Otajstvo svetosti nalazi se u žarkoj želji susreta Boga i čovjeka

U četvrtak, 1. studenoga, na svetkovinu Svih Svetih, biskup Ivica predvodio je koncelebrirano misno slavlje u krčkoj katedrali.

U propovijedi je istaknuo sljedeće:

U Knjizi Otkrivenja Ivan apostol govori o neizmjernom mnoštvu koje nitko ne može izbrojiti, a sabrano je iz svih naroda, plemena, puka i jezika, stoje pred prijestoljem Božjim i Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine s palmama u rukama. To su svi sveti! Svi sveti su svi oni koji su spašeni i nalaze se u Boga. Zajednička crta im je da su oni za svog zemaljskog života izabrali Isusa Krista za svoga učitelja i spasitelja, i za uzor i nadahnuće koje će osmišljavati njihov život, i zato se nakon zemaljskog hodočašća sad nalaze u broju svetih.

Bijela boja je znak nebeske proslave, preobraženja, uskrsnu-ća, besmrtnosti, čistoće, pripadnosti Bogu. A palme koje drže u rukama su znak mučeništva. Ne samo onog mučeništva kad se glavom plaća i krv proljeva, što je najviši oblik mučeništva, nego i svaka druga bol, muka i žrtva koja je s ljubavlju učinjena i podnesena.

»Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i obijelili ih u krvi Jaganjčevoj« (Otk 7,14).

Svi sveti i svi spašeni su prošli sličan put kao njihov Spasitelj. Prošli su svoju Golgotu, svoj Veliki petak, svoj Križni put, svoja razapinjanja, i ostali su uspravni, na visini,… sad su dionici Božje proslave, koja je trajna i vječna.

U današnjem evanđelju Isus se uspinje na brdo, prate ga njegovi učenici i silno mnoštvo naroda. Isus vidi mnoštvo i u tom mnoštvu vidi sav svijet, sve one koji Boga traže i koji su Boga željni. U tom Isusovom pogledu je i njegova želja i njegova vizija da se jednoć svi nađemo kod Boga i u Bogu. Da smo već sada na zemlji zahvaćeni njegovim Duhom, a to je Duh svetosti, koji nas čini sličnima Bogu, koji je jedini uistinu svet!

Otajstvo svetosti nalazi se u žarkoj želji susreta Boga i čovjeka.

Bog želi susresti čovjeka, i Isus zauzima sjedeći položaj kako bi mogao razgovarati s nama, na sličan način kako je to Bog činio u raju zemaljskom. I u dubini svoga bića svaki bi čovjek, pa čak i onaj koji kaže da je ateist, želio susresti Boga, i vidjeti te Božje oči. Dopustiti da ga te oči proniknu i upoznaju, kao što uostalom već jesmo spoznati.

Upravo zato što nismo kompletni, što nismo savršeni, što smo ranjivi na stotine načina, upravo zato imamo mogućnost i potrebu da budemo sveti, da se što više približimo Bogu koji je čista svetost.

Početak svetosti je u želji za susretom s Bogom, a put svetosti je svjestan i slobodan izbor slijediti Isusa Krista na njegovom putu i upriličiti svoj život njegovu životu, znajući da smo se tada odlučili za put na kojem će trebati podnijeti mnoge borbe, ali bez kojih nema palmi u rukama i bijelih haljina.

Print Friendly, PDF & Email