Misionar Boris Dabo predvodio slavlje u Malom Lošinju

U župi rođenja Blažene Djevice Marije u Malom Lošinju misno slavlje u nedjelju 28. srpnja predvodio je dugogodišnji misionar u Zambiji Boris Dabo, svećenik Krčke biskupije, rodom iz Novalje na otoku Pagu.

Vlč. Dabo za svećenika je zaređen 1979., u Godini sv. Benedikta kojega je geslo bilo „Moli i radi“, što je bilo trajno nadahnuće i u Dabinu svećeničkom pozivu i radu, najprije kao kapelanu u Malom Lošinju, a onda i misionaru.

Misijski poziv vlč. Dabo osjetio je još kao sjemeništarac, a dopuštenje za odlazak u misije dobio je od tadašnjega krčkog biskupa Karmela Zazinovića. Vlč. Dabo u Zambiji djeluje već 36 godina i još se ne planira vratiti već traži pomoć u barem još jednom svećeniku, u čemu ima veliku podršku sadašnjega krčkog biskupa Ivice Petanjka. Na početku misnog slavlja misionara je pozdravio domaći župnik don Robert Zubović i predstavnici misijske sekcije „Mali misionari“ koji djeluju pri Osnovnoj školi Marija Martinolića u Malom Lošinju uz mentorstvo vjeroučitelja Marka Karčića.

U propovijedi misionar Dabo proveo je okupljene kroz svakodnevicu misijskog života, izazove i radosti, potičući tako osvješćivanje o kvaliteti života koji svakodnevno živimo te zahvalnost za sve što imamo, ali i solidarnost i ljubav prema onim potrebitima. Vlč. Dabo ističe da ga u njegovu pozivu privlači odlazak na mjesta koja još nemaju svoju živu Crkvu. Baš tamo gdje ljudi nikad nisu čuli za Isusa Krista. Tako je do sada osnovao pet misijskih postaja, u Njoku (osnovana 2011.), Nawindi (osnovana 2013.) i Mazivi (osnovana 2016.), te dvije postaje otvorene ranije, u Shangombo i u Lusu, koje su predane biskupu Livingstonea na upravljanje. Cilj i svrha otvaranja misijskih postaja je propovijedati lik i djelo Isusa Krista, osnivati kršćanske zajednice i donositi razne razvojne projekte koji su na korist domaćem stanovništvu u smislu edukacije, zdravstvene zaštite i borbe protiv gladi i siromaštva.

Aktualni projekti i potrebe na koje se želi usredotočiti nakon povratka iz Domovine su otvaranje novog učeničkog doma u misijskoj postaji u Nawidi gdje bi učenicima iz raznih okolnih sela bio omogućen odgoj i uvjeti školovanja (troškovi procijenjeni na oko 30000 eura). Nadalje, plan o izgradnji sistema navodnjavanja u sve tri misijske postaje zbog suše, kao i kratkoročna i dugoročna metoda borbe protiv gladi (6000 eura po hektaru zemlje). Treći projekt vezan je za školarinu – sa 100 do 150 eura na godinu jedno dijete može završiti gimnaziju, a s 1000 eura godišnje kroz tri godine se može završiti viša škola (za učitelja, bolničara ili neki zanat). Sljedeći projekt je kupovina novih mlinova za kukuruz koji je osnovna hrana u tom dijelu svijeta – do sada je njima opskrbljeno desetak sela, a cijena jednog je 3000 dolara. Potrebno je uvijek imati spremnu pomoć za uvijek prisutne siromahe, a važno je ne zaboraviti i svakodnevne potrebe misije, kao što je gorivo za automobil.

Upravo zbog boljega razumijevanja potreba misije vlč. Dabo proveo je vjernike kroz jedan misionarski dan. Zahvalio je vjernicima Malog Lošinja ali i čitave Krčke biskupije što ga vjerno već 36 godina prate svojim molitvama i pozvao sve da i nadalje potpomognu misijsko djelo svojim molitvama, žrtvama i doprinosom.

Print Friendly, PDF & Email