Koncelebrirao je krčki biskup mons. Ivica Petanjak te dvadeset i četvorica svećenika i redovnika. Pjevanje je animirao krčki katedralni zbor.

Pozdravni govor te dobrodošlicu predvoditelju slavlja i svima okupljenima izrekao je domaći biskup mons. Petanjak:

„Pri ulazu u katedralu ispod križa Krista raspetoga i Mahnićeva biskupskog gesla U križu je spas, već dvadeset godina po povratku sa zagrebačkog Ksavera počiva tijelo sluge Božjeg biskupa Antuna Mahnića, koji dočekuje sve one koji ulaze u ovu katedralu i potiče ih da pogledaju Krista raspetoga i podsjete se da će, kad jednom poput njega završe zemaljski hod, biti suočeni s pitanjem jesu li za svoga života nosili svoj križ i je li on za njih bio sredstvo spasenja.

Na dan njegova rođenja za nebo, od srca pozdravljam sve svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove i novake, Bogu posvećene osobe, crkveni zbor i ministrante, a posebno vas braćo i sestre koji se redovito okupljate u ovoj katedrali, kao i sve štovatelje sluge Božjeg biskupa Mahnića koji ovdje mole i traže njegov zagovor, dolaze i zahvaljuju na primljenim milostima.

Drago mi je da u našoj sredini mogu pozdraviti, po prvi puta novog riječkog nadbiskupa i metropolita Matu Uzinića, koji je svoju novu službu preuzeo u riječkoj katedrali na spomendan velikog biskupa Katoličke Crkve svetog Karla Boromejskog, a sada kao naš metropolit predvodi svetu euharistiju u spomen sluge Božjeg biskupa Antona Mahnića, koji svojom duhovnom veličinom nadilazi granice naše biskupije i svijetli cijeloj domovinskoj Crkvi. Dobro došli i molim vas da započnete ovu svetu euharistiju!“

Mons. Uzinić u propovijedi je rekao kako je djelovanje biskupa Mahnića uistinu uvelike nadilazilo područje Krčke biskupije te se svojim raznovrsnim i bogatim djelovanjem nametnuo kao aktivni protagonist svoga vremena. Uz isticanje Mahnićeva osnivanja Hrvatskog katoličkog pokreta, izdavanja raznih publikacija i zauzimanja oko očuvanje glagoljice, nadbiskup Uzinić posebno je naglasio Mahnićevo vrednovanje uloge laika u Crkvi: „Biskup Mahnić je povjerenje prema laikatu realizirao povjeravajući im istaknute položaje i mjesta u Hrvatskom katoličkom pokretu. Posebno je imao povjerenja u mlade. Bio je svjestan da se velike stvari ne događaju preko noći, već da mlade ljude treba odgajati i formirati kako bi sutra mogli preuzeti odgovorne službe i dati svoj prilog društvu i Crkvi. To povjerenje u mlade razvilo je u srcima mladih ljudi osjećaj crkvenog zajedništva (sentire com Ecclesia).“

Napomenuo je također kako je važno da svoju vjeru hranimo na primjeru velikana naše povijesti, ali da budemo svjesni i promjena koje su nastale u društvu i kulture i okolnosti u kojima danas živimo pa time i onoga što ne možemo preslikati iz vremena kada su ti velikani živjeli. „Ovo se odnosi na naš osobni poziv, ali i na poziv Crkve u različitim vremenima. Tako, na primjer, mi danas ne možemo smatrati da su Katolička Crkva i moderno društvo nepomirljivi, kako su neki u Mahnićevo vrijeme mislili, nego u duhu Drugog vatikanskog sabora moramo tražiti put dijaloga s modrenim društvom koje je sekularno i pluralno.“

