U Rabu od 6. do 13. ožujka održane Franjevačke pučke misije

Svečanim ulaskom misionara, svećenika s otoka Raba i krčkog biskupa mons. Ivice Petanjaka u župnu crkvu Uznesenja BDM u Rabu, u nedjelju, 6. ožujka, otpočele su Franjevačke pučke misije – tjedan duhovnih susreta za sve vjernike Raba pod motom „Danas mi je  boraviti u tvojoj kući“. Prema kazivanju rapskog dekana i župnika vlč. Antona Depikolozvana, posljednje misije u župi Rab zabilježene su daleke 1966. godine. Pred sam početak misnog slavlja u svečanoj su procesiji u crkvu ušle i klauzurne časne sestre benediktinke iz samostana sv. Andrije s likom čudotvorne Gospe Rapske kao znakom da ovaj franjevački misijski hod započinje Marijinim zagovorom.

Misije u zupi Rab

„Ne mislimo da ćemo dobiti nešto novo, već da ćemo imati prigodu, što nam je uvijek iznova potrebno, posvijestiti  ono što smo već dobili zahvaljujući prije svega krštenju, ali čega nismo uvijek svjesni“, rekao je u uvodnoj riječi vlč. Depikolozvane poželjevši da „zagovor sv.  Franje, sv. Kristofora i Marije na nebo uznesene prati naš hod i nastojanje kroz misijski tjedan. Neka nam ovi dani budu blagoslov, pomognu vršiti misiju poslanja koje svi mi imamo Bogu na slavu i ljudima na korist.“

Isus nas ne poziva da se mjerimo s ljudima, nego da se mjerimo s Bogom

Predvoditelj sv. mise biskup Petanjak, potaknut promišljanjem evanđelja o  Milosrdnom Ocu, pozvao je sve da izdrže na putu obraćenja i povratka Bogu Ocu tijekom ove Godinu milosrđa, a na poseban način kroz milosno korizmeno vrijeme da bi u radosti mogli ubirati plodove boljega života. „Da bi shvatili Isusov govor o milosrdnom Ocu, a ako imate dramatično iskustvo svojih roditelja, onda zamislite kakve biste roditelje htjeli da ste imali ili kakvi biste roditelji vi željeli biti svome djetetu. Isusova percepcija Boga kao Oca polazi od suodnosa savršene ljubavi u Presvetom Trojstvu gdje nema ni tajne ni nikakvoga nesporazuma“, rekao je biskup i  nastavio: „U ovoj je korizmi bitno napraviti korak povratka Bogu, a Bog je toliko milosrdan da on čak i ne gleda što  nas je natjeralo da se okrenemo prema njemu – istinsko obraćenje i zaokret ili je to naša sebičnost. Bogu je dovoljan naš prvi korak da on nama potrči! Čovjek je tek pomislio da se vrati i da krene, a Bog je već stigao. Njegovo je milosrđe neizmjerno i on uistinu želi spasenje svakoga od nas.“

„Isus i nas poziva da budemo milosrdni kao Otac naš nebeski, da praštamo kao što Otac prašta, ljubimo kao što Otac ljubi.  Zapamtite za sva vremena, ne samo u ovoj Godini milosrđa, nego za cijeli život: Nemojte gledati u ljude – ljudi su danas sveti a sutra pokvareni, danas govore ovako a sutra onako. Isus nas ne poziva da se mjerimo s ljudima, nego da se mjerimo s Bogom. Pozvani smo da rastemo i napredujemo u svetosti, da se trudimo biti poput Oca“, zaključio je biskup Petanjak.

Uslijedila je molitva za misionare, blagoslov te podjela križeva (tau) svim misionarima kao „znak ljubavi Kristove i naše vjere“ i njihova poslanja.

Pozdravivši sve i izrazivši radost zbog započinjanja misija, te zahvalivši na  gostoprimstvu, fra Ivan Matić, koordinator misija, pozvao je misionare da se kratko pojedinačno predstave, a potom progovorio o temama i programu misija. Potaknuo je vjernike na sudjelovanje, kako bi svi zajedno doživjeli ljepotu onoga koji je Emanuel – Bog s nama, njegovu snagu, dobrotu, milosrđe.

Nakon zajedničke molitve za uspjeh franjevačkih misija, biskup je još jednom pozvao sve da iskoriste ovo milosno vrijeme i podijelio svoj pastirski blagoslov.

