Spolni odgoj

Spolni odgoj djece i mladih je u posljednje vrijeme tema rasprava na raznim mjestima i razinama, s različitim prijedlozima i razmišljanjima.

Mnogi od sudionika u tim raspravama predlažu spolni odgoj izuzimajući ga iz cjelovitosti osobe, čovjeka koji nije samo tjelesno biće, svodeći spolni odgoj djece i mladih samo na to kako se zaštititi od neželjene trudnoće i spolnih bolesti. Zato svi trebamo, svaki u skladu sa svojim mogućnostima i pozicijama, učiniti sve da se mlade podučava o spolnosti u okviru odgoja o cjelovitosti ljudskoga bića, što veoma dobro radi udruga TEEN STAR koju na svaki način treba podržati.
Zadovoljstvo je kada se u časopisima naiđe na stručne i kvalitetne napise o spolnom odgoju mladih. Jedan od takvih je članak objavljen u dvomjesečniku „Vaše zdravlje“ o tome kako mlade treba podučavati.

Deset principa spolnog odgoja:

1. Ljudska bića nisu samo jedna u nizu evolucijskih bića!
Ljudsko tijelo je posebno i jedinstveno u nerazdvojivosti „some“ i „psihe“ (tjelesnog i duhovnog).
2. Ljubav je duhovne, a ne samo biološke prirode!
Fizička zajednica dviju osoba koje se vole je tjelesni i duhovni događaj. To je najintimnija zajednica dviju bliskih osoba.
3. Djeci treba govoriti o „ljudskom biću“, a ne o ljudskoj anatomiji!
Samo znanje latinske terminologije (nazivlja) ne sprječava prijelome kostiju. Tako i proučavanje medicinske terminologije intimnih dijelova tijela na ulični način ne promovira zdrav odnos prema spolnoj zajednici dviju osoba. Značenje intimnih dijelova tijela proizlazi upravo iz konteksta intimne povezanosti dviju osoba koja prelazi okvire tjelesnog.
4. Eksplicitne (izričite, jasne) spolne maštarije i izražavanje su štetni za djecu!
Neurokemijska znanost potvrdila je da je maštanje realistično ljudskom mozgu bez obzira je li zadatak znanstvenog, edukativnog ili pornografskog karaktera. Seksualno eksplicitni mediji pružaju efekt opscenosti (bestidnosti) i negativno utječu na razvoj mladog mozga u fiziološkom i neurokemijskom smislu. Izlaganje eksplicitnim crtežima napada privatnost i prirođenu skromnost djeteta i izlaže dijete riziku.
5. Javna, neodgojna „edukacija“ o spolnosti mladima više šteti nego koristi!
Spolna osviještenost, spolno zadovoljstvo ili apstraktni koncept znanja o spolnosti povijesno su često bili samo paravan za slike i jezik seksualnog karaktera. Spolni osjećaji i zadovoljstvo privatnog su karaktera.
6. Seks je stvar ponašanja, a ne identiteta!
Krepost i vjernost održiva je i pozitivna. Spolnim nagonima trebalo bi razumno upravljati.
7. Bračna zajednica osigurava zdravo i sigurno izražavanje intimnosti!
Doživotna, obostrano vjerna, monogamna bračna zajednica je očekivani standard. Spolne veze izvan braka predstavljaju fizički i emotivni rizik, a djeca rođena u takvim zajednicama prosječno su u većem fizičkom i emotivnom riziku od djece koja žive s oba roditelja u prosječnoj obitelji.
8. Seks je kreativan, a ne rekreativan!
Ovaj jednostavni koncept roditelji bi trebali usaditi u svijest mladih. Dvoje ljudi koji se vole postaje simbolično „nova“, kvalitetna osoba, sastavljena od dva bića. Kad djeca tako shvate spolni čin, apstinencija izvan braka ima smisla.
9. Seks je odgovornost odraslih, a ne dječje pravo!
Razvoj djeteta bi trebao biti slobodan od seksualne propagande odraslih. Sposobnost djece da apstraktno razmišljaju podudara se s hormonalnim promjenama u pubertetu. To je upravo pravo vrijeme za objašnjavanje tih funkcija, uz naglašavanje privilegija i odgovornosti odraslih.
10. Opći nedostatak dobrog odgoja i lijepog ponašanja štetno djeluje na razvoj osobne slobode u pozitivnom smislu te riječi!
Da bismo sačuvali osobnu slobodu, potrebno je podučavati mlade naraštaje da cijene krepost i čistoću.
Osim riječima, mlade ćemo još bolje odgajati svojim primjerom i ponašanjem u svakodnevnom životu, kao i odbacivanjem svega pogrešnoga iz svog ponašanja.

Šime Paparić, dr. med.

Print Friendly, PDF & Email