„Danas nam se, za razliku od Mahnićeva razdoblja prijelaza 19. u 20. st., valja zauzimati za dijaloški stav prema suvremenom društvu, u koncilskom duhu koji nas poučava autonomiji vremenitog poretka. Ne smijemo graditi zidove prema svom svijetu nego graditi mostove, pokazujući, ponajprije svojim primjerom, da je “Bog ljubio svijet” (Iv 3, 16), i to ovakav kakav jest – ne njegovu uljepšanu ili čistu verziju svijeta kakvu bismo mi htjeli i kakva, uostalom, uopće ne postoji ni u Crkvi, iako je mi licemjerno pokušavamo takvom pokazati. Moramo svijet kao Isus voljeti ovakav kakav jest. I davati mu, s ljubavlju kakvom je Krist ljubio nas, svoj kršćanski doprinos, zauzeto i inventivno kao što je to u svom vremenu i na svoj način činio biskup Mahnić. A za to je potrebno povjerenje prema ljudima i prema svijetu, onakvo kakvo je imao Isus koji se zato i utjelovio u naš svijet. I povjerenje u laike, osobito u mlade. Ako se to dogodi, ako pokažemo da imamo povjerenje u svijet, i u laike, i u mlade, onda će oni početi imati povjerenja u nas, a možda onda i u Boga, jer ćemo im pokazati Boga kakav doista jest. Ali, mi moramo učiniti taj prvi korak povjerenja, a ne se neprestano žaliti na nedostatak naše vidljivosti i da nas svijet ne uzima u obzir, da nas marginalizira i progoni. Bilo bi doista vrijeme da manje naglašavamo ono vrijeme kad smo bili progonjeni, kako bismo konačno kao Crkva, i kršćani katolici u njoj, mogli ovom svijetu davati ono što nas je Krist poslao činiti. A on nas je poslao navješćivati evanđelje svima i do kraja zemlje, što uključuje i njegove periferije na kojima se nalaze mnogi naši vjernici, osobito mladi. Tu mi se čini dobrim iskoristiti sliku pape Franje koja se dobro uklapa i u ovo vrijeme našeg došašća. To je slika Isusa koji kuca na vrata, ali ne da bi ušao u naš dom, nego da izađe iz našeg doma i s nama krene popravljati ovaj svijet, ozdravljati ga, s punim povjerenjem u ljude, vjerne ili ne, koji žele to isto, bolji svijet, ljepši i pravedniji svijet.“

Na kraju misnog slavlja biskupi, svećenici i redovnici okupili su se na grobu Sluge Božjega gdje je biskup Uzinić predvodio molitvu za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

Tekst & fotografije: IŽ

Izvor: biskupijakrk.hr

U prigodnoj homiliji biskup Ivica objasnio je važnost ovog blagdana i ispravnog shvaćanja i prihvaćanja križa:

„U središtu današnjeg blagdana nije proslava i veličanje križa kao mučila, kao sredstva nebrojenih muka i strašnih boli, sve do grozne smrti, nego je u središtu svega neizmjerna ljubav Kristova prema svemu svijetu i svemu stvorenom, koja ne uzmiče ni pred čim i ni pred kim, pa ni pred tako strašnim mučilom kao što je križ.
Makar je Kristovo evanđelje među nama već dvije tisuće godina, mi tek moramo upoznati smisao, značenje i vrijednost križa. Naš je najveći problem što se zaustavljamo na križu i ne idemo dalje od njega.
Kad nam je teško, kad nas život pritisne sa svih strana, kad nesreća sustiže jedna drugu… tko tada razmišlja o uskrsnuću? Tko razapet sa svih strana, razmišlja o plodu tog razapinjanja? Tko se u muci i čemeru nada da će sve to biti korisno i spasonosno, ako je prihvaćeno dragovoljno, s predanjem u volju Božju i ljubavlju kakvom je Isus pošao u muku, križ, smrt i uskrsnuće.

Krčka biskupija blagoslovljena je primjerom sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića koji je križ živio i prihvaćao upravo na taj način:

„Za razliku od današnjeg čovjeka, sluga Božji biskup Antun Mahnić, čiji rođendan danas slavimo, sigurno je imao potpuno evanđeosko i kršćansko shvaćanje i razumijevanje križa.
Kad je imenovan krčkim biskupom svoj je dolazak u Krčku biskupiju promatrao kroz otajstvo križa Kristova i križa svoga, te mu se geslo U križu je spas, nametnulo kao samo od sebe.
Već mu je dotadašnje životno iskustvo pokazalo da se kroz život mora boriti i probijati, ali da ta borba donosi i neke pozitivne učinke. Zato križ nije samo muka, nego je i proslava.
Od te proslave križa osjetio je nešto i biskup Mahnić kad mu u njegovoj teškoj bolesti u Zagrebu, malo prije njegove smrti, dolazi jedan doktor (dr. Šime Cvitanović) i predstavi se kao senior u Hrvatskom katoličkom pokretu kojeg je Mahnić pokrenuo, a biskup Mahnić, pun oduševljenja gleda u sliku Bogorodice iznad svog kreveta i kaže: »Hvala Ti, Majko draga, da sam i to dočekao, da sjeme, koje je posijano, već je u plodu i da me jedan senior liječi. Tko bi se tome nadao, a ipak je došlo!« Križ nije samo muka i kad bi bio i ostao samo muka i patnja bio bi potpuni promašaj. Zato se za svaki križ kojeg se u vjeri prihvati i nosi u svjetlu Kristova i našeg uskrsnuća može zvati slavni, uzvišeni i spasonosni križ.“

Na kraju misnog slavlja biskup Ivica predvodio je molitvu na grobu sluge Božjega biskupa Mahnića.

Biskup Petanjak izrekao je prigodnu propovijed, a na kraju mise predvodio molitvu za proglašenje blaženim i svetim Sluge Božjega na njegovu grobu.

