Biskup Ivica predvodio misno slavlje prigodom boravka neraspadnutog tijela sv. Leopolda u Rijeci

U utorak 19. rujna, drugog dana boravka neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Kapucinskoj crkvi u Rijeci, krčki biskup mons. Ivica Petanjak predvodio je svečano koncelebrirano misno slavlje. Na tom su misnom slavlju suslavili su i provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević, rektor Svetišta u Padovi fra Giovanni Gusella Flaviana ali i mnogobrojni krčki svećenici. Što organiziranim prijevozom, što osobnim automobilima, u želji da iskažu čašćenje ali i zamole zagovor dragog nam sveca, na misno se slavlje okupio i lijepi broj vjernika naše krčke biskupije.

U propovijedi biskup Ivica je rekao:
„Kad se sjetim onog nepreglednog mnoštva vjernika prošle godine u Zagrebu i svih onih tisuća i tisuća koje su ga ovih dana po našim gradovima uz Jadransku obalu došli vidjeti, čini se da ne možemo ni o čemu drugom govoriti nego upravo o pogledu, o očima, o želji da vidimo svetog Leopolda i da on nas vidi. Želimo se susresti oči u oči.
Želimo da nas vidi netko tko će nas gledati s ljubavlju. Tko će nas svojim pogledom zagrliti i pomilovati. U čijem ćemo pogledu prepoznati da smo dobrodošli i da smo žarko čekani.
Treba nam u ovom otuđenom svijetu pogled dobrote i milosrđa. Pogled koji nas razumije i koji nas prihvaća.“
Takav je i Isusov pogled, ističe propovjednik, pogled koji privlači i koji čovjeka podiže na noge.
Razlog je to što su na tijelu sv. Leopolda posebno sačuvane njegove oči – šarenice.
„Imamo osjećaj da nas Leopold danas na posebni način gleda i želi da preko tih očiju upoznamo veličinu i dubinu njegova srca.“
Kako ćemo gledati na same sebe često utječe i kako drugi gledaju na nas. „Mnogi nam pomažu da bolje upoznamo sebe i da se uputimo na pravi put obraćenja, ali znademo da ima i onih koji nam zlobno i zlurado nameću komplekse krivnje i zloću svoga srca i oka žele pretočiti na nas. Postoje pogledi koji nas liječe i koji nas osuđuju. Koji su melem našim ranama, kao i oni koji sipaju sol na naše rane. Svi ste čuli za Leopoldovu izreku: „Ni u jednom čovjeku nema toliko blata da u njemu ne bi bilo bar trun zlata.“ Leopold je u svakom čovjeku tražio taj trun zlata. To je božanski pogled. Tako nas gleda sam Otac nebeski. Otac nebeski ne može osuditi nikoga od nas ne samo zato što je on čista Ljubav, što je on Ljubav naprosto, što je to njegovo drugo ime, što je on Ljubav po naravi i po definiciji, nego i zato što on svakoga od nas gleda našim očima. Zato je Božje oko sućutno. Zato Božje oko ne može osuditi.“
„Vjerujem da smo svi mi danas ovdje jer smo osjetili da iz ovog svetog Čovjeka zrači Božja blizina i Božji pogled.“, zaključuje biskup Ivica.  

Na kraju mise krčki biskup izmolio je molitvu sv. Leopoldu.  
Prigodnu riječ zahvale i radosti što se u Rijeci  upriličio ovaj veliki i značajni događaj izrekli su fra Jure Šarčević i fra Eugen Pavlek, gvardijan kapucinskog samostana u Rijeci.

