Ujedinjene u Isusu Kristu, na putu ljubavi ujedno su i prve klanjateljice sjedinjene u jednom svetom biti do nogu Raspetoga i Uskrsloga. Znati biti do njegovih nogu poziv je svih kršćana. Zajedno sa svetim ženama, nije preuzetno reći, prve smo pozvane biti nositeljice i navjestiteljice Života. Misionarskim korakom, kako to često ističe papa Franjo, s njima pjevati himan ljubavi.
Svatko tko primi ispruženu prijateljsku ruku Boga ima priliku upoznati i živjeti puninu Života. To je izazov koji traži troje: slobodu, ljubav i vjernost. Sudjelovanje u njemu osposobljava za savršenog ljubitelja. Među mnogim primjerima ističu se na osobit način tri žene. S jedne strane imaju mnogo toga zajedničkog, a s druge su strane jedinstvene. Ostavile su primjer ostvarenog života. Misionarska pjesma ljubavi i danas odjekuje našom Dolinom pozivajući sve narode svijeta na prijateljstvo s Onim koji je rekao da je Put, Istina i Život. Kada postoji iskreni život s Bogom, tada stupnju dubine njegova prijateljstva odgovara i stupanj međusobnog predanja među ljudima. Sam Bog vodi svoje prijatelje k dužnostima prema bližnjemu, a što je očito u primjeru triju svetih žena, čije živote ovdje promatramo. Tko su one? Tri protagonistice, možda daleke povijesti, ali zato ništa manje istinite.
Povezane i ujedinjene u Imenu
„Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“
Marija iz Nazareta, Marija iz Magdale i Marija iz Vallecorse. Sretne Božje prijateljice. Ljubljene izabranice i ljubiteljice Života. Svaka je u svom mjestu zatečena pozivom na sudjelovanje u Vazmenom otajstvu.
Marija iz Nazareta majka Raspetog i Uskrslog, žena u kojoj su druge dvije prepoznale iskrenu i dobronamjernu suputnicu. Žena Presvetog Trojstva, zaručnica Duha Svetoga. Žena koju anđeo pozdravlja i oslovljava kao onu koja je puna milosti tj. zamilovana. Sam izraz u grčkom SZ znači u prvom redu kraljevu naklonost, a zatim ljubav ljubljenog.
Marija iz Magdale žena koja jako ljubi, žena Novog Života. Poznato je to u Ivanovom uskrsnom izvještaju koji podsjeća na pjesmu iz Pjesme nad pjesmama: »Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja; tražila sam ga, ali ga nisam našla. Sretoše me čuvari koji grad obilaze: ´Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja? Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti…« Uskrs je pobjeda ljubavi nad smrću. Marija iz Magdale ljubila je Isusa te po njegovoj ljubavi shvatila što je život i otkrila svoje dostojanstvo.
Treća je protagonistica vrlo bliska prvim dvjema, Marija iz Vallecorse, koju sveti papa Ivan Pavao II. naziva gorljivom mističarkom i zanosnom ženom akcije. Ugoditi Bogu i dati život za dragog bližnjega bilo je životno nastojanje kojim je htjela uzvratiti ljubav za ljubav.
Žena je Vazmenog Jaganjaca. Pogled ljubavi koja se očitovala u darivanju života po prolijevanju Krvi našao je plodno tlo u nježnom i osjetljivom srcu Marije iz Vallecorse, utemeljiteljici družbe Klanjateljica Krvi Kristove.
Prolaz Svetoga kroz život ovih žena nije ostao ne zamijećen. Svaka na sebi svojstven način životom pokazuje želju da uzvrati ljubav za ljubav. Obilježene prolaskom Ljubljenog nisu mogle mirovati, jer ljubav ne može mirovati. Mora prijeći u djelovanje, a to je služenje.