U propovijedi o. Biskup je poručio:

Zaustavit ćemo se večeras na prvom čitanju iz poslanice Hebrejima za koju se dugo vremena držalo da ju je napisao sveti Pavao apostol. Budući da se sa sigurnošću ne zna njezin autor, danas se ne spominje ničije ime iako je sigurno da ako autor nije sam sveti Pavao, jest netko od njegovih učenika ili vrlo bliskih suradnika. Svakako se radi o Pavlovskom krugu, jer to pokazuje i današnji odlomak koji se dobrim djelom poziva na Psalam 95 (94) koji smo nakon toga slušali.

Psalam podsjeća na Izlazak Židova iz egipatskog ropstva i to na onaj moment kad su Židovi prošli pustinju i ugledali Obećanu zemlju, a Mojsije je poslao izvidnicu da izvide kakva je to zemlja u koju bi Židovi trebali ući. Izvidnica se vratila i rekla da je to zemlja kojom „teče med i mlijeko.“ Tu je zemlju Bog obećao Abrahamu i njegovu potomstvu na račun Abrahamove vjere. Sada Bog ispunjava svoja obećanja i obećanje postaje dar, poklon.

Sve izgleda tako lijepo i bajkovito, gotovo za ne povjerovati. No, od tih istih koji su donijeli glas da tom zemljom „teče med i mlijeko“, sad se javlja i drugi glas: »Ali u toj zemlji žive gorostasi, mi smo prema njima izgledali kao skakavci, gradovi su im dobro utvrđeni,…«

I taj drugi glas se širi Izraelskim šatorima i dolazi do pobune. Umjesto da slušaju Božji glas i da vjeruju Božjim obećanjima i prihvate ih kao dar, narod je poslušao drugi glas i počeo kukati za egipatskim loncima i za ropskim životom, jer tamo nije bio lijep život, ali je bio život, a sad smo došli u pustinju da pomremo.

Narod provocira Boga i srdi ga svojom nevjerom i buntovništvom i okreće se od njega i ne vjeruje njegovim obećanjima.

Zato pisac poslanice Hebrejima sada upozorava kršćane da paze dobro da ne ponove pogreške starih. Da se ne bi nama dogodilo ono što se dogodilo njima kad su čuli Božji glas, ali ga nisu poslušali radi tvrdoće svoga srca.

»Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji…« (Hebr 3, 7-8), je upozorenje za svakoga od nas i za sva vremena. Pri tome treba voditi računa da Božji glas nije u prvom redu onaj koji nešto naređuje, nego onaj koji nešto obećava i svoja obećanja ispunjava. Na tome je upravo naglasak: pazimo da ne zatvorimo svoje srce Božjim obećanjima, jer ona uvijek postižu svoj cilj bez obzira koliko se nama moglo činiti da su neostvariva i ne moguća. Kao što je to Bog već pokazao po svome sinu Isusu Kristu.

Draga braćo i sestre, dragi štovatelji sluge Božjeg biskupa Antuna Mahnića!

Mi na osobit način danas moramo biti pozorni na ovu Božju riječ, da nam Isus Krist jednog dana ne bude rekao: »Imali ste u svojoj sredini glas moj. Imali ste glas s neba. Bili ste povlašteni, ali ste vi radije slušali neke druge glasove i svoje srce priklanjali onima koji vam nisu mogli dati ono što su obećavali.«

Biskup Mahnić je Božji govor nama. Ne budimo danas srca tvrda, nego glas Gospodnji koji preko njega dolazi neka se ureže u naša srca i naše pameti.

Predzadnji mjesečni spomen u jubilarnoj 100. obljetnici rođenja za nebo sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića, predvodio je biskup Ivica Petanjak 14. studenog u krčkoj katedrali. Spomen je trebao biti obilježen hodočašćem i sudjelovanjem časnih sestara Družbe Presvetog Srca Isusova iz Rijeke, utemeljenih od suvremenice biskupa Mahnića, također službenice Božje, majke Marije Krucifikse Kozulić, no, zbog pandemije covida-19, nije ostvaren na taj način.

Mons. Petanjak misu je predslavio u zajedništvu s generalnim vikarom preč. Franjom Velčićem, postulatorom kauze biskupa Mahnića vlč. Sašom Ilijićem i svojim tajnikom vlč. Josipom Karabaićem.

Kako je spomen bio 14. studenog, obilježen je unutar liturgijskog spomena svetog Nikole Tavelića pa je otac biskup u svojoj homiliji progovorio o prvom hrvatskom kanoniziranom svecu na temelju naviještenog Evanđelja te je na kraju učinio i poveznicu sa slugom Božjim biskupom Mahnićem. „Budući da je svaki kršćanin, a napose mučenik, svjedok za Isusa Krista, onda to znači da je njega Isusova riječ i evanđelje koje nam je predano toliko proželo da je ono postalo stil i oblik njegovog načina života. Evanđelje je jedini ambijent i prostor u kojem se on može kretati i kao što riba ne može opstati izvan vode i svako živo biće bez zraka kojeg udiše, tako ni kršćanin izvan Kristova evanđelja. To je razlog zašto svakog sveca promatramo kroz samo evanđelje i zašto ga promatramo kroz određeni segment evanđelja“, rekao je biskup Ivica, nakon uvodnog dijela o sv. Nikoli Taveliću.

