Duhovna zvanja su u Isusovu srcu i u Crkvi uvijek imala posebno mjesto. To je pitanje Isusove blizine i ljubavi prema svome narodu, za kojeg izabire ljude da u Njegovo ime vode Crkvu po Evanđelju.
To je i pitanje vjere, jer duhovno zvanje izrasta iz posebne blizine Isusa i osobe koja je zapaljena Kristovom ljubavlju do te mjere da ostavlja sve i slijedi Ga. Zato posebno i u Godini vjere treba moliti za duhovna zvanja, te ove molitve ujediniti i u 50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, koji se slavi 21. travnja ove godine, na nedjelju Dobroga Pastira. Ovaj dan je ustanovio Papa Pavao VI. prije 50 godina.
Što je to duhovno zvanje? Svi su Isusovi učenici pozvani po krštenju sljediti Ga i svjedočiti. To je zvanje na svetost. Ali posebno su pozvani na svjedočenje oni koji dobivaju službu i poslanje od Crkve da navještaju Radosnu vijest, slave sakramente i predvode Božji narod na putu prema Kraljevstvu nebeskom. Još je sam Gospodin Isus, između svojih učenika koji su ga slijedili, izabrao dvanestoricu da budu s njime i da njima preda njegovo djelo. Već se iz ovoga vidi kako apostoli nisu neki „izvana“ nego iz Božjeg naroda koje Isus poziva. Tako je to i danas. Naši svećenici, redovnici i redovnice nisu od nekud daleko, nego iz naših župnih zajednica, obitelji i iz našeg kruga prijatelja. To posebno mogu posvjedočiti i mladi kada iz njihovog okruženja netko pođe duhovnim putem.
Danas naša biskupija ima 6 mladića koji se pripremaju za svećeništvo, a tu su i djevojke koje se spremaju ili su već postale redovnice. Duh Božji je živ i zove velikodušna srca da mu se odazovu na avanturu Božje ljubavi. Stoga nas duhovna zvanja mogu veseliti i ispunjati povjerenjem u Gospodina jer, kako kaže Papa Pavao VI., ona su nam znak nade utemeljene na vjeri, da Bog ne ostavlja svoj narod, da brine za njega i da mu je blizu i u najtežim trenucima. U Papinoj poruci za 50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, Papa kaže da su duhovna zvanja pokazatelj duhovne vitalnosti i vjere župske zajednice i jedne biskupije. Vidimo da je molitva prvi korak u potpori ovom specifičnom pozivu, kojeg si ni jedan čovjek ne može prisvojiti, nego samo Bog može darovati. Stoga ujedinimo srca, molitve i žrtve i posvetimo ih na nakanu za duhovna zvanja da odgovorimo Isusovu pozivu: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite, stoga, Gospodara žetve, da pošalje radnika u žetvu svoju“ (Lk 10,2).
Luka Paljević
