Tisućita godišnjica spomena mjesta i župe Beli na sjeveru otoka Cresa obilježena je u subotu, 30. lipnja i nedjelju, 1. srpnja.
Dr. Franjo Velčić, povjesničar i generalni vikar Krčke biskupije, održao je u subotu navečer u župnoj crkvi Prikazanja Gospodinova predavanje o povijesti Belog i prvom spomenu njegovog imena. Predstavio je dokument, zapis u kronici venecijanskog kroničara Dandola, prema kojem je dužd Oton Orseolo u kolovozu 1018. godine, vraćajući se iz Dalmacije gdje se sukobio s kraljem Krešimirom, svratio u Rab, Krk i Osor. Tu su mu mjesne vlasti obećale vjernost, a primio je i delegaciju Belog koja je potpisala zakletvu vjernosti i pokornosti te pristala na godišnji danak od 15 kuninih kožica. Dr. Velčić objasnio je da je taj zapis važan iz više razloga: prvi put spominje se mjesto Beli i to u obliku Chafisole i Cafisole (kasnije talijanizirano kao Caisole), prvi se put imenom spominje jedan krčki biskup, tada biskup Vitalis, te crkveni i svjetovni poglavari mjesta Beli, a na nacionalnom planu dokument je važan jer se u njemu po prvi put spominje kuna, tj. kunine kožice, kao sredstvo plaćanja.
Velčić se kratko osvrnuo i na prethodno razdoblje naglasivši da je naselje Beli puno starije od 1018. godine jer se na tom mjestu nalazila rimska utvrda o čemu svjedoče rimski most i forum-trg, a postoje i ostaci pretpovijesne gradine na istoj lokaciji.
U svom predavanju dr. Velčić se osvrnuo i na stanovništvo Tramuntane, njihov broj u raznim popisima i prezimena koja su na tom području zabilježena, a ukratko je predstavio najvažnije kamene glagoljske napise i knjige na glagoljici kojih se u arhivu župe Beli može naći poveći broj što svjedoči o hrvatskom identitetu naroda Tramuntane.
Predavanje dr. Velčića obogatio je bejski župni zbor pod ravnanjem Ivana Nina Načinovića i uz orguljašku pratnju Rozi Mohović izvedbom skladbi Oče naš, O vergine santa, Ja vjerujem, ja se ufam i Tiha noć.
Nedjeljno euharistijsko slavlje kojim se vjerni puk Belog zahvalio Gospodinu za tisućljetnu povijest svoje župe predvodio je krčki biskup mons. Ivica Petanjak. Uz biskupa su suslavili generalni vikar Krčke biskupije mons. Franjo Velčić, upravitelj bejske župe vlč. Anton Depikolozvane, njegov prethodnik na službi u Belom dr. Božidar Mrakovčić, malološinjski župnik vlč. Robert Zubović i umirovljeni creski svećenik mons. Giuseppe Vosilla. Slavlju su se pridružili zamjenica župana Marina Medarić, creski gradonačelnik Kristijan Jurjako i predsjednica Mjesnog odbora Eliana Zec Solina te vjernici iz svih župa Tramuntane, sjevernog dijela otoka Cresa.
U propovijedi je biskup Petanjak govorio o smislu čudesnih znakova u evanđelju za koje je rekao da nisu sami sebi svrha nego se kroz njih bolje upoznaje osoba Isusa Krista. Usporedio je dva čuda koja se opisuju u evanđelju te nedjelje i naglasio njihove sličnosti: u oba se radi o ženama, jedna ima 12 godina, a druga boluje 12 godina, ni jednoj ni drugoj ljudi više ne mogu pomoći već to može samo Krist snagom vjere. Kod bolesne žene radi se o njenoj osobnoj vjeri, a kod djevojčice o vjeri njenog oca.
„Nemoć ljudska i svemoć Božja ovdje se dodiruju, ali jer kad čovjek dolazi do kraja i ne može više ništa učiniti onda nastupa Bog. Ali od čovjeka se očekuju dvije stvari. Isus kaže ‘Ne boj se i vjeruj’. Vjera je neophodna da bi Bog učinio čudo jer čovjek mora aktivno sudjelovati u svom spasenju,“ rekao je biskup Petanjak.
Propovjednik je objasnio da Isus riječima ‘Nije umrla nego spava’ ne banalizira smrt jer zna da je smrt dramatična za svakog čovjeka kao što će biti i za njega. „To je jedino iskustvo gdje nas nitko ne može zamijeniti nego osobno moramo kroz njega proći“, rekao je mons. Petanjak.
U nastavku propovijedi biskup je opisao kako Isus potom uzima obitelj djevojčice, one koji ju vole, kako bi bili uz nju te snagom svoje ljubavi i ljubavi onih koji je vole čini čudo. „Djevojka ustaje i nastavlja živjeti zahvaljujući vjeri svoga oca, zahvaljujući ljubavi svojih najbližih te zahvaljujući ljubavi i milosrđu Božjem“, zaključio je mons. Petanjak.
Na kraju je još podsjetio da je razlog za misu zahvalnicu 1000 godina mjesta Beli. „U Svetom pismu čitamo da je 1000 godina za Gospodina kao jedan dan, a jedan dan kao tisuću godina. Što je kod nas puno, kod Boga je malo. Za nekoga vjera ne znači ništa, a Bogu to znači puno, vjera ozdravlja i uskrisuje. Tisuću godina je puno za ovaj gradić, za nas koji danas živimo to je nešto kao uspomena. Hoće li biti još tisuću godina ovisi i o nama, želimo li živjeti ovdje, želimo li biti sustvaratelji s Bogom. Ne možemo odgovornost prebacivati ni na Europsku uniju, ni na svjetske vođe, mi moramo biti gospodari u svom dvorištu. Bog traži vjeru svakoga od nas pojedinačno i u toj vjeri ćemo biti suradnici Gospodina Boga. On je uvijek prisutan, a na nama je da prihvatimo njegovu ponudu i da se onda Bog može nadovezati na našu vjeru i graditi daljnju budućnost ovoga mjesta, našega naroda i činiti sve što misli da je dobro za spasenje cijeloga svijeta, zaključio je mons. Petanjak svoju propovijed.
Na kraju svete mise biskup Petanjak blagoslovio je novu zastavu Župe sv. Antuna opata, a nakon misnog slavlja druženje mještana i njihovih gostiju nastavilo se na trgu ispred crkve.
Tekst i fotografije: Walter Salković