Otac biskup naglasio je da svaki čovjek ima mogućnost ostvariti se u Isusovom evanđelju, ali da nijedan čovjek „ne može u sebi utjeloviti cjelokupno Kristovo evanđelje u njegovom izvornom obliku kako ga je Krist živio“. Komentirajući Evanđelje dana i povezujući ga sa životom sv. Nikole Tavelića, biskup je istaknuo da je on „uistinu poslušao Kristovu riječ, odrekao se u potpunosti samog sebe, danomice uzimao svoj križ i išao za Kristom (usp. Lk 9,23). Odrekao se samog sebe već time što je u ranoj mladosti izabrao redovnički i svećenički poziv, što je potom napustio svoj zavičaj i domovinu, postao misionar i evangelizator i imao jedan jedini cilj u svome životu: donijeti Kristovo evanđelje onima koji ga još ne poznaju i to pod svaku cijenu, pa i cijenu života, što se na koncu i dogodilo.“

Čineći zatim poveznicu sa slugom Božjim, mons. Petanjak izrazio je duboko uvjerenje da se i slugu Božjega može promatrati pod tim vidom te je izrazio nadu da će se jednog dana dotično Evanđelje slušati i na blagdan biskupa Mahnića „ne zato što je biskup Mahnić poput svetog Nikole sasječen sabljama i spaljen na lomači, nego zato što je on kao svećenik i visoko obrazovani teolog, a onda i kao biskup promatrao svoj život kao onaj koji je duboko obilježen križem“.

Biskup je zatim rekao da je sluga Božji u svome životu vrlo dobro prepoznao i shvatio važnost otajstva Križa. „Zato se biskupsko geslo ‚U križu je spas!‘ nametnulo samo od sebe. Bilo bi iluzorno i suludo pokušati ostvariti svoj život izvan križa. Bio je svjestan da bi to izvan križa sve bilo samo puka tlapnja ili tapkanje na mjestu. Osim toga, kao zaljubljenik u svetog Pavla apostola, mogao je zajedno s njim izgovarati ove njegove riječi koje smo večeras čuli: ‚Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolje? Tjeskobe? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?‘“ Zaključio je poticajem vjernicima. „Ako želimo dostojno slaviti naše svece, i svetog Nikolu i biskupa Mahnića, onda za to postoji samo jedan put: duboko uroniti u Riječ Božju, živjeti u duhu evanđelja kao u našem jedino mogućem ambijentu i uvijek imati uprte oči u Križ Kristov kao jedino sigurno sidro i utočište u ovom životu.“

Pri kraju slavlja, vjernicima se obratio vlč. Saša Ilijić istaknuvši da će se sljedeći mjesečni spomen sluge Božjega održati 13. prosinca na svečanoj misi koju će predslaviti apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, u zajedništvu s biskupima, prezbiterima i vjernim narodom Božjim.

Na samom kraju, biskup Ivica se s prisutnim prezbiterima uputio do groba sluge Božjega te ondje predmolio molitvu.

Zbog epidemioloških mjera izložba nije imala svečano otvaranje kako je bilo predviđeno, ali se ipak postavila kako bi je vjernici župe Krk i ostalih župa otoka Krka mogli kroz osminu Dušnoga dana individualno posjećivati i njome se obogatiti. Postavljanju su nazočili krčki biskup mons. Ivica Petanjak, postulator vlč. Saša Ilijić i organizator preč. Antun Sente, ml. Misno slavlje u katedrali u sklopu postavljanja izložbe predvodio je preč. Sente koji je u svojoj iscrpnoj propovijedi na temelju Božje riječi tog dana osvijetlio kršćanski put koji je neprestano pozvan imati povjerenje i pouzdanje u Boga: „Milost i mir u naše vrijeme itekako nam treba. Mir da ne brinemo što će biti sutra iako vrijeme Covida-19 vrijeme ograničava naša okupljanja i djelovanja, ali opet s druge strane treba nam baš i milost da će to promijeniti  i naš tijek života. To možemo jedino razumjeti ako dobrano shvatimo kako smo u ovom svijetu prolazni. Biti svjestan da smo kao ljudi mali i nemoćni i da na kraju sve ovisi o Bogu. Bog je sve u svemu.“

Okupljenima je poručio: „I danas nam Bog poručuje da nam želi milost i mir, spokoj srca i spokoj života da ne strahujemo što će i kako biti. Dat će Bog i da je sve u Božjoj milosti. Mi planiramo, a Bog je taj koji određuje. Onaj koji posjeduje Božju milost i mir ne boji se i ne strepi hoće li naše ljudsko tijelo dobiti sve pogodnosti koje ono zahtjeva. Mir od Boga i milost znači prihvaćati u životu sve da dragi Bog zna zašto nam to daje i da određena žrtva nije za našu propast već za naše dobro. Zasigurno jedan od takvih bio je i sluga Božji biskup krčki Antun Mahnić, za kojega se vodi postupak da ga što prije častimo na oltaru kao blaženika i sveca. Promatrajući njegov život možemo iščitati veliko pouzdanje koje je imao u Božju milost, pa je zato kroz svoje pastoralne pothvate u Krčkoj biskupiji i Hrvatskome narodu donosio mir i sigurnost  mnogim ljudima sve do naših dana. Stoga budimo otvoreni i mi da nam Bog podati svoj mir i svoju milost za život vječni“, zaključio je preč. Sente.