„Danas mi je boraviti u tvojoj kući“

Misije su započinjale jutarnjom molitvom pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom s mogućnošću klanjanja do 12 sati kad se molio srednji čas, nakon čega je bio blagoslov s Presvetim i završetak klanjanja. Dok se u crkvi molilo, ostali su misionari posjećivali prema dogovorenom rasporedu matičnu i područne škole, srednju školu, dječji vrtić, te Psihijatrijsku bolnicu u Kamporu.

Za mogućnost ispovijedi i individualnih razgovora, misionari su bili na raspolaganju u jutarnjim i popodnevnim terminima. Na temu dana, svake je večeri prije pobožnosti i svete mise upriličen polusatni navještaj fra Ivana Matića. Na prvu temu „Poziv i poslanje“ nadograđivale su se dan za danom i ostale teme „Zajedništvo“,  „Svjedočanstvo“, „Euharistija“, „Milosrđe“, zaključno s temom „Blažena Djevica Marija“ u subotu. Vrijednost navještaja u produbljivanju razumijevanja i povezivanja naše vjere u konkretnim životnim prilikama prepoznali smo mnogi vjernici svih generacija, koji su svakodnevno dolazili na izvor zagrabiti iz obilja koje je po franjevcima Gospodin stavio pred nas. Nije se moglo ne osjetiti buđenje našeg otoka u radosti i zahvalnosti na milosrdnoj ljubavi koja nam se očitovala na bezbroj načina… Milosno je vrijeme misija okupilo svaki dan sve veći broj vjernika koji su pristižući s cijelog otoka oživili grad i iskusili zajedništvo koje su svojim primjerom sugerirali franjevci.

Sve je dane središnji dio programa bilo slavlje svete mise u župnoj crkvi Uznesenja Marijina, a nakon euharistije odvijao se večernji program koji se sastojao od susreta s ciljanim grupama vjernika. Tako su naši pučki misionari prve dvije večeri po dvojica odlazili u obitelji da bi uz navještaj Božje Riječi i zajedničku molitvu svojom jednostavnošću i spontanošću potakli međusobna upoznavanja i svjedočenja vjere na obostranu radost i duhovnu korist.

Večernji program u srijedu obilježila su svjedočanstvima mladih misionara bogoslova o svojim pozivima i odazivima Gospodinu. Sljedeće su večeri upriličeni susreti s braniteljima i s Pokretom za život, a u petak s roditeljima krizmanika i prvopričesnika, s mladima, te s biblijskom i molitvenom zajednicom.

Gostovanje „Malog stada“

U subotu, koja je na poseban način posvećena Mariji, na koncu svete mise molila se posvetna molitva Nebeskoj Majci, a potom je čudotvorni lik Rapske Gospe u procesiji svečano vraćen u crkvu sv. Andrije gdje su nas dočekale časne sestre benediktinke. Svečanost je zaključena marijanskim pjesmama, a potom se rijeka vjernika slila u zimsko kino gdje je bogati program misija okrunjen mjuziklom „Sa sv. Franjom – zajedno“ kojeg je Rabljanima poklonio zbor „Malo stado“ iz Koprivnice. Zanimljivo prepjevan život sv. Franje oduševio je mnoštvo koje se natiskalo u kino. Nakon mjuzikla koji je popraćen dugotrajnim pljeskom i ovacijama, potekla je pjesma, na pozornicu su došli i misionari, a pohrlila su im i brojna djeca, među gledateljstvom se provlačio vlakić prijateljstva, a radost  koja je prštila sa svih strana kino dvorane, dugo će se pamtiti i prepričavati…

Dan zajedništva, zahvale i poslanja…

Budući da je mons. Valtera Župana, biskupa u miru, bura zaustavila na putu za Rab, zahvalnu svečanu svetu misu na petu korizmenu nedjelju predslavio je rapski dekan vlč. Depikolozvane, a propovijedao je koordinator misija fra Ivan Matić. Pjevanje je predvodio gostujući zbor „Malo stado“.

Fra Matić je tijekom svoje propovijedi rekao kako nakon tjedna misija vjeruje da smo osjetili kako nam se Bog po njima očitovao i pohodio nas te da smo u pogledu, osmjehu, pjesmi i molitvi doživjeli jedni druge kao one koje Bog neizmjerno ljubi – doživjeli nešto lijepo, novo, drugačije, a to je radosna vijest. U snazi Božje ljubavi sve nas šalje kako bi je dalje naviještali i kao kršćani svjedočili svojim životom. Milosrđe možemo svjedočiti samo ako smo i sami zahvaćeni milosrđem.

