Posebno izvješće don Davora Topića svećenika vrhbosanske nadbiskupije zaduženog za pastoralnu skrb katolika u Skopju

Sv. Majka Terezija nam je svima primjer i uzor života

Ovih dana nakon kanonizacije sv. Majke Tere­zije rodni grad Skopje i skopska župa kao i cijela Makedonija žive trenutke radosti i zajedništva. Kanonizacije sv. Majke Tereze je događaj za cije­li svijet, i upravo u tom događaju gledamo kako svetost čini ovaj svijet lijepim. Odlukom našeg skopskog biskupa mons. Kire Stojanova progla­šena je u znak zahvale za kanonizaciju domovin­ska proslava “Dani sv. Majke Terezije u Skopju” od 5. do 11. rujna 2016. godine, a pod pokrovitelj­stvom predsjednika Republike Makedonije g. dr. Gjorga Ivanova. Ovi događaji su sadržaj du­hovnih i kulturnih događaja u kojima nastojimo kao Crkva i društvo skrenuti pogled još jače na svetičin svijetli lik neba i vječnosti. Također smo zahvalni da je klapa Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice održala koncert u skopskoj katedrali pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske. A osobito nas je obradovala vijest kad je papa Franjo imenovao svog posebnog izaslanika za Skopje za zahvalu za dar kanoniza­cije, nadbiskupa vrhbosanskog kardinala Vinka Puljić koji je predvodio euharistijsko slavlje na gradskom trgu u blizini temelja rodne kuće Maj­ke Terezije.

Velik događaj za malu zajednicu

To je veliki događaj za malu katoličku zajed­nicu u ovoj zemlji kad ćemo na trenutak zahva­liti Bogu za događaj koji nas jača u našem za­jedništvu. Kanonizacija Majke Terezije upravo kroz ove pripreme s državnim i kulturnim insti­tucijama donijela nam je trenutke jedinstva kad smo zajedno u našoj različitosti uključeni u ovaj lijepi događaj. Svetica nas uči kulturi dijaloga, zaštiti života od začeća do prirodne smrti, pri­mjer nam je istinskog služenja i ljubavi prema najslabijima te ostaje izazov za društvo i narod.

Makedonija je zemlja koja je svjedok mi­grantske krize, nedavne poplave, a i političke krize, kanonizacija Majke Terezije u cijeloj ovoj sumornoj situaciji i kulturi smrti koja napada postaje upravo jedno svijetlo i putokaz u nebo koji daje nadu i ohrabrenje jer Božja ljubav nije napustila ovaj svijet.

Prigodni duhovni program

Želim i istaknuti da smo kao rodna župa Maj­ke Terezije upravo započeli s jednim sadržajem u Godini milosrđa a to je zavjetni dan “svakog petog u mjesecu” u čast sv. Majci Tereziji kad prema rasporedu sve naše župe hodočaste u skopsku katedralu. Taj dan imamo svečano eu­haristijsko slavlje s tematskim propovijedima, nakon mise klanjanje presvetom oltarskom sakramentu i čašćenje relikvija kao treći dio programa. Vjernici su jako lijepo prihvatili ovu pobožnost jer u Makedoniji nemamo nikakvo biskupijsko svetište i na ovaj način stvara se ka­rakter svetišta svete Majke Terezije, ali i dodatna katehetska dimenzija.

Ekskluzivno svjedočanstvo za naš list: Nezaboravni susreti sa Majkom

misionarke-ljubavi

Milosrdna sestra svetog Križa Aleksija Kobaš služila je dugi niz godina u Skoplju, u Makedoniji, točnije od 1979. do 2004. godine, u vrijeme ču­venog biskupa Joakima Herbuta. Iako je i sama vrlo zanimljivog života, što ćete i sami nazrijeti iz ovih nekoliko zabilježenih crtica, ovog je puta za naše čitatelje ispričala nekoliko zgoda doživljenih sa svetom Majkom Terezijom u Skoplju, ali i na druge vrlo zanimljive načine…

Čudesno ozdravljenje

Tako, je priča nam naša sugovornica u teškim bolima, rekla Isusu – imam ja kod tebe puno po­znatih… i spomenula sam Mu našu, iz Družbe, blaženu Ulriku Nisch, pa blaženog Alojzija Ste­pinca, moje roditelje, našu svetu Utemeljiteljicu Majku Tereziju Scherer, …ali sam spomenula Gospodinu i Majku Terezu, uz mnoge snažne molitve mojih sestara… i liječnici kažu da sam čudesno ozdravila…Imala sam rak želuca… preko tisuću i tristo tretmana kemoterapijom u četiri go­dine… vrlo teškog stanja…

Sa Majkom Terezom imam više sjećanja. Ma­lih ali dragih. Došla je jednom u zgradu Skopskog Biskupskog Ordinarijata, pozvonila i kad sam otvorila duboko se i dugo ispričavala i klanjala te molila oprost što je došla nenajavljena. Primjeću­jem da je svetica bila vrlo fina i kulturna, što ni danas nije (pre)često…

Prijateljstvo s o. Antom Gabrićem

Pitam ja nju šaleći se u tom trenutku, kaže sestra Aleksija, imam li viđenje ili ste to stvarno vi? – Smjerno je odgovorila i nadalje se ispričava­jući – da, to sam ja… trebala bih do Preuzvišenoga.

Više puta je u prigodama dolaska u Makedoniju i prespavala kod Milosrdnih sestara Svetog Križa u Skoplju, dodaje sestra Aleksija, pri biskupiji. Majka Tereza je skrbila tih godina o romskoj djeci, a sad se njene sestre brinu o siromasima… što im i jest glavna karizma po kojoj ih svi i prepoznajemo.

Jednom, dodaje sestra Aleksija trebala je govo­riti u crkvi punoj vjernika, uglavnom Albanaca, koji su je oduševljeno dočekali, ali nije mogla govoriti jer dugo nije govorila svoj materinji jezik… a poslije je dodala sestrama da joj je o. Ante Gabrić davao puno materijala ali sve na hrvatskom jeziku… I prije smrti u pameti joj je kaže, ostao samo hrvatski jezik…

Priredio: Zvonimir Badurina Dudić

Print Friendly, PDF & Email