Biskup Ivica u krčkoj katedrali podijelio red đakonata Saši Maloviću i Kristijanu Peroviću

U subotu 20. listopada, na dan posvete krčke katedrale i uoči Misijske nedjelje, krčki biskup mons. Ivica Petanjak podijelio je red đakonata dvojici bogoslova: Saši Maloviću i Kristijanu Peroviću. Na misnom slavlju koncelebriralo je 50-tak svećenika i redovnika, a sudjelovao je i biskup u miru mons. Valter Župan.

Biskup Ivica na samom je početku pozdravio đakone i sve okupljene, a posebno ministrante, njih stotinjak koji su se okupili na biskupijskom susretu ministranata. Đakone je pozvao na predanost i ustrajnost u službi koja im ovim ređenjem započinje.

Nakon Službe čitanja generalni vikar Krčke biskupije mons. Franjo Velčić potvrdio je dostojnost dvojice kandidata, a biskup izbor ređenika.

Biskup Ivica izrekao je zatim propovijed u kojoj je rekao:
„Danas slavimo posvetu ove katedrale. Bez obzira kojem je svecu posvećena, svaka je crkva prvenstveno posvećena Bogu samome, tj. Isusu Kristu, našem Spasitelju. Zato se posveta crkve slavi kao Gospodnji blagdan.
A sam Isus Krist kao osoba je hram, tj. mjesto susreta Boga i čovjeka. U njemu se dogodio najveći mogući susret Boga i čovjeka. On je sav i u potpunosti prožet Očevom ljubavlju, dobrotom, vjernošću i povjerenjem. I Isus, poradi tog neizmjernog povjerenja koje mu je Otac dao, ne želi činiti išta što bi i u najmanjoj mogućoj mjeri bilo protiv volje Očeve.
Otac je svome Sinu povjerio spasenje svega svijeta i sve je predao u ruke njegove, a na osobiti način one koji su na rubu društva: siromahe, patnike, umorne i opterećene, grešnike svake vrste.
O crkvi možemo govoriti kao o građevini u kojoj se događa osobni susret čovjeka s Bogom, ali pod Crkvom podrazumijevamo i ono što je ona u svom izvornom značenju, a to je Božji narod okupljen u ime Božje. Tako onda svako mjesto gdje se okupljaju kršćani u ime Božje, postaje Crkva. Počev od obitelji, kao kućne Crkve, pa škole, radnog mjesta…
Crkva označava najprije kršćane koji su u hodu. Zato sadašnji papa Franjo toliko puta govori o Crkvi izlaska. Crkva koja mora izaći iz svojih okvira, iz svojih građevina i zidova i krenuti ususret čovjeku. Crkva putnica, poput Isusa Krista koji nije čekao da mu dođu nego je išao ususret čovjeku i susretao ga u radostima i žalostima, slavljima i teškoćama, pjevajući i plačući.
Crkva je, i treba biti kuća i obiteljski dom, u kojoj putujemo prema nebeskoj Crkvi, kako bismo uistinu bili narod na putu, narod u hodu.“

Đakonima je biskup Ivica rekao: „Vi se danas na poseban način želite ugraditi u ovu Crkvu Kristovu i to po sakramentu svetog Reda i službi đakonata, a to je služba služenja. Izgrađujte ovu Crkvu kao građevinu Kristovu i kao suradnici Isusa Krista, na ovoj njivi Gospodnjoj. Moja je želja da budete obnovitelji Crkve svojim životom i aktivnim radom. A da biste to uvijek mogli biti, morate prvo obnavljati sebe u molitvi – kao mladi graditelji oboružajte se duhom molitve, pastoralnog rada i bratskog zajedništva.“

Okupljenim ministrantima koji su također poslužitelji ali i tragatelji svoga zvanja poručio je neka budu otvoreni Božjem pozivu i prihvaćanju one službe koju im Bog povjeri a kojom će najbolje služiti na dobro drugih.
„Svi smo pozvani na služenje, a služenje je najveća i najuzvišenija služba u Kraljevstvu Božjem, jer je Isus rekao da je došao služiti i život svoj položiti za spasenje mnogih. Ovo đakonsko ređenje neka bude svakome od nas dodatni poticaj da svatko u svom zvanju i pozivu, obnovi svoju vjernost Isusu Kristu i svoje opredjeljenje da jedni drugima služimo iskrena, radosna i otvorena srca.“

BISKUPOVA PROPOVIJED:

Nakon homilije uslijedio je sam obred ređenja: prihvaćanje službe ređenika, prostracija ređenika i molitva litanija svih svetih, polaganje ruku Biskupa i posvetne molitve. Novi đakoni zatim su obučeni u štolu i dalmatiku, a Biskup im je predao knjigu Evanđelja – tog znaka đakonskog služenja Riječi i naviještanja Radosne vijesti. Na kraju Biskup im je podijelio cjelov mira.

Na kraju misnog slavlja đakonima je podijeljeno cvijeće, a posebnu poruku u obliku audio zapisa poslao im je prigodno vlč. Boris Dabo koji kao misionar već 35 godina djeluje u Zambiji. Čestitao im je na hrabrosti što su prihvatili Božji poziv i zaželio im blagoslovljen i ispunjen misijski život. Rekao im je da što se budu potpunije predali Bogu to će imati više i radosti u životu, jer Bog uzvraća stostruko od onoga što smo uložili.

PORUKA VLČ. BORISA DABA:

 

Fotogalerija

Tekst: Irena Žužić
Fotografije: Gilbert Hofmann

Print Friendly, PDF & Email