Bog je velik i svemoćan zato što oprašta, ljubi bez razlike, bez računice, bez  zaboravlja. Grijeh nije dostojan pamćenja, jer je to smrt. I kad god se sjećaš grijeha, ti umireš, a Isus te želi vratiti u život, oprostiti ti, da nestane grijeh, da možeš živjeti u tom iskustvu drugome donositi radost života. Jer onaj tko je iskusio ovakvo milosrđe on više nikada ne može osuditi drugoga, jer ljubav ti neda da u drugome gledaš nešto što je loše. Ti ćeš uvijek biti onaj koji će potaknuti na dobro.

Nemojte nikada zaboraviti, što god da se dogodi u vašem životu, Bog te neće odbaciti, jer On nikada ne može odbaciti svoje dijete. Vratiti se Bogu znak je da vjeruješ u Njegovu ljubav. Nikada nemojmo posustati na tom putu, a posebno kroz ovu Godinu milosrđa. Temeljito se ispovjedimo, oslobodimo ropstava grijeha, doživimo ljubav koja dolazi po sakramentu svete ispovijedi i zahvalimo Bogu što svaki dan možemo primiti u ovoj crkvi oprost za sebe i svoje pokojne, poručio je fra Matić.

Pronijeli su Rabom duh franjevačke radosti i jednostavnosti u zajedništvu

Misionari su u prvom redu svojom pojavom, a potom i riječju donijeli i pronijeli našim otokom duh radosti. Potakli su nas na zahvaljivanje, čuvanje od grijeha, dublje promišljanje vlastitog poziva i poslanja koje se ostvaruje jedino u zajedništvu – u obitelji kao slici Presvetog Trojstva i u Crkvi po svetim sakramentima. Ukazivali su nam na jedini pravi put kojim je prije svih nas prošao naš Spasitelj Isus Krist – put poniznosti i milosrđa, put križa i bezuvjetne, savršene ljubavi koja se ne vodi logikom ovoga svijeta. Sve dane boravka među nama neumorno su, ali nenametljivo, nježno, s razumijevanjem i strpljivošću svatko na svoj jedinstven način nastojali u nama probuditi čežnju za tim da više čitamo i bolje upoznamo evanđelje kako bi nam ono postalo stil života.

U znak zahvale za sve što je Rab primio po njima, te kao sjećanje na boravak na našem otoku župa im je poklonila sliku grada Raba i tradicionalnu Rapsku tortu, a gostujućem zboru sliku crkve Sv. Andrije.

A što se bure tiče, možda se Svemogući njome poslužio da usliši iskrene molitve Rabljana i još ih malo zadrži među nama, kao što netko od njih reče: „Dobro nam je ovdje biti.“

Brankica Pahljina


Dojmovi

Tamo gdje palme cvatu, tamo ja želim poć…

Riječi su pjesme kojom je velik broj učenika naše škole dočekao naše drage fratre misionare koji su neumorno, puni žara i duha obišli sve naše područne i matičnu školu unoseći i šireći radosnu vijest. Fratri su doista oživotvorili geslo misija : „Danas mi je boraviti u tvojoj kući“, boraveći među nama – s nama molitvom, pjesmom, svojom jednostavnošću, otvorenošću, pristupačnošću, spoznali smo kako je divno živjeti u Njegovoj ljubavi. Djeca kao takva, znatiželjna i razigrana upijala su njihove   riječi, postavljala pitanja, plesala, čak i zaigrala nogomet. Tko je pobjednik, ne bih znala reći jer sam bila opijena ljepotom igre fratara i djece i za mene su svi bili  pobjednici…

Silno smo zahvalni njima i Gospodinu na divnom milosnom daru. Nosit ćemo ih u srcu, moliti za njih i poučeni njihovim primjerom i riječima nosit ćemo Krista kroz život. Želimo i trudit ćemo se biti i mi mali misionari. Naše geslo bit će i riječi kraja pjesme: JA ŽELIM SVIJETU REĆI, KRALJUJE GOSPOD BOG!