Na koncu svete mise preč. Antun Sente predstavio je okupljenima nastajanje i razvoj projekta izložbe „Hrvatski sveci i blaženici u našemu narodu“, autoricu izložbe Evu Vukinu i njezin rad. Postulator Ilijić pozvao je okupljene da prema epidemiološkim smjernicama posjete izložbu koja će u Krku biti otvorena sve do nedjelje 8. studenog.

Fotografije: Irena Žužić

Na poziv fra Ivica Strčića OFM., župnika župe sv. Eufemije u Kamporu na otoku Rabu u nedjelju, 25. listopada obilježen je Dan sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića. U sklopu obilježavanja 100. obljetnice rođenja za nebo Sluge Božjega, postulator obilazi župe Krčke biskupije u vidu upoznavanja sa svetim likom Sluge Božjega koji je kao biskup krčki (1896.-1920.) posjećivao iste župe i u njima djelio sakramente. To je jaka poveznica današnjih župljana sa Slugom Božjim jer je mnoge njihove pretke potvrdio Darom Duha Svetoga, birnuo se o duhovnom i socijalnom životu žitelja otoka Hrvatskoga Primorja.

Postulator je tumačeći liturgijska čitanja 30. nedjelja kroz godinu progovorio o Slugi Božjemu. Na kraju svetih misa toga dana vjernici su zajedno izmolili molitvu za proglašenje blaženim i svetim Sluge Božjega te bili upoznati i pozvani da nazoče zaključnom slavlju 100. obljetnice koja će se dogoditi u Krku u nedjelju 13. prosinca, ukoliko to epidemiološke prilike budu dozvoljavale.

Koparska biskupija izrazila je želju pridružiti se ovom svečanom obilježavanju te je stoga u nedjelju 4. listopada, proslava 100. obljetnice rođenja za nebo biskupa Mahnića. U gradiću na brijegu – Štanjelu, u župnoj crkvi sv. Daniela, od kojega i dolazi naziv mjesta: Štanjel, proslavljena je euharistija koju je predvodio koparski biskup mons. Jurij Bizjak u zajedništvu s krčkim biskupom mons. Ivicom Petanjkom, OFM Cap.

Ova proslava na razini Koparske biskupije, teritorijalno rodne Mahnićeve biskupije, održana je uz sudjelovanje predstavnika Krčke biskupije, u kojoj je Mahnić djelovao kao biskup. Naime, uz Oca biskupa Ivicu, na ovoj proslavi u Štanjelu sudjelovali su postulator kauze za proglašenje blaženim i svetim biskupa Mahnića, vlč. Saša Ilijić, generalni vikar Krčke biskupije, preč. Franjo Velčić, ekonom biskupije, vlč. Anton Depikolozvane, tajnik Krčkog biskupa, vlč. Josip Karabaić te djelatnice Ordinarijata, gđa. Ljubica Kosić i gđica. Irena Žužić. Pristigle vjernike srdačno je prihvatio i izrazio dobrodošlicu vlč. Ciril Cej, župnik u Štanjelu. Usprkos krizi izazvanoj pandemijom virusa COVID-19, poštujući epidemiološke mjere na slavlju su sudjelovali vjernici, od najstarijih do najmlađih. Na proslavi je bila prisutna i pranećakinja biskupa Mahnića, gđa. Dora Čehovin Jež i ostali rođaci.

Nakon misnih čitanja u homiliji su se vjernicima obratili oba biskupa na slavlju. Osvrnuvši se na biblijska čitanja, biskup Jurij kazao je: »Dok se danas spominjemo časnog i svetog prelaska iz ovoga života u nebo Sluge Božjega, dolaze mi na misao posljednje riječi iz današnjeg Evanđelja: Kamen koji odbaciše graditelji, postao je kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u našim očima (usp.  Mt 21, 42). U mnogim pogledima možemo lako reći da smo mi Slovenci svojega zemljaka biskupa Mahnića odbacili poput kamena i prognali. A kod naših susjeda Hrvata on je postao zaglavni kamen. Na njemu su se ostvarile riječi Gospodinove: Ja sam trs a vi loze. Tko ostane u meni i ja u njemu, taj donosi obilan rod, jer bez mene ne možete učiniti ništa. Stoga se zahvaljujemo Gospodinu što nam je podario biskupa Antuna Mahnića i našoj braći Hrvatima koji su u njemu prepoznali slugu Božjega i svetoga pastira.«

Biskup Ivica osvrnuo se više na život i značaj sluge Božjega biskupa Mahnića. Objasnio je kako u Krčkoj biskupiji slavimo 100. godišnjicu smrti biskupa Mahnića pod vidom 100. obljetnice rođenja za nebo i pod geslom Više svjetla.»Zašto „Više svjetla“? Zato što su Mahnićevi suvremenici sav njegov život i njegovu pisanu riječ doživljavali kao svjetlo koje je svima njima bilo orijentir života.«, kazao je Biskup.