Povezane i ujedinjene na putu ljubavi
Ulaskom u prijateljski odnos s Bogom, čak što više zaručnički, otvorile su se zajedništvu s braćom i sestrama. Međutim, njihov život nije bio turistička »turneja«. Bile su putnice. U njihovom hodu bile su značajne vlastitosti jednog hodočašća: zaprepaštenje i divljenje, smutnja i jasnoća, zbunjenost i radost, bol i ljubav, grubost i nježnost, iznenađenja – Što je ovo? Je li to istina? A što ćemo sada? Ne vidim ništa. Sve je tamno. No, njihova je veličina u hrabrom srcu, koje se nije predavalo ni u teškim trenutcima. Budnim okom i senzibilnim srcem žene bile su na usluzi drugima s ciljem da i drugi upoznaju Život kao što su ga one upoznale.
Marija iz Nazareta proživjevši velika ganuća navještenja, nije ostala uživajući duhovne slasti. Naprotiv, snaga koja se pojavila u dodiru s Bogom daje joj krila za let »da prokrstari judejska brda« žureći Elizabetinoj kući.
»Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. …Oni ne razumješe riječi koju im reče.« Marija, Majka Života, poput nas svih pomalo je otkrivala otajstvo Isusa Krista tipičnim stavom Božjih siromaha: predanošću, poniznim traženjem, pouzdanom raspoloživošću.
Svadba u Kani pokazuje budno oko Žene koja svoje povjerenje u Ljubav svjedoči i onda kad ne razumije, pomalo težak odgovor Sina.
Vjernost i povjerenje oznaka su autentične ljubavi Marije iz Nazareta, koja je pod križem svjedočila da je i bol put kojim ljubav prolazi.
Marija iz Magdale u susretu s Uskrslim postaje nositeljicom radosne poruke i navjestiteljicom uskrsnuća. Odlučno kuca na vrata, u strahu zatvorenih učenika donoseći im radost uskrsnog jutra. Bio je to još veći izazov za Crkvu muškaraca, koja je kasnije u Mariji vidjela sliku mnogih žena koje su u svjedočenju za Ime imale važnu ulogu. Marija iz Magdale ne naviješta apostolima samo ono što joj je Isus rekao. Pridodaje i svoje vlastito svjedočanstvo: »Vidjela sam Gospodina«. Susret s Isusom otkrio joj je tajnu vlastitog života. Zato i može prenositi ono što je i sama doživjela. Poziva sve na susret s Onim koji je Ljubav i smisao života.
Marija iz Vallecorse zahvaćena je pogledom Raspetoga. Njezino srce ranjeno strijelama ljubavi žuri na put u Acuto ne samo da drži školu već i da otvori institut za žene koje će biti vođene snagom Predragocjene Krvi Kristove. Putuje, nastoji se susresti s osobama svih kategorija, piše pisma jer želi svima, do kojih joj je moguće doći, navijestiti poruku otkupljenja. »Ne gubimo vrijeme, draga moja kćeri; blago nama ako umremo ulažući svoj život za spasenje duša!«
To je zadatak pred kojim je stajala zadivljena, ali koji joj je donio i strepnju, jer je bila svjesna svoje krhkosti a uz to i zbunjujuće novosti kojoj je krčila putove. Pisala je: »Mi? Mi se truditi za Isusa? Mi umrijeti za Isusa? Mi? Tko smo mi? O velike li naklonosti Boga!«
»Ne želim drugo osim propovijedati Isusa Raspetog cijelom svijetu…želim biti uništena za Isusa Raspetoga.«
»Osjećam zadovoljstvo da svoj život istrošim iz ljubavi prema njemu.«
Živi Bog je prvi susreo njih
Osim imena koje nose ove žene povezuje ih i ujedinjuje jedno zajedničko biti. Jednostavno su znale biti u pravo vrijeme na pravom mjestu.
One kao da se natječu u djelotvornoj ljubavi. Sigurno je da su socio-kulturni konteksti različiti, ali događaj ide paralelnim stazama.
Ista ženska osoba: imenom Marija.
Ista polazna točka: Kristova osoba.
Autentična i osobna dinamika ponašanja s dodirnim točkama: slušaju, gledaju, traže, žure, ljube, svjedoče.
Identičan cilj: poslušnost Kristovu poslanju, odnijeti navještaj drugima.
