, ali mnogi su i štetni. Da li je za buduće generacije predodređeno da im „ekrani“ kontaminiraju duše i organizam u cjelini najavljujući novo „moderno doba“? Koliko današnja „on-line“ komunikacija putem Interneta i društvenih mreža utječe na emocionalne i komunikacijske odnose u obitelji? 

Informacijska i komunikacijska tehnologija nas je snažnije povezala ili izrazitije odijelila – ovisi o nama. No nema tehnologije koja može nadomjestiti blizinu, pogled, zagrljaj…
Danas se nije potrebno ni pomaknuti a cijeli svijet dođe k vama. Obilje ljepote ali i obilje smeća dostupni su vam u trenu. Nekada se trebalo potruditi, za mnogo što se trebalo potruditi, a danas se to podrazumijeva. Tu je, nadohvat. Kako u svemu tome odabrati ono što vrijedi? Kako u svemu tome odabrati sebe?
Nekada su djeca učila od roditelja, baka i djedova… Danas oni uče od njih. Ali životnu mudrost moguće je naučiti samo živeći, ne mimo života. Uz to, ljepota koju čovjek otkriva trudeći se ukorjenjuje se, dok ljepota koja samo tako ‘doleprša’, jednako tako i ‘odleprša’.
Svojedobno su neki govorili da je televizija obiteljski krug pretvorila u polukrug. No potom su računala obitelj stjerala ‘u kutove’. Nova tehnologija ju je raspršila. Bilo gdje bio, možeš biti ‘u kontaktu’. A kad si zajedno… Uistinu, katkada se čini da ljudi sve manje znaju biti zajedno kad su zajedno. Kao da je lakše biti zajedno – kad nisi zajedno.

KV – U današnje vrijeme djecu se ne može izolirati od utjecaja medija i ogromne količine informacija, ne može ih se držati u „medijskom mraku“ jer su naprosto dio života i odrastanja. Osim toga svaka mlada osoba ima pravo na informiranost, mora zadržati to pravo – a uskraćivanjem i strogim restrikcijama se nikada u obiteljskom odgoju ništa pozitivno nije ostvarilo. Koliko su roditelji danas spremni te medijski pismeni u smislu prepoznavanja loših medijskih sadržaja i posljedica za djecu?

Teško je odmjeriti primjerenu razinu informiranosti. Lako je uletjeti u zatrpanost informacijama koje odvode u deformiranost. Znaš svašta o svačemu, a sve površno, i sve je pomalo nalik na prašumu. Više ne nalaziš izlaza.
Nije lako danas biti dijete. Dakako, nije danas lako biti ni roditelj. No ako dijete vidi da mu se roditelji raduju životu, da se raduju jedno drugome, da se njemu raduju, ima već mnoge dobre i važne odgovore. I onda će lakše prepoznati ispraznosti. Ali ako roditelji sve što jesu, sve što žive… grubo ću reći: tek odrađuju, što djetetu preostaje nego potražiti neki svoj svijet, makar i u prividu?
Povjerenje je temelj dobrih obiteljskih odnosa. Ne olako povjerenje, nego životno povjerenje a njega nema bez prisutnosti u životu drugoga. Moguće je u istom prostoru živjeti u paralelnim svjetovima. Bliskost, suživljenost rasterećuje od potrebe nadzora. Ako odgajamo ljepotom naših odnosa, mnoga pitanja jednostavno i neposredno nalaze svoja razrješenja.

KV – Što se očekuje od suvremenih roditelja s odgojnog aspekta te što danas znači biti „kompetentan roditelj“?

Očekivanja od suvremenih roditelja s odgojnog aspekta?! Za neke: samo da budu kotačići u moru kotačića. Da se ne umaraju u razvijanju osobnosti, nego da se prepuste sličnosti sve do bezličnosti. Kompetencije! To je danas sveta riječ. Imati odgovor na sva pitanja. A kad ga nemaš, ponašaj se kao da ti pitanje nije ni postavljeno.
No, da se uozbiljim: biti danas roditelj znači životno svjedočiti postojanost u svijetu koji je u stalnom kretanju i to s nejasnim usmjerenjem. Uz to gajiti otvorenost koja nije istoznačnica neodređenosti, nego koja uvijek traži dobro, prepoznaje ga, upućuje na njega.
Biti danas roditelj znači ne prestati rasti. Dobro poznavati svoje sidro i svoja jedra. Poznavati ih i neprestano sve dublje ih otkrivati. Imati hrabrosti i za radost i za bol. Za blizinu. Za blizinu s Bogom. Što god život bio, što god nosio, čuvati tu blizinu za svoju djecu. I pratiti ih blagoslovom. Pratiti ih blagoslovom.

KV – Danas se mnogo piše o dostojanstvu kršćanskog braka, o problemima bračnog i obiteljskog života. Materijalističko shvaćanje života osiromašuje i razara i pojedinca i obitelj kao osnovnu zajednicu ljudskog društva. Možete li istaknuti ulogu Crkve u očuvanju obiteljskih vrijednosti.

Kad bismo bili svjesniji svoga dostojanstva i osjetljiviji na dostojanstvo drugih, mnogo toga bi nam bilo jasnije. I prihvatljivije. Ne bismo pristajali na bilo što. Ne bismo odustajali zbog bilo čega. Ne bismo uzgrednom davali prednost pred bitnim.
Crkva je pozvana biti obitelj. U duhu Očenaša okupljati sve ljude u obitelj. U tom duhu okupljati i obitelji koje se prepoznaju u duhu Evanđelja. Okupljati ih životno.
Katolička crkva se, kao nitko na svijetu, zauzima za dostojanstvo obitelji, za vjerodostojnost obiteljskog života. Volio bih da smo svi založeniji u vezi toga. Da obitelji hrabrije žive svoju dragocjenost. I da su obitelji u Crkvi međusobno snažnije životno povezane. Volio bih da budemo prepoznatljiviji po ljepoti naših obiteljskih života. I da tako dajemo obrazloženje Božje istine, životnog smisla kojemu želimo poslužiti.

KV – Zaključno koje su Vaše preporuke kako danas uz svakodnevne izazove s kojima se pojedinci i obitelji susreću sačuvati istinske obiteljske vrijednosti i ustrajati na njima i ne pasti pod loš utjecaj okoline; na kojim bi to vrijednostima obitelj trebala ustrajati da drugima daje primjer kvalitete?

Malo je toga na ovom svijetu važno. Tražite najprije Kraljevstvo Božje, sve ostalo će vam se nadodati – rekao je Isus. Uz Kraljevstvo Božje sve ostalo je – ostalo. Tako i uz dragocjenost obiteljskog života sve ostalo je – ostalo.
Ako se životno posvećujem za dobrobit moje obitelji, moje supruge, moje djece… činim dobro ne samo njima, nego i sebi. Činim dobro ovome svijetu, Božjoj namjeri s ovim svijetom.
Kratko živimo. Neshvatljivo kratko živimo. Dobro je da to svoje vrijeme posvetimo drugima, ne da ga zadržimo za sebe. Ako ga zadržimo za sebe, razaramo ga. Toliko toga razaramo. Ako ga posvetimo svojim ljubljenima, dodat ćemo života životu. Pridodat ćemo se Božjoj ljubavi. A jedino zbog toga vrijedi živjeti.

Razgovarao: Gilbert Hofmann

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli ...Email this to someoneShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Print this page