Spomenuo je i svjedočanstvo o. Antuna Alfirevića, DI, Mahnićeva suvremenika, o sluzi Božjemu: » Njegova je čistoća vjere bila svima nama, njegovim suvremenicima i pomagačima, prava luč, koja nam je visoko sjala protiv tame modernog poganstva i natruhe ili „kukolja zloga neprijatelja“.« te » Dr. Antun Mahnić je u svemu bio velikan i uzor svim sadašnjim i budućim pokoljenjima. O svetom Ivanu Krstitelju posvjedoči Krist: „On bijaše svjetiljka, koja je gorjela i svijetlila“ (Iv 3,35). I Mahnić je žarko svjetlo, koje je nama katolicima gorjelo i svijetlilo, a i kroz budućnost će kao luč Božje svjetlosti razgoniti tamu umova i modernog poganstva, i katoličke će vođe ne samo na čas, nego trajno i ustrajno se radovati tom svjetlu.«

Pri kraju homilije biskup Ivica je istaknuo kako je svaki ljudski život isprepleten sa životima drugih osoba, kako na daru života zahvaljujemo našim roditeljima i kako kroz cijeli život mnogi utječu na naše djelovanje te zaključio: »i mi vjerujemo da se sluga Božji biskup Antun Mahnić svojim svetim životom i dubokom kršćanskom duhovnošću i Kristovim evanđeljem, koje je bilo njegova pokretačka snaga, danas o stotoj obljetnici svoga rođenja za nebo ugrađuje u svakog od nas i nastavlja podržavati svjetlo koje je on od Isusa Krista primio i vjerno drugima prenosio.«

Na kraju svečanoga slavlja nazočnima se obratio postulator kauze, vlč. Saša Ilijić: »Ovo obilježavanje 100. obljetnice rođenja za nebo sluge Božjega biskupa Antona Mahniča i ovo naše zajedniško slavlje danas u Štanjelu odraz je da Mahničev rad, trud i duh povezuje naše narode, a posebno naše biskupije i župe. Mahnič nam nije samo važan kao velikan kojega povijest može okarakterizirati na ovaj ili onaj način, on nam je svima važan jer se u svome životu trudio biti svet tj. trudio se živjeti Evanđelje, ljubiti Isusa i Crkvu, graditi zajedništvo na istini (ma koliko ona njega samoga koštala) i biti primjer ljubavi prema braći i sestrama, posebno onima koji su u potrebi. Neka nas  s neba zagovara i neka nam izmoli sveto srce da Evanđelje bude naše životno svijetlo, a mi da promatramo život, ljude i stvarnost oko sebe sa Više svijetla.«

Župa Štanjel ovom je prigodom darovala Postulaturi i Krčkoj biskupiji spomen ploču za grob Sluge Božjega u znak zahvale i molitve. Nakon himna Tebe Boga hvalimo, biskup Ivica darovao je biskupu Bizjaku, župniku Cirilu i Mahnićevoj pranećakinji gđi. Dori Čehovin, portrete sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića, rad mlade akademske slikarice iz Čakovca, Eve Vukine.

Po završetku svete mise, svi su se zaputili u rodno selo Sluge Božjega u Kobdilj na blagoslov kapelice Gospe Žalosne koja se nalazi uz Mahnićevu kuću, a koju su za ovu visoku obljetnicu obnovili mještani Kobilja i župe Štanjel.

Josip Karabaić
Foto: Radio Vatikan, Slovenija

Pretprogramom i misom koju je u čast sluge Božjeg Antuna Mahnića predvodio krčki biskup Ivica Petanjak te okruglim stolom „Svetost i mladi“ u Križevcima su u petak 29. svibnja 2020. nastavljeni 12. Dani hrvatskih svetaca i blaženika.

Svečanost je započela poetsko-glazbenim predstavljanjem sluge Božjeg Antuna Mahnića koje su izveli postulator Mahnićeve kauze vlč. Saša Ilijić, glumac Joško Ševo i glazbenici Maja i Slavko Nedić. 

