– probudimo se dok još ima vremena
Rodna ideologija je pojam s kojim se u posljednje vrijeme sve češće susrećemo, no uglavnom ne znamo o čemu se zapravo radi.
Spolno-rodna ravnopravnost, pravo na ovo ili ono diskriminacija… samo su neki od termina koje upotrebljavaju naši političari, ali i aktivisti različitih udruga koje u Hrvatskoj niču poput gljiva poslije kiše. O manipuliranju verbalnmim znakovima ili riječima, odnosno o tzv. lingvističkom ili jezičnom inženjeringu u prostorijama Zajednice Talijana govorio je 15. ožujka mons. Nikola Radić, dipl. socioterapeut i stručnjak za ovu tematiku.
Mons. Radić naglasio je kako se u rodnoj ideologiji pojavljuju nove riječi, koristi se jezik koji nije jasan, a upravo ta nejasnoća jest namjerna, ona stvara zbrku u glavama prosječnih ljudi. Ključne riječi su nedefinirane, dvoznačne ili čak višeznačne ili im je pak tiho i neprimjetno promijenjen sadržaj što otvara prostor neslućenim manipulacijama. Rodna ideologija tako niječe muški i ženski rod, ukida prirodne, biološke razlike između muškaraca i žena. Rod postaje društveni „konstrukt“, može se mijenjati i više puta tijekom života, ovisno o stavovima pojedinca. Zagovornici rodne ideologije izuzetno vješto vode jezičnu bitku protiv onih koji misle suprotno od njih. Pozivajući se na toleranciju veoma brzo stižu do izjednačavanja sviju, a sljedeći korak jest donošenje antidiskrimininacijskih zakona u mnogim europskim državama, pa i u Hrvatskoj. Perfidno izvedena akcija – jer tek nakon što je takav zakon donesen, nametnuta je u društvu rasprava što je diskriminacija uopće.
Logična posljedica izglasavanja antidiskriminacijskog zakona jest ukidanje pojmova poput „otac“ i „majka“ i uvođenje neutralnih oznaka „roditelj 1“ i „roditelj 2“, te zamjena „opasnih“ riječi i pojmova, manje „opasnima“.
Tako se umjesto prokreacije radije upotrebljava pojam reprodukcija čiji rezultat jest proizvod, a ne dijete. Proizvod, naravno, ama baš svatko može imati, svatko na njega ima pravo, pa se godišnje tako „proizvede“ oko 25.000 djece. Mons. Radić posebno upozorava roditelje kako su u današnjem društvu oni jedini koji mogu odgajati svoju djecu u smjeru kršćanske ideologije jer se u različitim odgojno-obrazobnim institucijama kod djece već od najranije dobi stvara podloga za što učinkovitije prihvaćanje rodne ideologije.
Gotovo zastrašujuće zvučalo je nabrajanje riječi koje je mons. Radić izgovarao upozoravajući prisutne da, malo pomalo, nestaju iz suvremenog jezika: ljubav, savjest, osoba, obitelj, sram, čistoća… Sreća npr. postaje „kvaliteta života“, a nada „pozitivno mišljenje“.
Za razliku od gorljivih zagovaratelja rodne ideologije mons. Radić svoje je predavanje ipak završio kršćanskom nadom u dobro jer „Bog je s nama, ali moramo i mi biti s njim“.
Sonja Pokupec Salković
