U ovom se mjesecu navršava 120 godina od ustoličenja krčkog biskupa, sluge Božjega Antuna Mahnića. Bilo je to 27. ožujka 1897. godine. Prigoda je to da se ukratko spomenemo kako je to bilo, jer posljedice dolaska sluge Božjega na naše prostore osjećamo i danas. Sigurno bi ovoj temi trebalo posvetiti mnoštvo stranica Kvarnerskog veza, no to sada nije moguće. Zadržimo se stoga samo na nekim događajima.
Informacija ovdje nije kako bi posjedovali znanje. Više bi istaknuo važnost upoznavanja ovog sluge Božjega jer nas na to potiče sv. Pavao u poslanici Hebrejima: “Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru.” (Heb 13, 7).
Krčki biskup Andrija Marija Šterk odlazi u Trst
No vratimo se koju godinu unatrag. Nakon smrti domaćeg sina, krčkog biskupa Franje Anijana Feretića (1880-1893)., upravljanje krčkom biskupijom preuzima mons. Andrija Marija Šterk, rođen 1827. godine u zaseoku Varljeni kraj Voloskog. Inače istaknuti radnik na osvješćenju našeg naroda u Istri, otocima i Hrvatskom primorju.
Po biskupskom posvećenju koje se dogodilo u Gorizi 24. lipnja 1894. dolazi u Krk. Već u listopadu 1894. započinje svoju prvu kanonsku vizitaciju biskupije, počevši od župa otoka Lošinja. U osobnom pismu svome prijatelju, metropoliti i nadbiskupu Gorice mons. Luigiju Zornu (slavenskom sinu) od 3. studenog 1894., piše: Pišem Vam Eccellenzza, kako bi Vam prenio moju radost da sam upravo završio svoj prvi kanonski pohod najudaljenijem djelu ove biskupije. Zahvalan sam dragome Bogu što me uvijek prati, jer mi nije bilo lako učiniti ova putovanja. Morao sam se voziti sa čak 18 trajekata, kako u vaporima tako i u barkama. Ovdje živi dobar narod, ali siromašan i jadan. Katekizam je napušten, neukost vlada. Bore se s nacionalnim pitanjima. Treba nešto učiniti. Eccellenzza, molite za mene i za ovu biskupiju.
Kao krčki biskup ostaje svega dvije godine, no u tom kratkom period uvelike je doprinosio duhovnoj izgradnji svojih vjernika. U lipnju 1896. postaje tršćansko – koparski biskup sa sjedištem u Trstu. O njegovom odlasku u Trst zagrebački “Katolički list” piše: Ova će vijest obradovati za stalno ne samo tršćansku biskupiju već i sve Hrvate. Šterk je uzoran biskup i čelik Hrvat. Ništa mu na svijetu nije tako mrsko, znao bi katkad reći, kako svećenik, koji radi protiv svojih uvjerenja – koji treba da bude zrcalo kreposti. U krčkoj biskupiji stekao si je Šterk u kratko vrijeme veliku ljubav kod svih vjernika.
Umro je u Trstu 1901. godine.
Antun – krčki biskup sveta života
Od lipnja 1896. sve do ustoličenja biskupa Mahnića u ožujku 1897. stolica krčkih biskupa je prazna.
Tada je sjedište metropolije bilo u Gorizi, a od pripojenja rapske i osorske biskupije, krčkoj biskupiji (bulom »Locum beati Petri« od 30. lipnja 1828.) ista je postala dio goričke metropolije. Nadbiskup Gorice Zorn dobio je od Beča odobrenje za predložene nove biskupske kandidate. Jedan od njih bio je i svećenik Anton Mahnič, istaknuti svećenik, odgojitelj, profesor, intelektualac. Apostolski car Franjo Josip I. imenovao ga je biskupom 22. studenog 1896. Kanonski postupak imenovanja proveden je već 24. studenog 1896. u Bečkoj nuncijaturi. U protokolnoj dokumentaciji Nuncijature (br. 1059) svoje je mišljenje o novom biskupu posvjedočio krčki svećenik, Kvirin Klement Bonefačić, tada student na Beču, a kasnije bliski suradnik biskupa Mahnića koji je postao splitski nadbiskup. Carsko imenovanje potvrdio je papa Leon XIII. 3. prosinca iste godine bulom imenovanja od kojih se dvije čuvaju u Postulaturi u Krku a jedna u Nadbiskupskom arhivu u Gorici.
Dana 7. veljače 1897. posvećen je u goričkoj katedrali. Na posvetu dolaze izaslanici svećenstva Krčke biskupije. Autor Mahnićevog životopisa o. Ignacije Radić piše kako su mu krčki svećenici kod biskupskog ređenja poklonili staroslavenski misal. To je bio poklon ali i detalj koji je svećenstvu i vjernicima Mahnićeve nove biskupije bio od velike važnosti, a kojeg će Mahnić u svom biskupstvu veoma prigrliti i zavoljeti.
Dana 25. ožujka 1987. novi je krčki biskup doplovio u svoju biskupiju.
Razne su interpretacije Mahnićevog imenovanja za krčkog biskupa, no o tome ćemo nekom drugom zgodom govoriti. No ono što je sigurno važno istaknuti jest to da kad Mahnić dolazi u svoju novu biskupiju vlada živa napetost između hrvatskog stanovništva i talijanske manjine. Već se iz korispondencije biskupa Šterka vidi isti problem. Stoga je krivo zaključiti da Mahnićevim dolaskom započinju nemiri na tim dvjema frontama. Pitanje korištenja latinskoga jezika u liturgiji, vjeronauk i napuštanje staroslavenskog, budila je u stanovništvu određeni strah kako će se novi biskup “stranac” postaviti. Dok su jedni (talijani) gajili velike nade da će biti na njihovoj strani, drugi su očekivali da će biti protiv. Na obali, ispod biskupskog dvora, dočekali su ga vjernici Krka. Talijanska manjina došla je s glazbom. Kler je predvodio kapitularni vikar dr. Franjo Volarić. No brzo će se vidjeti obrnuti razvoj situacije, jer će kreposni biskup donijeti mudru odluku te svom snagom prigrliti staroslavenski jezik. Dana 27. ožujka okupio se narod u krčkoj katedrali na ustoličenju svoga biskupa.
Krčki svećenik Antun Toljanić, o 50 obljetnici Mahnićeve smrti (1970.) izdao je knjižicu o Mahniću u kojoj je o ovom događaju zapisao: On (Mahnić) se odmah osjetio našim i mi smo ga primili kao svojeg čovjeka. To svjedoče svi stariji vjernici, koji ga se još dobro sjećaju, kao i rijetki još živi svećenici.
Sluga Božji
I danas pristižu svjedočanstva usmena i pismena onih tihih molitelja uz grob sluge Božjega. Pozvao bi svakoga da dođe do njegovog groba, a ako to ne može imamo u našim župama i obiteljima molitvu s kojom možemo na najuzvišeniji način zahvaliti Bogu što je naše pretke nas blagoslovio darom sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića.
Saša Ilijić, postulator