Postulator je upoznao nazočne o obilježvanju 100. obljetnice rođenja za nebo sluge Božjega koja je u Krčkoj biskupiji obilježava od prosinca 2019. do prosinca 2020. godine. Prilika je to da upoznamo vjeru i djela krčkog biskupa čije je srce bilo uvijek usmjereno ka Nebeskom Kraljevstvu, istaknuo je vlč. Ilijić te nadodao kako se Mahnićevo predanje Božjoj milosti odrazilo na živote mnogih posebice mladih. U programu pod naslovom: Mladi u Mahnićevom srcu, prvak hrvatskog glumišta uprisutnio je slugu Božjega kroz čitanje Duhovne oporuke biskupa Mahnića koju je biskup na bolesničke postelje odaslao mladim katolicima. Iz oporuke se očitava koliku je ljubav prema mladima gajio biskup Mahnić. Zatim je uslijedila recitacija pjesme Molitva koju je napisao hrvatski pisac Đuro Sudeta o smrti i ukopu biskupa Mahnića. Glazbenici Maja i Slavko Nedić premijerno su otpjevali pjesme posvećene slugi Božjemu: Glas s hridi i Zagovor. Tekst potpisuju Ivan Čuvalo a glazbu Slavko Nedić.

Pjesmu Đure Sudete: Molitva (interpretira: Joško Ševo) poslušajte OVDJE.

Zatim je biskup Petanjak predvodio misno slavlje u Mahnićevu čast. Koncelebrirali su vlč. Ilijić, župnik križevačke župe sv. Ane Stjepan Soviček i kapelan Dominik Jaić. U propovijedi je biskup govorio o tri uporišne točke o kojima je svojedobno krčki biskup Mahnić, kao utemeljitelj Hrvatskoga katoličkog pokreta i Katoličke akcije, govorio mladima: o zajedništvu, sakramentalnom životu i vjernosti Crkvi i papi. Iz sakramentalnog života proizlaze prva i treća stvarnost zajedništva i vjernosti Crkvi jer nam je na prvom mjestu euharistija s naglaskom na primanje pričesti, rekao je biskup. „Ako smo svjesni što je euharistija i ako se hranimo njome, onda možemo očekivati plodove. Euharistija je najopipljiviji izraz Kristove prisutnosti u svijetu. No, ako je pričest za čovjeka tek običaj, navada ili čak magija, plodova ne može biti. Krist nas u euharistiji pretvara u sebe. Kada primimo tijelo Kristovo, u sebe smo primili sav svijet“ – naglasio je biskup Petanjak i predstavio više sadržaja o kojima je pisao biskup Mahnić. Slugu Božjeg je predstavio kao Slovenca koji je Hrvatsku smatrao svojom domovinom. Govorio je o Mahnićevoj poniznosti i drugim njegovim krepostima te istaknuo da bi Mahnić da nije bilo komunizma vjerojatno već bio proglašeni blaženik. „Sve što je Mahnić izgradio, proizašlo je iz euharistijskog Krista. Pa onda i zajedništvo i vjernost Crkvi. Kad se ljudi danas ispisuju iz Crkve, uglavnom to čine ili zbog novca ili zbog sablazni koje smo priredili mi iz Crkve. Ali Isus se nije ispisao iz Crkve zbog sablazni koje smo stvorili mi ljudi, već se radije popeo na križ da bismo se obratili. Lako je kritizirati, osuđivati, progoniti… puno lakše nego biti ponizan, strpljiv, skroman, samozatajan. Ali za nas je bolje da gledamo pozitivno u čovjeku, da tražimo makar grumen zlata u svakome čovjeku, kako nas je bio poučio sv. Leopold Mandić“ – zaključio je biskup Petanjak. 

Domaćini su na kraju euharistije izrekli posebnu zahvalu biskupu Petanjku koji je prije 12 godina na 1. Danima hrvatskih svetaca i blaženika otvarao Dane. Tada je kao kapucinski provincijal predvodio misu za Leopolda Mandića.

Glazbeni obol misnome slavlju dala je raspjevana obitelj Foretić iz Zagreba.

Nakon mise, održan je okrugli stol „Svetost i mladi“. Sudjelovali su biskup Petanjak, kipar Luka Krešimir Stipić, biciklist i putopisac Dario Juričević te voditeljica i novinarka Ivana Foretić. Svaki je od sudionika iz svoje životne situacije i perspektive osobno svjedočio svoju svakodnevicu i borbe kroz koje prolaze da bi se dosegnula svetost. U glazbenom je dijelu programa nastupio bogoslov Višeslav Foretić, a kroz program je vodila Lejdi Oreb.

Cjelokupan program iz križevačke župne crkve sv. Ane mogao se pratiti preko facebooka portala prigorski.hr, Hrvatskoga katoličkog radija i Radio Marije.