Međutim, najbolnija, ali i najintimnija točka koja ih povezuje boravak je do nogu Raspetoga i Uskrsloga. Potaknute oduševljenjem za Život kojega su susrele i dotaknule osjećaju poslanje po kojemu treba nastaviti širiti navještaj svim ljudima iz svakog plemena, jezika, puka i naroda. Djelo otkupljenja, koje je započelo utjelovljenjem Riječi, a dovršeno na križu potpunim prolijevanjem Krvi, ne može i ne smije ostati nepoznato. Zato preuzimaju ulogu navjestiteljice, jer apostolska i misionarska hrabrost ne vidi opasnost kad je srce puno vjere i zahvaćeno od Gospodina koji daje život. Vođene Kristovim Duhom hrabro su iščitavale i odgovarale na znakove svoga vremena. Sloboda u ljubavi i vjernost do smrti u Navjestiteljicama Života plod su ljubavi koja je građena na: iskrenosti, povjerenju, dobronamjernosti i poniznosti. Sveti Pavao uči nas da je: »ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan«. Spomenute četiri kreposti, odnosno temelja na kojima se gradi autentična ljubav prije svega djelo su Duha Svetoga. On ih ostvaruje u duši koja iskreno traži Boga, koja ga ponizno moli i otvara svoju dušu da mogne primiti milost Božju tj. naklonost Ljubljenog.
Svjedočiti i ljubiti život
Svete Marije ne da su tražile Živoga nego je On prvi susreo njih u običnoj svakodnevici. Živeći povijesni prolaz Svetoga u svojoj sadašnjosti ove su svete žene, Marija iz Nazareta, Marija iz Magdale i Marija iz Vallecorse, na jedinstven način ženstvene osobnosti darovale Život našoj sadašnjosti, a svojoj budućnosti. Na ženama trećeg tisućljeća, ista je zadaća da djelotvornom ljubavlju, slobodnim i vjernim stavom nastavimo njihovim stopama prenositi Život. Nije li to i uloga svake žene, udovice i djevice, majke i redovnice, znanstvenice, bosonoge hodočasnice i isposnice? Danas više nego ikad potrebna je žena poput one opjevane u pjesmi o vrsnoj ženi, (Izr 31, 10-31) a u kojoj sve tri Marije mogu naći svoje mjesto, jer su živjele i svjedočile puninu života s Ljubljenim.
Danas kad je sve očitije da svijet čezne za kvalitetnijim, iskrenijim i ljubavlju prožetim životom mi nasljednice Života pozvane smo biti znak na putu do Njega. Čitajući znakove vremena vidimo i osjećamo da je veoma zahtjevan. Međutim, na tom putu nismo same. Prije nas prošle su one koje su doživjele i živjele stvaralačku moć Ljubavi koja je svakidašnjem životu vratila radost i veselje. Pjevajući pjesmu ljubavi nisu se dale zbuniti ni u vrijeme boli, svjesne da je bol dio puta kojim prava, čista, sveta i životvorna ljubav mora proći. U kratkoj, ali snažnoj himni ljubavi – »Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin, žar vatre i plamena Jahvina. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav, niti je rijeke potopiti.« – gdje se ljubav pokazuje jačom od smrti, želi se istaknuti kako ljubav ima snagu buditi život i održavati život, kako ljubav znači život. Tri svete žene svojim životnim stavom pjevale su taj himan, himan Ljubavi. U ovom tekstu želja mi je bila dotaknuti polove koji ujedinjuju ove žene. Njihova povezanost i ujedinjenost može biti od pomoći i nama koji smo na putu prema željenoj Domovini. Njihov primjer i trajna želja ugoditi Bogu i dragom bližnjem, jest nama svjedočanstvo uspjelog i ispunjenog života za kojim svijet današnjice traga nerijetko i na krivim mjestima. Udružene sa svetim ženama i vođene Kristovim Duhom možemo našoj svakodnevici darovati Ljubav i Život očitovan po prolivenoj Krvi na drvu Križa, a vječni život plod je svim naraštajima i svim stvorenjima na nebu i na zemlji.
S. Danijela Anić, asc