Nathalie Lukačević

 

Prebrzo je prošlo vrijeme uzajamnog obogaćivanja

U Godini Milosrđa poželjele smo i mi, kao klauzurna Zajednica, proći kroz Sveta vrata, kad nam je već Sveta Crkva omogućila da ta Sveta vrata imamo u svojoj  neposrednoj blizini, u svom Gradu. Rapska ex katedrala ima tu milost, a mi smo htijeli okoristiti se duhovno tom povlasticom. Početak Franjevačkih pučkih misija bio nam je jako zgodna prilika da, po prvi puta u povijesti, zajedno izađemo iz klauzure i prođemo kroz Sveta vrata. U dogovoru s našim župnikom, dogovoreno je da taj svečani trenutak bude upravo s početkom misija. Budući da je misno slavlje predslavio naš otac biskup Ivica, zamolili smo ga, a on nas je svesrdno podržao u toj nakani. Kako bi svečanost našeg prolaska kroz Sveta vrata u Godini Milosrđa bila što znakovitija, a naša prisutnost na početku Misija, za koje smo, zajedno s našim don Antonom svakodnevno iza Popričesne molitve molile, župnik nas je zamolio da sa sobom donesemo i Čudotvornu Gospu Rapsku, da bude prisutna u katedrali cijelo vrijeme održavanja misija, i da svojim moćnim zagovorom prati svakog vjernika koji će tih dana, na razne načine, doći u katedralu i prisustvovati programu. Naša mala procesija krenula je iz naše crkve Sv. Andrije u isto vrijeme kada i procesija koncelebranata. Susreli smo se pred vratima katedrale. Bile smo silno uzbuđene zbog samog događaja izlaska iz klauzure, zbog naše Gospe koju smo nosile, zbog početka misija u Župi, zbog velikog mnoštva ljudi koji su se odazvali na Gospodinov poziv. Milost se tih dana disala u zraku. Sasvim slučajno, iza fizikalne terapije, zamoljena da se javim ravnateljici, uđoh u glavnu zgradu bolnice i ostadoh osupnuta predivnim prizorom. Sveta misa bila je u tijeku, puna dvorana vjernika, raspjevani fratri, dojam vrlo snažan, upečatljiv. Nakon mise zamoliše me da ostanem na kratkom druženju. I ponovno preugodno iznenađenje: otkrih da u srcu bolnice postoji grupa molitelja koji se redovito srijedom iza posla susreću i mole. Koja snaga, koliko milosti po toj molitvi!

Zatim svjedočenje fra Ivana Matića o njegovom životnom putu. Milost na milost, za sve nas! U subotu popodne imala je naša Zajednica susret s misionarima. U vrlo ugodnom druženju, popraćenom radosnom pjesmom i smijehom, predstavili smo se jedni drugima i kratko rekli kako nas je Gospodin “zahvatio”. Prebrzo je prošlo vrijeme uzajamnog obogaćivanja. I onda su nam navečer vratili našu Gospu u svečanoj i raspjevanoj procesiji koja nam je još jednom posvjedočila kako je divno pripadati Bogu i kako je najljepše boraviti u Njegovoj Kući! Radosne smo zbog radosti ljudi koji navraćaju i svjedoče o svom susretu s Gospodinom! Vjerujemo da će se plodovi ovim Franjevačkih pučkih misija dugo osjećati i da će oni koji su bili dotaknuti Božjom milošću biti novi misionari Božjeg milosrđa. Za to molimo od srca, postojano, svakodnevno, radosno!

Bogu hvala na svemu! DA SE U SVEMU SLAVI BOG!!!

s. Marina OSB

Susret biblijske i molitvene zajednice te mladih s misionarima

Bog je tako dobrostiv da svakome čovjeku daruje posebne trenutke po kojima obnavlja onemoćale snage i uzdiže svoj duh iznad ovozemaljskih kušnji. Bog snažno progovara po svojoj ljubavi kroz ljepotu življenja Evanđelja. A po Franjevačkim pučkim misijama koje su zaživjele i na našem otoku, izlila se velika milina Evanđelja i dotakla biblijsku i molitvenu zajednicu te mlade u radosnom susretu s misionarima.

U susretu poput obitelji čija su vrata doma uvijek otvorena. Gdje se svi osjećaju prihvaćenima i čija su srca nadahnuta Božjom ljubavlju. Takve obitelji koja mora ostati rasadnik življenja i prenošenja vjere.

Bio je to susret poticaja i doticaja. Molitve i pjesme. Međusobnog upoznavanja i svjedočenja. Ali i učenja, da ono što govorimo i radimo mora izražavati Božje  milosrđe i praštanje, a da nikada ne odražava oholost i nadmoć. Bilo je lijepo spoznati milost slušanja i prihvaćanja. Biti rame uz rame s onim do sebe. Srcem uz srce, čovjek uz čovjeka…

Biti zajedno u povjerenju, u pomirenju, u prijateljstvu. Da, zaista, postoje susreti koji nas nepovratno čine boljima. Trenuci u kojima se nesebično darivamo i otkrivamo…. U jednostavnosti, bez namještenog govora, kićenih riječi i neobičnih izraza.