 

Ispraćaj tijela sv. Leopolda

Istoga dana, u 14 sati, ispraćeno je tijelo sv. Leopolda, koje je nakon Zadra, Herceg Novog, Dubrovnika, Splita i Rijeke, vraćeno u Padovu. Ispraćaju su nazočili nadbiskup riječki mons. Ivan Devčić i krčki biskup mons. Ivica Petanjak.
Mons. Devčić rekao je „Sada, 75 godina od njegove smrti i 34 od svečanog proglašenja svetim, po tajanstvenom naumu, njegovi su posmrtni ostaci, prvi put, posjetili naš grad. Otišao je u Italiju mali Leopold, a posjetio nas kao gorostas svetosti, svjetionik milosrđa, divni primjer poniznosti.“

Biskup Ivica je u prigdonom govoru istaknuo kako je zabilježeno da je sv. Leopold rekao „Iz neba ću nastaviti svoj rad oko spasavanja duša!“ “Kad je u pitanju spasenje svijeta i spasenje čovjeka, onda ne može biti govora o praznicima i odmoru. Mi smo ovih dana doživjeli istinitost ovih riječi, jer sveti Leopold nije došao kao turist da uživa u ljepotama Jadrana, već kao neobični hodočasnik koji ništa ne moli niti traži, nego nam sam sebe daruje.
Došao nas je čuti. Slušanje je njegov prepoznajni znak. Sveti Leopold i u vječnosti je nastavio svoje djelo slušanja ljudskih grijeha, liječenja naših rana i suosjećanja s našim bolima.
Je li ikada itko mogao povjerovati da će Gospodin Bog sedamdeset i pet godina nakon Leopoldove smrti uslišiti njegovu molitvu izrečenu za života: „Kad umrem odnesite moje bijedne kosti s onu stranu Jadrana za dobro duša mog naroda.“ Hvala ti nebeski Oče koji uslišavaš molitve svojih svetih slugu i ispunjavaš njihove molitve kad ti prosudiš da je došao pogodan čas.”

Biskup Ivica zatim se sv. Leopoldu obratio molbom:
Hvala ti sveti Leopolde što nikada nisi prestao misliti i moliti za svoj narod i što si u svojoj Hrvatskoj okupio oko sebe više ljudi nego ikada za svog zemaljskog života.
Hvala ti što govoriš i što propovijedaš iz vječnosti tako snažno i tako glasno kao nikad za svog zemaljskog života.
Kao što smo ti mi ovih dana dali svoja obećanja, tako i ti nemoj otići od nas, a da nam ne ostaviš svoje obećanje. Obećaj nam da ćeš nastaviti moliti za svoj narod.
Obećaj nam da će tvoje uho i dalje biti otvoreno za nas i da će se tvoja desnica neumorno spuštati iznad naših glava i u znaku križa Kristova izgovarati riječi Božje: „Ja te odrješujem od grijeha tvojih. Idi u miru.“
Obećaj nam da ćeš blagoslivljati naše obitelji i da će muževi i žene u skladnoj ljubavi podizati nove naraštaje i da će prestati egzodus hrvatskog naroda.
Zauzmi se pred licem Božjim i pred licem One koja te nikad nije napustila, Majka tvoja i majka naša, da Duh Sveti vodi živote mladića i djevojaka, koji će nastaviti živjeti i izgrađivati našu domovinu koju su njezini najbolji sinovi svojom krvlju obranili.
Pogledaj i na one koji su k tebi došli u svojim bolima i ranama. Koji su stari i osamljeni. Kojima je samo nebo jedina nada i utjeha.
Ne zaboravi ni sve one koji su poput tebe sve ostavili i krenuli za Isusom Kristom.
Neka nam Gospodar žetve, po tvom zagovoru, udijeli svetih redovnika i redovnica, svećenika i misionara, ispovjednika i propovjednika, koji će od Božje riječi živjeti i svoj život istrošiti služeći Bogu i bližnjemu.
Na koncu, prije nego se rastanemo, pogledaj i na one koji upravljaju ovim narodom i ovom zemljom. Neka budu ovoj zemlji majka, a ne maćeha. Sve što nije Božje i evanđeosko nek bude daleko od njih i od svih nas.
Sveti Leopolde ostavi svoje svete tragove iza sebe, da nikad ne skrenemo s puta Isusa Krista, komu slava i zahvala što nas je po tebi pohodio i nebo nam približio. Amen.

Riječi zahvale za mnoštvo koje se tijekom putovanja po Dalmatinskoj obali i u Herceg Novom okupljalo s tolikom radošću i u tolikom broju te dostojanstveno častilo dragog sveca izrekao je rektor Svetišta u Padovi fra Giovanni Gusella Flaviana.

Foto i tekst: Irena Žužić

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli ...Email this to someoneShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Print this page