Zaređen vlč. Josip Karabaić, novi đakon Krčke biskupije

U Puntu na o. Krku, na blagdan sv. Andrije, 30. studenog, krčki biskup mons. Ivica Petanjak zaredio je bogoslova Josipa Karabaića, rodom iz ove župe, za đakona Krčke biskupije. Uz sudjelovanje biskupa u miru mons. Valtera Župana, koncelebraciju četrdesetak svećenika i redovnika i mnoštvo vjernika koji su ispunili Župnu crkvu Presvetog Trojstva, odvijalo se svečano misno slavlje ređenja.

Okupljene je na početku pozdravio puntarski župnik vlč. Ivica Kordić koji je istaknuo kako je ovo veliki događaj za Župu Punat i našu biskupiju  te kako je sigurno i zasluga sv. Andrije, koji je od običnog ribara postao velikim ‘ribarom ljudi’, što danas imamo pred sobom ‘kapitalca’ – novog đakona vlč. Josipa Karabaića.

U homiliji, biskup Ivica je, na temelju Evanđelja u kojem je opisan Isusov poziv upućen braći Petru i Andriji te Jakovu Zebedejevu i Ivanu, progovorio o stvaralačkoj dimenziji i snazi Božjeg poziva. Ma koliko zaslužan, plodonosan i divljenja vrijedan bio život pojedinog sveca, sve počinje od Isusovog pogleda i izričitog poziva.
Mi često Božji pogled doživljavamo kao osuđujući a stvarnost je upravo suprotna: „Isus, kao savršeni objavitelj Oca, pokazuje da se blago onom na kome se Božje oko zaustavi. Blago onom koga Bog gleda i koga Bog pogleda. Božji pogled jamči moju egzistenciju. Božji pogled daje život. Bog svraća svoj pogled na onoga koga ljubi. Božji su pogledi pogledi milosrđa i poziva. Gledati Boga vječna je čežnja čovjeka i gledati Boga znači biti spašen i imati mjesto u raju.“
Biskup također naglašava kako „Bog može pozivati i preko drugih ljudi i preko različitih događaja, ali je poziv uvijek direktan, osoban i po imenu.“ te nastavlja: „Svojim pogledom Isus vidi što je u srcu čovjekovom i na temelju te spoznaje upućuje mu riječ poziva koja ide od uha preko srca onoga koga se poziva.“
„Zašto kažemo da je poziv kao stvaranje? Oboje kreće od nule. Bog stvara pozivajući u život nešto što do sada nije postojalo. Bog nekoga poziva tako da ga zove po imenu i otkriva njemu samome istinu o sebi i poziva ga na nešto što do sada nije bio. Počinje novi život.“ „Isusov osobni i izravni poziv jest poziv da se s njim uspostavi takav intiman odnos da se bude kao on. Biti kršćanin znači odgovoriti na taj poziv. To bi ujedno bila i najkraća definicija obraćenja. Okrenuti se prema Isusu Kristu. Tko se okrene prema Kristu taj se obratio i taj se spasio. Taj je već u Kraljevstvu nebeskom. Taj je već brat među braćom i sestrama.“
Zadivljuje kako apostoli na Isusov poziv odgovaraju promptno i odlučno. „Kakav je to morao biti Isusov pogled i poziv da su oni istog trena ostavili sve i pošli za njim? Pogled i poziv kojem se nisu mogli oduprijeti. Od ovog trena pripadaju samo Isusu Kristu. Nikakvog ljudskog ni materijalnog oslonca na svijetu više nemaju. Kao da su već dionici Božjeg Kraljevstva u punini. Ostavljaju sve s radošću. Možda je to odgovor kako su se mogli bez ikakvog premišljanja odazvati. Kad se nešto čini s radošću ne pita se za cijenu i ne kuka se.“, objašnjava Biskup. „Radost je snaga dobre odluke. Kad je donešena živi ju se odvažno, a prema svakoj drugoj koja bi se htjela nametnuti mora se postaviti odlučno kao da je nema i ne postoji.“

Đakonu Josipu Biskup je uputio sljedeće riječi: „Samo Ti i Isus Krist znate na kojoj ste se rivi susreli. Samo vas dvojica znadete kad se dogodio trenutak „obraćenja“ u kojem si se osjetio primijećen, fokusiran i u kojem si se okrenuo u potpunosti Kristu i krenuo za njim. Nastavi taj započeti hod na koji te sam Krist poziva, ne okreći se i ne dopusti drugim ponudama da te skrenu s puta njegova. Nastavi odlučno i radosno, jer Bog ljubi vesela darivatelja, kao što i on nas obdaruje ne zato što mora nego zato što hoće i što nas voli.“

Nakon homilije, nastupio je obred đakonskog ređenja, Josipova obećanja izrečena pred biskupom, prostiranje i litanije svih svetih, polaganje ruku i posvetna molitva, oblačenje štole i dalmatike, primanje Evanđelistara, jer đakon je poslužitelj i navjestitelj Radosne vijesti, te cjelov mira.

Pred kraj mise, uime vjernika Župe Punat, čestitku đakonu Josipu, njegovim roditeljima te biskupu Ivici, uputila je gđa. Ružica Manzoni. Rekla je kako župa Punat Josipa prati molitvama na njegovom putu prema svećeničkoj službi te s radošću iščekuje njegovo svećeničko ređenje i mladomisničko slavlje u Puntu.

Na kraju je svoje zahvale izrekao sam ređenik, zahvalivši ponajprije samome Trojstvenom Bogu koji ga je stvorio i pozvao na ovaj put, Majci Mariji koja ga prati i štiti, a onda i svojim roditeljima, biskupu Ivici i biskupu Valteru te Euharistijskoj zajednici Srca Isusova i Marijina, fra Alfonsu Orliću, župniku i svim svećenicima koji su ga pratili na njegovom putu te cijeloj vjerničkoj zajednici.   

Fotogalerija

Tekst: Irena Žužić
Foto: Nikola Kurti

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli ...Email this to someoneShare on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Print this page