Oproštaj od benediktinke s. M. Dinke Ane Duvnjak

U srijedu 21. lipnja u benediktinskoj crkvi Uznesenja B. D. Marije u Krku održani su sprovodni obred i misa zadušnica za pok. s. M. Dinku koja je preminula u ponedjeljak 19. lipnja. Misu je, uz koncelebraciju tridesetak svećenika i redovnika, predvodio krčki biskup mons. Ivica Petanjak.

U homiliji, biskup Ivica najprije je ukratko prikazao životni put pokojnice. Sestra M. Dinka krsnim imenom Ana Duvnjak, rođena je 14. kolovoza 1939. u Matkovini pokraj Vrlike, u Dalmatinskoj Zagori, od oca Duje i majke Boje. Šezdesetih godina prošlog stoljeća obitelj se doselila u Đakovo. Tu je sestra Dinka upoznala Milosrdne sestre svetog Križa i odlučila se i sama postati redovnica 1963.
Kao svečano zavjetovana redovnica došla je na službu u Krk, gdje je upoznala sestre Benediktinke i odlučila se na još radikalniji način redovničkog života. Tu je svoju želju ostvarila 1975. godine, uz pomoć sestre Hidelgarde, časne majke u ono vrijeme.
Sestra Dinka je vršila sve poslove koji se mogu naći u jednoj kući i klauzurnoj samostanskoj zajednici. Kao časna majka – opatica u četiri mandata, poduzela je temeljitu obnovu ovog samostana i nastojala dosljedno živjeti Duh i Pravilo svetog Benedikta: Ora et labora, Moli i radi.
Dalje Biskup objašnjava njezin poziv: „Kršćanin ne može živjeti podvojenim životom. Za kršćanina ne postoji privatni i službeni život. Sveti Ivan Pavao II. je govorio: ‘Vjera koja ne prerasta u kulturu je vjera koja nije u potpunosti prihvaćena, nije u potpunosti promišljena, nije vjerodostojno življena.’ Drugim riječima, za kršćanina evanđelje Isusa Krista postaje stil i oblik njegova života. Postaje njegova kultura. Evanđelje prožima sve ono što on misli, radi, živi, kako se ponaša. Evanđelje je njegov život. Samo se tako može razumjeti zašto je sestra Dinka zamijenila jedan način redovničkog života drugim.“ I zatim nastavlja: „U ono vrijeme, kada se u samostanima živjelo u vrlo skromnim i teškim uvjetima, zamijeniti jedan oblik redovničkog života drugim, i to strožim, značilo je herojstvo, ali je značilo i ispravno shvaćanje redovničkog poziva, radikalnije nasljedovanje Isusa Krista. Nije se tražila svoja volja nego Božja.
Znalo se da postoji samo jedan put spasenja, a to je križ. I da postoji samo jedno sredstvo posvećenja i savršenstva, a to je opet križ. U samostan se ulazilo jer se željelo služiti Bogu i ljudima.“
Da bi se ustrajalo u takvom odabiru i pozivu, potrebno je imati stalni kontakt s Bogom. „Zato je na prvom mjestu molitva. Molitva nije tek dodatak dnevnim aktivnostima ili sredstvo za kojim se posiže kad nema drugog izlaza. Ne, dan počinje i završava s molitvom. Molitva je najsvetiji posao. Iz nje proizlazi sve ostalo kako to sažima benediktinsko geslo: Ora et labora! – Moli i radi!“
Biskup Ivica istaknuo je još jednu značajku koja je bila tako izražena kod s. Dinke: čvrstina karaktera. „Odlazak takvih osoba“, ističe, „za sobom neminovno ostavlja jednu prazninu i cijelu zajednicu stavlja pred velike izazove pa čak i krize. Zato je ova redovnička zajednica pozvana sada žarko moliti vodstvo i svjetlost Duha Svetoga da on pokaže kojim putem treba krenuti. Za tu će zajednicu sigurno moliti i sestra Dinka, koja je zajednici dala cijeli svoj život i služila joj i koja sada, iz kuće Očeve, može bolje vidjeti stvarno stanje i potrebe zajednice.“
Nakon svete mise, uslijedio je ukop pokojnice na samostanskom groblju.

Fotogalerija

Irena Žužić

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli ...Email this to someoneShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Print this page