U gradu Pordenone, u Italiji, 3. rujna 2015. umro je mons. Cornelio Stefani Steffich, svećenik inkardiniran u biskupiju Concordia – Pordenone, a rodom iz Veloga Lošinja, u 91. godini života i 67. godini svećeništva. Don Cornelio, kako su ga zvali, rođen je 1924. godine u Velom Lošinju. Osjetio je svećenički poziv i krenuo u sjemenište, ali je zbog nemilih događaja nakon Drugog svjetskog rata i pritiska novih, komunističkih vlasti, kao bogoslov morao napustiti rodni kraj i župu te je 1947. došao u talijanski grad Pordenone, u pokrajinu Friuli-Venezia-Giulia, gdje je završio posljednju godine Bogoslovnog sjemeništa i 1948. godine bio zaređen za svećenika. Prva mu je svećenička služba bila kapelan u župi Porcia, a zatim je bio kapelan u vojnoj bazi USAF u Avianu. Svećeničke su ga obveze odvele zatim u Sjedinjene Američke Države, u Spokane, gdje je u državi Washington nastavio vršiti u tamošnjim župnim zajednicama svoju svećeničku službu. U Americi se ipak nije dulje zadržao, pa se je nakon nekoliko godina vratio u talijansku biskupiju Concordia – Pordenone, gdje je nastavio svoje svećeničko djelovanje. Zajedno s drugim našim svećenikom don Domenicom Corelliem, godine 1982. ustanovio je Casa Betania u Pordenone, kuću za starije i nemoćne svećenike, ali i vjernike laike koji su htjeli kršćanski proživjeti svoju starost. Don Cornelio je potpuno obnovio i rekonstruirao tu kuću, tako da ona danas izgleda zaista reprezentativno, sa svim uvjetima da dostojno udomi u kršćanskom ambijentu starije svećenike i vjernike. Zanimljivo je spomenuti da je u kapeli toga Doma don Cornelio dao izraditi i vrlo lijepi portret našeg posljednjeg proglašenog blaženika Miroslava Bulešića, mučenika iz Lanišća u Istri.
Sprovod mons. Cornelia bio je 5. rujna 2015. u Pordenone. Najprije je u Casa Betania bio oproštaj, odakle je njegovo tijelo preneseno u obližnju župnu crkvu Krista Kralja, gdje je slavljena sv. misa zadušnica. Sprovodne obrede i sv. misu predslavio je biskup biskupije Concordia – Pordenone mons. Giuseppe Pellegrini, u zajedništvu s biskupom u miru te biskupije mons. Ovidiom Polettom, i našim krčkim biskupom u miru mons. Valterom Županom, te u koncelebraciji 30-tak svećenika. Mons. Cornelio je naime uvijek gajio posebne osjećaje poštovanja, ljubavi i dobročinstva prema rodnom kraju, svojoj župi i biskupiji, što su posvjedočili svojim sudjelovanjem u sprovodnom slavlju krčki biskup u miru mons. Valter Župan i još šestorica krčkih svećenika: generalni vikar Slavko Zec, biskupijski ekonom Antun Toljanić, župnik i dekan u Malom Lošinju Ivan Brnić, župnik rodne župe mons. Cornelia Luka Paljević, rektor crkve sv. Nikole u Malom Lošinju Matej Polonijo, te župnik i dekan u Omišlju Anton Bozanić. Mons. Cornelio Stefani Steffich činio je mnogo dobra ne samo tamo gdje ga je život odveo i gdje je provodio svoj svećenički život i rad, nego i tamo odakle je potekao i gdje su mu bili korijeni. Osobito se je istaknuo u pomoći kod podizanja Doma za duhovne susrete „Betanija“ u Ćunskom, a župi Ćunski je na dar ostavio Pastoralni centar sv. Leopolda Bogdana Mandića – Artatore. Sve je to u svom prigodnom oproštajnom govoru na sprovodu istaknuo i naš krčki biskup u miru mons. Valter Župan, čije su riječi sudionici u crkvi Krista Kralja popratili spontanim aplauzom, pa ih i ovdje prenosimo u cijelosti jer izražavaju ono bitno što je obilježilo svećenički identitet mons. Cornelia i njegovu blisku povezanost s Krčkom biskupijom:
U ovoj prigodi – u kojoj nebeskom Ocu preporučujemo dušu našeg don Cornelia, premda to činimo s vjerom, također smo i ožalošćeni zbog gubitka, makar privremenog, dobrog prijatelja te vrijednog čovjeka i svećenika – želim izraziti svoju sućut biskupiji Concordia – Pordenone. Na prvom mjestu preuzvišenom biskupu mons. Giuseppeu Pellegrini, biskupu u miru mons. Ovidiu, i svoj subraći svećenicima. Te iste osjećaje izražavam i cijeloj rodbini plemenitog pokojnika, posebno sestri gospođi Aniti, te braći Eziu i Armandu. Činim to u ime krčkog biskupa mons. Ivice Petanjka i u svoje osobno. Neka mi bude dozvoljeno istaknuti upravo tu osobnu crtu jer sam dugi niz godina s don Corneliem bio u prisnim odnosima blizine i svećeničkog prijateljstva. I ne samo to. Don Cornelio je osobito volio svoju rodnu župu Veli Lošinj za čiji se je materijalni napredak jako i požrtvovno zalagao. Štoviše, njegov materijalni doprinos bio je odlučujući za dovršetak izgradnje našeg Doma za duhovne susrete „Betanija“ na otoku Lošinju. Ova kuća, u kojoj je do sada 17.470 osoba proživjelo iskustvo duhovne obnove i okrijepe, ima izuzetnu važnost za ljudski i kršćanski rast žitelja Krčke biskupije. Želim spomenuti njegov veliki i odlučujući doprinos za izgradnju Pastoralnog centra blizu Malog Lošinja, kao i njegovo zanimanje za duhovni napredak biskupije u kojoj se nalazi njegova rodna župa.
Ne može se izreći i ne mogu naći prikladne riječi zahvalnosti. Uvjeren sam da će Gospodin, koji zna obilno nagraditi čašu vode danu onome tko je u potrebi, znati nagraditi i sva dobra djela mons. Cornelia na tako divan način da ga srce i ljudske usne ne mogu izraziti ni zamisliti. Krčka biskupija mu u ovom trenutku pred Bogom i ovom zajednicom izriče duboku i iskrenu zahvalnost. Primio Gospodin ove osjećaje kao našu usrdnu i poniznu molitvu za našeg dragog don Cornelia.
Nakon sprovodnih obreda i sv. mise u župnoj crkvi Krista Kralja u Pordenone, na kojoj su bili i njegova rođena sestra Anita, nećaci i rođaci (dok su se u duhu pridružila i duga dvojica njegove braće u Americi, Armando i Ezio), mons. Cornelio Stefani je potom ukopan na pordenonskom groblju Rorai Grande. Gospodin Isus Krist, dobri Pastir, uzvratio mu za sve dobro koje je za života učinio svojim bližnjima i postavio ga sa svoje desne strane u Kraljevstvu Božjem! Počivao u miru Božjemu!