Sprovod vlč. Anđelka Badurine

Pripremajući se kroz došašće, u radosti i veselju iščekivanja, za blagdan Isusova rođenja, sve nas je pomalo zatekla i rastužila vijest o smrti našega župnika vlč. Anđelka Badurine. Shrvan teškom bolesti, u 66. god. života i četrdesetoj godini svećeništva, vlč. Anđelko preminuo je 20. prosinca 2017.g. u  hospiciju Marije K. Kozulić u Rijeci. 

Sprovod s misom zadušnicom bio je 22. prosinca u njegovoj rodnoj župi Lun. U 11,30, ispred župnoga stana i crkve, okupili su se župljani zajedno s pokojnikovom braćom i rodbinom te vlč. Sašom Ilijićem, kako bi dočekali tijelo vlč. Anđelka koje je u procesiji preneseno u župnu crkvu sv. Jerolima ispred oltara. Tu smo se uz molitvu mogli oprostiti od vlč. Anđelka. Okupio se zaista u veliki broj, kako iz Luna tako i drugih mjesta otoka Paga i Krčke biskupije, koji su se okupili na posljednji ispraćaj. Na sve njih, Anđelko je ostavio neizbrisiv pečat svojom vedrinom, zaraznim optimizmom i poniznom malenosti s kojom je u očima i nutrini svih onih s kojima se susretao bivao tako velik.

Misu zadušnicu predvodio je biskup Ivica Petanjak u koncelebraciji s biskupom u miru Valterom Županom i braćom svećenicima Krčke biskupije. U svojoj propovijedi, biskup Ivica govorio je o evanđeoskoj malenosti rekavši kako je to „osobni izbor svakog pojedinca koji se nadahnjuje životom i primjerom samoga Isusa Krista. Među tim evanđeoski malenima vjerujem da je svoje mjesto zauzima i naš brat Anđelko u kojeg je Gospodin ugradio krasnu, blagu i umjetničku dušu koja se nije vrtjela oko same sebe i nije gurala svoj ja ispred sebe jer je to bio njegov stil i oblik života. Karizma koja nije tjerala od sebe i nije se uzdizala iznad drugih nego je kao magnet privlačila k sebi u jednoj evanđeoskoj jednostavnosti i i pristupačnosti.“  

Pri samom kraju svete mise svoje svjedočanstvo prvog susreta s vlč. Anđelkom te kako je utjecao na njegov život i svećenički poziv ukratko je izrekao vlč. Saša. Nakon njega, svoju riječ oproštaja i zahvale izrekao je biskup Valter Župan posebno naglasivši Anđelkovu blagu narav i spremnost na žrtvu i poslušnost čime mu je uvelike pomogao u obavljanju njegove biskupske službe. U ime cijele župne zajednice oproštajno pismo pročitao je Robert Badurina nazvavši vlč. Anđelka dijamantom kako su ga njegovi sumještani rado zvali što dovoljno govori samo za sebe. Na samom kraju mise, prema želji vlč. Anđelka, svećenici su uz pratnju vlč. Antona Šuljića na gitari otpjevali pjesmu „Ti jedini  znaš“ .

Nakon mise uputili smo se u procesiji prema mjesnomu groblju. Sprovodni obred predvodio je biskup Ivica. Tijelo vlč. Anđelka položeno je u grobnicu lunjskih svećenika gdje je već pokopan još jedan naš, lunjski svećenik, vlč. Nedjeljko Badurina. Na samom kraju, svećenici su otpjevali pjesmu „Slavna Majko Spasitelja“. I kako kaže jedna pjesma da se „uz pjesmu rodimo i s pjesmom  umiremo“, tako je i vlč. Anđelko pošao u susret Ocu pjesmom.

Na krsnom zdencu u župnoj crkvi, gdje je i započeo njegov život Božjeg djeteta  bilo je izloženo sve ono što je Anđelka činilo onakvim kakvim ga pamtimo: gitara, Misal, križ i njegova slika na kojoj u ruci drži Presveto.

I dok ovo pišem, u mislima se prisjećam svih onih lijepih trenutaka provedenih s Vama vlč. Anđelko uz pjesmu, igru i molitvu. Hvala za svu radost života koju ste nesebično širili oko sebe i učili nas kako u poniznosti čovjek postaje velik. Prema Vašoj želji na križu je stajalo „Bog je ljubav!“ (1Iv 4,16). Vi ste tu ljubav živjeli i prema Bogu i prema ljudima.

Dragan Baričević     

                                         

Print Friendly, PDF & Email