Program zdravstvenog odgoja je protuljudski

Bilježimo i smanjenje broja brakova, povećanje rastava. Može li se konstatirati da su brak i obitelj, kao najvažnija institucija danas u krizi?

Posve je razvidno da je brak u krizi. Mnogi su čimbenici doprinijeli toj krizi. Kao teolog mogu reći da je jedan od glavnih čimbenika te krize nestanak vjere u Boga s obzora bračnoga i obiteljskoga života. Naime, vjera pretpostavlja odluku vjernosti za Boga, onkraj dobrih i loših emocija. Tako se vjeruje u Boga i kad se Boga ne osjeća, kad nije sve kako mi to želimo. Ako sada ozračje tako shvaćene vjere primijenimo na brak, onda uviđamo što se događa tamo gdje se ne vjeruje. Tada sve ovisi o emocijama, nema više vjernosti drugomu. Kao da vrijedi sljedeće: «Dokle god ‘osjećam’ da te ljubim, do tada ću živjeti u braku s tobom, kad to više ne ‘osjećam’, napuštam te. Kako su naše emocije labave i prolazne, eto zašto toliko rastava brakova! A vjera omogućuje upravo vjernost i pripadnost drugomu onkraj emocionalizama, ona nosi i zacjeljuje i pozitivne i negativne emocije. Osim toga, vjera je područje napuštanje vlastita egoizma, otvorenost drugomu, Bogu, a ostvaruje se u molitvi. Dakle, tamo gdje se više ne vjeruje i ne moli, vrlo lako se počinje živjeti samo za sebe, ne primjećuje se drugoga. Zato su vjera i molitva najbolji načini prevladavanja krize bračnoga i obiteljskoga života.

Pitanje zdravstvenog odgoja zagušuje medijski eter. Što je sve sporno u programu zdravstvenog odgoja?

Rekao bih da je program zdravstvenoga odgoja antihuman. Pod antihumanošću mislim prvenstveno na redukciju čovjeka na znanost i tehniku. Naime, o ljudskoj se spolnosti ne želi govoriti s gledišta cjelovite vizije o čovjeku, nego se ona reducira na pitanje tehnike. Primjerice, sugerira nam se da će kondom riješiti mogućnost zaraznih spolnih bolesti, a ne cjeloviti pogled na čovjeka: ljubav, vjernost. A obrazovanje i odgoj nisu pitanje tehnike, nego vizije o čovjeku. Zamislite da roditelji odgajaju i obrazuju svoju djecu samo da ih uče «tehnici.» To je kraj roditeljstva i odgoja! Nadalje, antihumanost se također očituje u sljedećoj logici: «pa svi tako čine i zato je to dobro.» Dakle, svi masturbiraju, gotovo svi imaju predbračne odnose i zato tako mora biti. Tako danas svi kokodaču u medijima: «pa svi tako čine», pritom dakako misleći «tako treba i biti.» No, to bi bio kraj humanosti, jer se humanost čovjeka ravna prema onomu što treba biti, a ne prema onomu što jest.

Netko bi mogao reći: pa svi ili većina krade, pa zašto i ja ne bih krao; svi se tuku, zašto se i ja ne bih tukao, svi varaju svoje žene i supruge, zašto ne bih i ja itd. To bi bila smrt čovjeka. Naposljetku, program je antihuman, jer predstavlja svoje «znanstvene» rezultate kao apsolutne. No, znamo što je sve u povijesti bilo «znanstveno», a čemu se danas smijemo. Stoga je nevjerojatno da netko može danas tako apsolutizirati znanost te druge koji drukčije misle proglasiti neznanstvenima. Dakako, ti isti «znanstvenici» programa zdravstvenog odgoja zaboravljaju da postoje i drugi «znanstveni rezultati» koji se protive njihovim rezultatima. Ono što je na kraju najžalosnije jest to da se kritika programa zdravstvenog odgoja smatra kao tobožnje čuvanje monopola od strane Crkve: Crkva protiv znanosti. To je smiješno. Crkva samo podiže glas u obranu humanosti i humanizma, a ne u obranu svojega monopola.

Mislim da se svaki građanin Republike Hrvatske ima «pravo miješati» u mnoga pitanja, posebice ona gdje primjećuje da je ugrožena bit humanoga, što je po mom mišljenju, slučaj u programu zdravstvenoga odgoja koji je sve samo ne odgoj. Stoga i Crkva, a ovdje ne mislim samo na biskupe i svećenike, nego i njezini vjernici imaju pravo kritički se osvrnuti na sva pitanja. U suprotnom bismo imali totalitarnu državu u kojoj više ne bi bilo prava «miješati se» u određena pitanja!

Zašto je izostala produktivna javna rasprava oko toga pitanja i može li se uopće tu doći do nekakvog konsenzusa?

