Susret redovnika i redovnica povodom blagdana Svijećnice

U subotu 1. veljače 2020., povodom blagdana Svijećnice – Dana posvećenog života, u Krku je upriličen susret redovnika i redovnica Krčke biskupije.

Susret je započeo okupljanjem u dvorani Biskupskog dvora u Krku, gdje su okupljene pozdravili povjerenik za ustanove posvećenog života vlč. Zvonimir Badurina Dudić te krčki biskup mons. Ivica Petanjak. Biskup Ivica izrazio je radost što su se na ovaj 23. Dan posvećenog života okupili toliki redovnici i redovnice. „Važan je to dan u kojem se zahvaljuje na postojanju posvećenih osoba koje su znak Božje prisutnosti u ovome svijetu“, rekao je o. Biskup te zaključio s pozivom na trud da redovničke zajednice postanu svojim životom i zajedništvom odraz Kraljevstva nebeskog.

Fra Bernardin Rubinić, franjevac trećoredac na službi u Portu na o. Krku, koji je u 88. godini života, a prošle je godine svečano proslavio dijamantni jubilej – 65. godišnjicu svoje svećeničke službe, u kratkom je predavanju predstavio svoj životni put i bogato iskustvo pastoralnog djelovanja.

Uslijedilo je misno slavlje u krčkoj katedrali koje je u koncelebraciji osamnaestorice svećenika i redovnika, predvodio biskup Ivica.

U homiliji Biskup je istaknuo:

Teško je biti iskren prema samom sebi i teško je biti iskren prema prijatelju i onom kome želiš dobro, jer nikad ne znaš hoće li on tvoju riječ doživjeti kao prijateljsku ili kao napad na sebe.
Famozna bratska opomena, koja u sebi nema ništa zla prema drugome, je znak ljubavi i zajedništva koje bi morale zauzimati središnje mjesto kako u našim redovničkim zajednicama, tako i u obiteljima i u cijeloj kršćanskoj zajednici.
Papa Franjo kaže da je bratska opomena uzajamna usluga koju možemo i moramo činiti jedni prema drugima.
Također, pozvani smo ići u svijet. Moramo izaći iz naših zaštićenih prostora i krenuti ususret drugima i drugačijima, s ciljem da im donesemo Kristovo evanđelje. Svijet će se na sve moguće načine odupirati, ali mi ne smijemo izgubiti iz vida da je svijet Božji. To je svijet kojeg Bog ljubi i želi spasiti. Isus ne dozvoljava da se mi od tog svijeta distanciramo, bez obzira u kakvu ćemo oluju upasti.
Dvoje je sigurno: oluja se ne može izbjeći, ali u toj oluji mi nismo sami. S nama je Isus Krist kojemu uvijek treba dati mjesta na svoj barci i prihvatiti ga takvog kakav se nama daje. Znati da je s nama i onda kad spava, i onda kad mislimo da nas ne čuje.
Isus traži od nas vjeru. Vjera ide dalje naprijed i onda kad se uopće ne vidi kako bi se moglo ići i kako će se to dovršiti. U vjeri unaprijed dobivamo ono čemu se nadamo. Vjera daje sigurnost i snagu da se ide naprijed i da se izdrži unatoč svih mogućih oluja.
Mnoge naše redovničke zajednice danas se u najmanju ruku osjećaju kao one u kojima je Isus zaspao i kao da ne mari što se nalazimo u olujama ili što ćemo nakon više stoljeća možda potpuno nestati.
Unatoč toga samo jedno bi bilo važno: je li Isus Krist u našim zajednicama, pa makar i spava? Sve dok on spava u našim zajednicama mi smo sigurni, jer ga treba samo malo prodrmati, probuditi i on će odmah djelovati.
Mi smo u pogibelji i na rubu ponora ako Isusa više nema među nama. Ako smo se umislili da svemu drugome trebamo dati više prostora i da se moramo angažirati na svim mogući poljima, a to nas doslovno izjeda i pucamo po šavovima, jer nas nema i jer ne stižemo napraviti ono što se od nas očekuje, a u svemu tome Isus je u našem životu tek na sporednom mjestu. Samo ako nam Isus Krist bude na prvom mjestu, možemo s nadom i sigurnošću gledat u budućnost.

Na kraju misnog slavlja, o. Biskup je, s prisutnim svećenicima i redovnicima, predvodio molitvu na grobu sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića.

Print Friendly, PDF & Email