Ideja o hodočašću u Rim, koju je zamislio vlč. Anton Valković, naš župnik, dogodila se je na duhovnoj obnovi za molitvenu zajednicu mladih župe Krk u Betaniji. Planiranju puta veoma je pomogao i pristanak mons. Zvonimira Seršića, voditelja Ureda za crkvenu umjetnost i kulturna dobra Krčke biskupije i župnika Risike, da pođe s nama i bude nam voditelj. I tako, ono što je izgledalo poput prevelike želje, započelo se je ostvarivati.
U ponedjeljak, 4. siječnja u 6,15 sati ujutro krenuli smo s autobusne stanice u Krku; 19 mladih srednjoškolaca od 1. – 4. razreda, dvije vjeroučiteljice, vlč Zvonimir i Župnik. Za ugodno su se putovanje pobrinula dvojica veoma sposobnih, ali i požrtvovnih šofera: Josip Depikolozvane iz Bajčića i Pierino Keršić iz Cresa.
Zaustavili smo se u Asizu i u nekoliko sati razgledali najznamenitije bazilike i crkve. Poseban su utisak na mlade (i ne samo njih) ostavili pohodi grobovima sv. Franje i sv. Klare – mladih zaljubljenika u Krista i pokretača velike obnove u Crkvi. Naravno, svidjele su nam se i jaslice u naravnoj veličini postavljene na velikom travnatom terenu u blizini bazilike sv. Franje.
Dani su se u Rimu zaredali u obilaženju bazilika, pohode Svetim vratima i pobožnostima, druženju, smijehu, a dakako i umoru nogu i nažuljanim ramenima koja su nosila ruksake.
Srijedu, 6. siječnja – blagdan Bogojavljenja, sigurno nikada nećemo zaboraviti. Posredstvom prijatelja vlč. Zvonimira uspjeli smo dobiti karte za ulazak u samu baziliku sv. Petra, te sjedeća mjesta na svečanom euharistijskom slavlju koju je predvodio Papa Franjo, a koncelebrirali i naši svećenici. Sve nas je ostavljalo bez daha, ali najviše ćemo zapamtiti molitvu na brojnim svjetskim poznatim i nepoznatim jezicima. Potom izlazak na trg i pribivanje Angelusu. Crkva sa svih strana svijeta zajedno na jednome mjestu.
U četvrtak, 7. siječnja, odlučili smo se za izlet izvan Rima, pa smo pohodili Subiaco i Monte Cassino. Neviđene ljepote na planinskim visovima izgrađenih samostana u kojima je sv. Benedikt započeo i završio svoje poslanje. Tu smo molili za naše sestre benediktinke želeći im nova zvanja i nastavak dugostoljetnog poslanja u našoj Biskupiji.
Povratak je pratila kiša. I nebo je bilo žalosno što odlazimo iz Vječnoga grada. Put je protekao jako brzo, u miru, spavanju, svjedočenju najjačih utisaka gdje su se isticali posjeti Sikstinskoj kapeli i katakombama, molitvi, zajedničkom druženju i naravno, najradosnijem susretu sa svojima na autobusnoj stanici u Krku. Gospodine, hvala ti za svako proživljeno iskustvo, za svaku molitvu i radost u ovih tjedan dana.
M.Ž.