Mislim da je razlog tomu ministar Jovanović i njegovi suradnici. Uopće nisu pozvali javnost na raspravu, a to se moglo postići. Ministar je samo odjednom odlučio da se program uvede u škole. Dobiva se dojam da je htio na politički lukav način brzo uvesti program da ga nitko ni ne primijeti. To je pak bila potpuno pogrješna politička procjena, jer zasigurno nije očekivao da u Hrvatskoj postoje još oni kojima je stalo do istinskoga obrazovanja i odgoja.

Mnoge je građane tema već počela iritirati. Činjenica je da nas muče ozbiljni gospodarski problemi, ljudi osiromašuju i svakodnevno ostaju bez posla, ali na tu temu su i Crkva i država manje razgovorljive?

Nisam baš siguran da to iritira građane, mislim da to samo određeni mediji tvrde. Tu se nerijetko može primijetiti sljedeća logika: «Ma što se vi zamarate tim temama, dajte nam ‘kruha’. Dobiva se dojam, a to je i nažalost duh današnjega vremena, da je glavni problem čovjekov «kruh», posao, gospodarski problemi. Ne želim reći da to nije veliki problem. No, kako veli Isus Krist, ne živi čovjek samo o kruhu, odnosno živi i od duha. Naime, što će čovjeku «kruh», ako je upitan on sam, ako je ugrožen u svojemu čovještvu, ako biva uništena humanost, što upravo propagira navedeni program zdravstvenoga odgoja. «Kruha» će biti tamo gdje čovjek ostaje čovjek, gdje se obrazuje i odgaja da bude čovjek. Također treba reći da je današnja politika okrenula temeljne teze: s jedne strane, gospodarstvo zahtijeva racionalnu politiku, dakle racionalne «tehnike» rješavanja gospodarske situacije, a umjesto toga imamo samo isprazna obećanja i vizije. S druge pak strane, obrazovanje i odgoj zahtijevaju vizije, a političari na vlasti nude nam «tehnike». Nažalost, već dugi niz godina ministarstvom obrazovanja vladaju «tehničari», a ne vizionari. Posve je očito da ta zamjena teza ne koristi ni gospodarstvu, ni obrazovanju.

Kako u današnjim vremenima (pre)živjeti u skladu s Kristovim naukom? Ispada da su „poštenjačine“ još malo gdje poželjne s obzirom da nisu u ime nečega ili nekoga spremne obaviti nekakav nečastan, „prljavi“ posao?

Sve ovisi o tome kakav život čovjek želi živjeti. Krist obećava križ onima koji ga nasljeduju. Dakle, onaj tko vjeruje u Isusa Krista, tko živi u skladu s istinom treba računati na to da je «nepoželjan», da će ga drugi ismijavati i odbacivati. Meni je draži takav život, život u svjetlu križa, istine, jer me on čini sretnim i u mukama. Treba danas biti hrabar za «sreću križa» spram svih onih zavodničkih sreća koje ostaju samo izvanjske, a čovjeka čine nesretnim i praznim. Jer, «sreća križa» jest istinska sreća, jedino ona istinski usrećuje.

U vrijeme kampanja političari ne zaziru od manipuliranja vjernicima, a kad jednom osvoje vlast građani koji od njih zahtijevaju moralno obnašanje dužnosti počinju ih iritirati. Može li se, u nekoj mjeri, poštedjeti vjernike od takvih manipulacija? Kako?

Manipulacije će uvijek biti, jer čovjek uvijek ostaje grješno biće. Potrebno je ipak suprostavljati se manipulacijama, a vjera je za mene način suprotstavljanja. Naime, vjera je «provjeravanje duhova». Onaj tko vjeruje u Boga, njeguje duboku sumnju spram svih onih koji se u ovomu svijetu predstavljaju kao bogovi. Vjernik je pozvan kritički provjeravati i raskrinkavati sva lažna obećanja, sve lažne proroke.

Imate li, za kraj, možda neku poruku za naše čitatelje u ovoj tek započetoj 2013. godini?

Zajedno sa sv. Benediktom poručio bih sebi i čitateljima: «ora et labora», «moli i radi». «Moli», jer jedino što čovjeka može ispuniti jest Bog, život u istini, dobroti i pravednosti. A molitva je mjesto življenja zajedništva s Bogom, mjesto punine, ostvarenja ljepote, sanjarenja o drukčijem svijetu, pružanje otpora sadašnjem svijetu banalnosti i površnosti. I tako, molitvom osposobljeni «radi.» Ne očajavaj, djeluj, razvijaj svoje mogućnosti i sposobnosti, bori se za svoju obitelj, za pravednije društvo. Ili kako veli Psalmist: «Uzdaj se u Boga i snažno djeluj.»

Razgovarao: Boris Jagačić
preuzeto s portala ZG-MAGAZIN

Print Friendly, PDF & Email