Biblijska pitanja: Dostojanstvo i uloga žene kod sv. Pavla

Piše: dr. Božidar Mrakovčić
Piše: dr. Božidar Mrakovčić

Nedavno je veliku prašinu u našoj hr­vatskoj javnosti podigao članak dr. Ivice Raguža, dekana KBF-a u Đakovu, pod naslovom „Marijina poslušnost i žene danas“, objavljen u Glasu koncilu prigo­dom svetkovine Velike Gospe. Glavni pri­govor koji se mogao čuti i pročitati bio je da autor svojim člankom dovodi u pitanje ravnopravnost muškarca i žene, jasno na štetu žene. U raspravi koju je članak po­budio kamen spoticanja bilo je tumačenje biblijskih tekstova koji govore o odnosu muškarca i žene, od Knjige Postanka pa sve do Pavlovih poslanica. U ovom članku zaustavit ćemo se na spornim tekstovima kod svetog Pavla i tako dati svoj prilog na­vedenoj raspravi.

Pokrivanje glave i ravnopravnost muža i žene

Jednakopravnost muškarca i žene Pa­vao je vrlo jasno afirmirao kada je odlučno ustvrdio: „Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!“ (Gal 3,28). Muškarac i žena u Kristu ima­ju potpuno jednako dostojanstvo što me­đutim ne znači brisanje njihovih razlika. Problem frizura u 1 Kor 11,1-16 to najbolje ilustrira. U Korintu je bilo normalno da muškarci imaju kratku, a žene dugu kosu koja je ujedno bila i znak njihove druš­tvene podređenosti. Želeći istaknuti svo­ju ravnopravnost s muževima neke su se vjernice iz Korinta ošišale na kratko i ta­kve su dolazile na sastanke gdje su ravno­pravno s muškarcima molile i prorokovale (1 Kor 11,4s). Pavao im ne brani molitvu i prorokovanje u zajednici, ali inzistira da nose, ne veo kao što se obično prevodi, nego dugu kosu koja im je „dana mjesto prijevjesa“ (1 Kor 11,15) i tako budu vjerne svom identitetu. Drukčije ponašanje bilo bi za njih sramotno.

Da bi ih odvratio od problematične prakse Pavao svoju argumentaciju zapo­činje riječima: „svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog“ (1 Kor 11,3). Muž je ženi glava u smislu da je prema Post 2 žena potekla od muš­karca, od njegova rebra. Muškarca je pak Bog stvorio direktno i kao takav on je “sla­va Božja; a žena je slava muževa“ (1 Kor 11,8s). Pavao ovime ističe različitost muš­karca i žene te prvenstvo muža što se tiče stvaranja. Međutim da ne bi ispalo da je muškarac većeg dostojanstva od žene Pa­vao odmah dodaje protuargument: „Ipak, u Gospodinu – ni žena bez muža, ni muž bez žene! Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga“ (1 Kor 11,11s). Dakle i žena ima prvenstvo nad muškarcem: kada je u pitanju zakon o prokreaciji svaki čovjek dolazi na svijet ra­đanjem od žene.

Šutnja žena za vrijeme 8 sastanaka

U istoj poslanici nailazimo međutim i na slijedeći tekst koji nas uvelike iznena­đuje: „Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku“ (1 Kor 14,33-35). Kako ovu zabranu razumjeti kad u pret­hodnom tekstu žene ravnopravno s muš­karcima i mole i prorokuju, samo trebaju imati dugu kosu? Kako ovu zabranu pomi­riti s velikim brojem žena koje su s Pavlom surađivale u evangelizaciji i imale odgo­vorne uloge u zajednici? Čini se da Pavao ovdje navodi ne svoje nego mišljenje nekih muškaraca u zajednici koji su zahtijevali da žene na sastancima šute. Njima Pavao upućuje pitanje: „Ili zar je riječ Božja od vas proizašla, zar je samo k vama došla? (1 Kor 14,36). Budući da riječ Božja ne dola­zi samo muškarcima nego i ženama i one imaju pravo i moliti i prorokovati.

Pavlov nauk i praksa s obzirom na ženu predstavljao je veliki iskorak u antičkom patrijarhalnom društvu u kojem je svu vlast imao muškarac, a ženina je dužnost bila da mu bude apsolutno podložna. Ko­liko je to bio velik i hrabar iskorak poka­zuje vrijeme nakon Pavla u kojem je što se tiče uloge žene na liturgijskim sastancima i ravnopravnosti između muškarca i žene napravljen korak unatrag. O tome najbolje svjedoči tekst iz Druge poslanice Timoteju: „Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopu­štam, ni vladati nad mužem, nego – neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom“ (2 Tim 3,11- 15). Razlog ovakvoj promjeni u disciplini mogli su biti neki ekscesni slučajevi koji su ugrozili slogu u kršćanskim obiteljima i red na liturgijskim sastancima. Međutim više od same discipline problematično je njezino opravdanje koje svu krivnju za prvi grijeh i njegove posljedice svaljuje na ženu zbog čega ona mora ispaštati trajnim podlaganjem muškarcu. Ovakvo tumače­nje Post 2-3 ne samo da je pristrano nego je i u suprotnosti sa samim Pavlom koji za ulazak smrti i grijeha u svijet smatra od­govornim Adama ili čovjeka općenito a ne samo Evu (1 Kor 15,21s; Rim 5,12-21). Međutim ovakva argumentacija bila je u tadašnjem židovstvu općeprihvaćena i slu­žila je očuvanju muževa autoriteta. Autor 1 Tim ju je kao takvu preuzeo želeći osi­gurati mir u zajednici i slogu u ondašnjim kršćanskim obiteljima.

Podložnost žene mužu

Ne može se ipak reći da se od Pavlovog ideala o jednakopravnosti muža i žene na­kon njega potpuno odustalo. Autor Posla­nice Efežanima kada govori o obiteljskom ćudoređu (Ef 5,25 – 6,9) ne preslikava tek odnose ondašnje patrijarhalne obitelji nego diskretno uvodi evanđeosku novost pozivajući da u obitelji svi budu podložni jedni drugima, dakle ne samo žena koju ipak izričito poziva da se podlaže mužu ali na način kako se Crkva podlaže Kristu svo­joj Glavi. Muževe pak poziva da ljube svoje žene „kao što je krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju“ (Ef 5,25). Na ovaj način, poštujući ondašnje uloge u obitelji, sveti pisac nastoji iznutra promijeniti odnose među supružnicima, a osobito inzistira na promjeni muža o čijem je ponašanju ovi­silo hoće li se njegova žena osjećati podre­đeno ili neće.

Uzevši ovo u obzir bilo bi pogrešno inzi­stirati danas na podređenosti žene i to po­zivajući se na Pavla ili neke problematične interpretacije Post 1 – 3. Valja naprotiv isticati ono što nije vezano tek za patrijar­halnu kulturu nego su u kršćanstvu trajne vrijednosti: jednako dostojanstvo sviju u Kristu, sloga i mir kako u obitelji tako i u Crkvi, podlaganje muža i žene u međusob­noj ljubavi i služenju.

Print Friendly, PDF & Email