Kad nepredvidljiva snaga Duha Svetoga prodire i u najskrivenije i u najsuhoparnije predjele našeg srca i natapa ga milosrdnom ljubavi. Ovo zajedništvo bilo je trenutak velike milosti. Vrijeme kad smo primili dar odozgor. Čas kad je Bog oplemenio naša traženja i čežnju za preobraćenjem. Zato ti, Gospodine, zahvaljujemo na tim trenucima neočekivane milosti. Zahvaljujemo ti, za naša otvorena srca gdje sada još više raste i buja tvoja djelotvorna ljubav. Gospodine, daj da te stalno čujemo govoriti: “Danas mi je boraviti u tvojoj kući”. I zato, ostani s nama, jer bez Tebe smo izgubljeni.

Lela Vidas

 

Hrabrost je misliti drugačije u bučnoj struji svijeta

Često se nađemo u raznim traženjima, pa i Marija je tražila svoga Sina za koga je mislila da se izgubio putem. Činjenica da Bog na Marijino traženje i Marijine čežnje – a i naše – odmah ne odgovara daje nam da shvatimo značenje traženja i čežnje.

Čežnja je najbolja priprava da primimo ono za čim čeznemo, ona otvara nove dubine, ona nas proširuje tako da možemo sve više i više primiti. Kad nam Bog želi dati nešto veliko, najprije povećava naš kapacitet. Naša duša mora postati velika posuda. A to se ostvaruje snagom čežnje. On nam želi dati puno više od onoga što baš sada možemo primiti. Ali obično se dogodi da Boga ne razumijemo.

Zato kada se „dogode“ ovakve Misije na našem otoku, moramo ih iskoristiti za naše otkrivanje dubine duha, pojašnjavanje Božje riječi i njezino prihvaćanje s novim prizvukom i gledanjem iz novoga kuta.

Jer oni su krenuli naviještati Božji nauk bez nekih specijalnih ljudskih sredstava, kao i apostoli koje je Isus slao po dvojicu, osim što su svugdje nosili svoju gitaru, i pjesmom začinjali susrete. A njihova jedina snaga dolazi odozgo. Od Njega očekuju sve, jer sami ne mogu ništa. Imamo li mi hrabrosti tako se bespomoćno prepustiti milosti naviještajući kraljevstvo Božje? Reći ćemo da nam nedostaje zvanje, dar govora, snaga dokazivanja, obrazovanje, ali naviještati kraljevstvo Božje je bez svega toga jer Gospodin želi govoriti samo pomoću nas. A jesmo li odista spremni uzeti učešća u teškoj borbi Kristovoj kao njegov prijatelj, na njegovoj strani ili se barem usudimo moliti za to, da nam naš Nebeski Otac postupno udijeli snagu za to. Sve prostranstvo, moć, ljepota, sva čežnja svijeta nalazi svoje ispunjenje: On je s neba sišao radi nas!

Hoćemo li dopustiti da nas privede k Ocu? Hoćemo li pred njim pasti ničice? Hoćemo li vjerovati? Hoćemo li se usuditi izreći: „Dopusti Gospodine da budem prašina pred tvojom ljubavi!“ Tako je i Pokret u svom djelovanju vođen vrednovanjem života od začeća do prirodne smrti, te vrednovanja ljubavi koja jedina ima pristup u svijet nevidljivog, jer sve ostalo je površina života. Jer slijediti put ljubavi počinju svijetliti duhovna blaga u tom bogatstvu ljubavi ili u služenju drugima. Tada se otkriva sve zašto se isplati živjeti i umrijeti: ljubav za svoju djecu, za svoju obitelj i svoj poziv, radost za ljepotu i stvaranje; i otkrivamo dubinu prijateljstva i širinu slobode koja dovodi do živog iskustva Boga, pojašnjavali su misionari franjevačkih pučkih misija.

U susretu članova s dragim franjevcima, predsjednik Pokreta za život dr. Šime Paparić je iznio glavne zadatke, smjernice djelovanja i sve ono što članovi Pokreta za život rade od samog osnutka pa kroz sve ove dvadeset i četiri godine svoga postojanja.

Pjesma, gitara, razgovor, druženje bi se nastavilo do dugo u noć, ali su franjevci morali poć’.

Ružica Kaštelan

 

Print Friendly, PDF & Email