Tekst i fotografije preuzete sa: kranjcic.hr i prigorski.hr

• U molitvenom, književnom i glazbenom programu koji će započeti u 18.45 sati u crkvi sv. Ane sudjelovat će postulator vlč. Saša Ilijić, Joško Ševo, prvak hrvatskog glumišta te glazbenici Slavko i Maja Nedić.
• Nakon toga će u 19.00 sati misno slavlje predvoditi krčki biskup Ivica Petanjak. Glazbena pratnja bit će obitelj Foretić.
• Od 20 sati održat će se okrugli stol „Svetost i mladi“ na kojem će sudjelovati biskup Petanjak i mladi: kipar Luka Stipić, voditeljica i novinarka Ivana Foretić te biciklist i putopisac Dario Juričević. Moderatorica okrugloga stola bit će Lejdi Oreb.

Prijenos uživo možete pratiti na OVOM LINKU.

Tako je u utorak 14. travnja svetu misu u krčkoj katedrali, uz grob sluge Božjega, predvodio prior karmelićanskog samostana u Krku o. Dominik Magdalenić.

Iako bez prisustva naroda, sveta misa bila je prenošena putem Livestreama Krčke biskupije i kabelske televizije Grada Krka.

U iscrpnoj propovijedi temeljenoj na Božjoj riječi tog dana o. Dominik progovorio je o ljudskim suzama i neprestanim ljudskim traženjima: „nakon tišine velike subote, prve riječi Uskrsloga Isusa u nedjelju uskrsnuća pune su nježnosti: ‘Ženo, zašto plačeš, koga tražiš?’ Prva stvar na koju Isus gleda nakon uskrsnuća jesu ljudske suze. Zbog tih je suza i došao na svijet”.

„Ženo, koga tražiš?“ Ove tri riječi daju definiciju čovjeka. Kao što je to Marija Magdalena, kao što su to bili prvi učenici koji su ostavili Ivana Krstitelja da bi sljedili Isusa, svi mi smo bića koja nešto žele i koja nešto traže. Mariji Magdaleni to jutro nešto nedostaje, i to što joj nedostaje potiče je da se pokrene i već rano jutro, još za mraka, dođe na grob u koji je Isus bio pokopan“, kazao je propovjednik.

Nastavljajući razmišljanje o. Dominik kazao je: „Naš Bog je Bog koji skuplja ljudske suze, pazi da se nijedna ne izgubi. Ljudske suze izričaj su ljudske patnje. Mi ne znamo razlog zašto su patnja i bol prisutne u svijetu. Ni Biblija ne daje konačni odgovor zašto postoji zlo. Ni sam Isus nije rekao gdje se nalazi izvor suza, niti kako se on gasi. Ono što znamo je to da Isus suosjeća s onima koji trpe i pate. I mi smo, braćo i sestre,  pozvani činiti isto što i Isus“.

Najbolji način kako nasljedovati Isusa propovjednik vidi u prispodobi o milosrdnom Samaritancu. Iz prispodobe je istaknuo tri važna glagola djelovanja: vidjeti, zaustaviti se i pristupiti. 

„Ova tri glagola: vidjeti, zaustaviti se i dotaknuti sluga Božji biskup Mahnić utjelovio je u svojoj pastirskoj službi kao krčki biskup. Osim brige za duhovni rast i duhovno dobro svojih vjernika jako mu je bilo stalo pomoći vjernicima biskupije koji u živjeli u teškoj socijalnoj i ekonomskoj situaciji. Po uzoru na zadruge koje su bile osnovane u Sloveniji, iste takve biskup Mahnić osniva u svojoj biskupiji. Na taj način pomaže ljudima da se organiziraju, da se izvuku iz lihvarskih dugova kojih je u njegovo vrijeme bilo puno. Biskup Mahnić je potaknuo otvaranje i drugog oblika zadrugarstva, tzv. konzumnih magazina, koji su nabavljali ono što je ljudima u poljoprivredi trebalo: alate i sadnice. Njegovim zauzimanjem otvarali su se i ogledni vinogradi kako bi se ljude učilo kako će obrezivati i uzgajati lozu. Sve ovo pokazuje koliko je brige, vremena i ljubavi posvetio dobrobiti onih kojima je postavljen kao pastir. I to ne samo na duhovnom polju nego društvenom, konkretnom, svakodnevnom životu“.

Svoje razmišljanje zaključio je riječima: „Dok danas, braćo i sestre, slavimo njegov dan, molimo Boga da sluga Božji biskup Antun Mahnić s nebesa i dalje prati i štiti krčku biskupiju i sve njezine vjernike i molimo Boga da slugu Božjega uskoro možemo slaviti kao blaženika ove biskupije i čitave Crkve“.

Po završetku svete mise o. Dominik izmolio je molitvu za proglašenje blaženim sluge Božjega.

Sveta misa bila je prikazana po nakanama štovatelja sluge Božjega koji su svoje molitvene nakane poslali putem elektronske pošte i mrežne stranice Postulature, upisali ih u hodočasničku knjigu uz grob sluge Božjeg ili ih izrekli u svojim srcima diljem biskupije i Domovine, kao i za sve dobročinitelje Postulature.

Misu možete pogledati ovdje: