Predzadnji mjesečni spomen u jubilarnoj 100. obljetnici rođenja za nebo sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića, predvodio je biskup Ivica Petanjak 14. studenog u krčkoj katedrali. Spomen je trebao biti obilježen hodočašćem i sudjelovanjem časnih sestara Družbe Presvetog Srca Isusova iz Rijeke, utemeljenih od suvremenice biskupa Mahnića, također službenice Božje, majke Marije Krucifikse Kozulić, no, zbog pandemije covida-19, nije ostvaren na taj način.

Mons. Petanjak misu je predslavio u zajedništvu s generalnim vikarom preč. Franjom Velčićem, postulatorom kauze biskupa Mahnića vlč. Sašom Ilijićem i svojim tajnikom vlč. Josipom Karabaićem.

Kako je spomen bio 14. studenog, obilježen je unutar liturgijskog spomena svetog Nikole Tavelića pa je otac biskup u svojoj homiliji progovorio o prvom hrvatskom kanoniziranom svecu na temelju naviještenog Evanđelja te je na kraju učinio i poveznicu sa slugom Božjim biskupom Mahnićem. „Budući da je svaki kršćanin, a napose mučenik, svjedok za Isusa Krista, onda to znači da je njega Isusova riječ i evanđelje koje nam je predano toliko proželo da je ono postalo stil i oblik njegovog načina života. Evanđelje je jedini ambijent i prostor u kojem se on može kretati i kao što riba ne može opstati izvan vode i svako živo biće bez zraka kojeg udiše, tako ni kršćanin izvan Kristova evanđelja. To je razlog zašto svakog sveca promatramo kroz samo evanđelje i zašto ga promatramo kroz određeni segment evanđelja“, rekao je biskup Ivica, nakon uvodnog dijela o sv. Nikoli Taveliću.

Otac biskup naglasio je da svaki čovjek ima mogućnost ostvariti se u Isusovom evanđelju, ali da nijedan čovjek „ne može u sebi utjeloviti cjelokupno Kristovo evanđelje u njegovom izvornom obliku kako ga je Krist živio“. Komentirajući Evanđelje dana i povezujući ga sa životom sv. Nikole Tavelića, biskup je istaknuo da je on „uistinu poslušao Kristovu riječ, odrekao se u potpunosti samog sebe, danomice uzimao svoj križ i išao za Kristom (usp. Lk 9,23). Odrekao se samog sebe već time što je u ranoj mladosti izabrao redovnički i svećenički poziv, što je potom napustio svoj zavičaj i domovinu, postao misionar i evangelizator i imao jedan jedini cilj u svome životu: donijeti Kristovo evanđelje onima koji ga još ne poznaju i to pod svaku cijenu, pa i cijenu života, što se na koncu i dogodilo.“

Čineći zatim poveznicu sa slugom Božjim, mons. Petanjak izrazio je duboko uvjerenje da se i slugu Božjega može promatrati pod tim vidom te je izrazio nadu da će se jednog dana dotično Evanđelje slušati i na blagdan biskupa Mahnića „ne zato što je biskup Mahnić poput svetog Nikole sasječen sabljama i spaljen na lomači, nego zato što je on kao svećenik i visoko obrazovani teolog, a onda i kao biskup promatrao svoj život kao onaj koji je duboko obilježen križem“.

Biskup je zatim rekao da je sluga Božji u svome životu vrlo dobro prepoznao i shvatio važnost otajstva Križa. „Zato se biskupsko geslo ‚U križu je spas!‘ nametnulo samo od sebe. Bilo bi iluzorno i suludo pokušati ostvariti svoj život izvan križa. Bio je svjestan da bi to izvan križa sve bilo samo puka tlapnja ili tapkanje na mjestu. Osim toga, kao zaljubljenik u svetog Pavla apostola, mogao je zajedno s njim izgovarati ove njegove riječi koje smo večeras čuli: ‚Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolje? Tjeskobe? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?‘“ Zaključio je poticajem vjernicima. „Ako želimo dostojno slaviti naše svece, i svetog Nikolu i biskupa Mahnića, onda za to postoji samo jedan put: duboko uroniti u Riječ Božju, živjeti u duhu evanđelja kao u našem jedino mogućem ambijentu i uvijek imati uprte oči u Križ Kristov kao jedino sigurno sidro i utočište u ovom životu.“

Pri kraju slavlja, vjernicima se obratio vlč. Saša Ilijić istaknuvši da će se sljedeći mjesečni spomen sluge Božjega održati 13. prosinca na svečanoj misi koju će predslaviti apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, u zajedništvu s biskupima, prezbiterima i vjernim narodom Božjim.

Na samom kraju, biskup Ivica se s prisutnim prezbiterima uputio do groba sluge Božjega te ondje predmolio molitvu.

Postulator Saša Ilijić pozvao je da na listopadski spomen Sluge Božjega ujedinimo svoje molitve za očuvanje Krčke biskupije i cijele Domovine od virusa Covid-19, te da se iz neizvjesnosti situacije u kojoj smo se svi našli zbog pandemije naučimo pouzdati se u Boga.

Nakon uvodnoga pozdrava, fra Vitomir istaknuo je neke poveznice Sluge Božjega s franjevcima konventualcima s kojima je usko surađivao kao biskup u Krku, želeći im tako povjeriti službe za pastoralno i socijalno djelovanje u Krčkoj biskupiji. Samostanka zajednica na Svetom Duhu u Zagrebu čuva i Mahnićev kalež kojeg su mu poklonili slovenski svećenici u prigodi biskupskog posvećenja 1897. godine, a kojega su franjevci konventualci od Mahnića dobili na poklon, budući je uprava provincije u Mahnićevo vrijeme bila u Cresu.

U svojoj iscrpnoj propovijedi na temelju Božje riječi tog dana osvijetlio otajstvo kršćanskoga hoda, života u Bogu na koji nas poziva sluga Božji biskup Antun svojim primjerom ustrajnosti i čvrste uronjenosti u Isusa Krista i njegov sveti Križ: Biskup Mahnić je kao svoje biskupsko geslo odabrao sintagmu: U Križu je spas. Slijediti Isusa ne znači samo uzeti križ, nego ići za Njim znači biti svjestan kakav stav On ima. U križu Kristovom prepoznati snagu ljubavi kojom ga je sam Isus nosio i tako biti odlučan i imati čvrste stavove u životu jer svoje uporište pronalazimo u samome Ocu. Nasljedovanje Krista neminovno će naići na zapreke, protivštine, neodobravanja, nepravedne prigovore i površne kvalifikacije. Ali Kristov vjernik, učenik, svjestan je sakramenata u sebi u kojima nalazi to božansko uporište koje daje snagu u svakome trenutku njegova života.

Tako je i biskup Mahnić svoju snagu crpio iz križa Kristova, te je tako snažno mogao podizati glas prema svim protivštinama koje su prijetile njegovoj biskupiji, svećenicima, vjernicima laicima, mladima, svakome čovjeku. On neka nam pomogne nasljedovati Isusa Krista i poput Njega uvijek sebe davati za druge.

Na svetoj su misi uz fra Vitomira Glavaša koncelebrirali svećenici: preč. Franjo Velčić, generalni vikar, vlč. Anton Valković, župnik Krka i vlč. Saša Ilijić, postulator. Na koncu je fra Vitomir predmolio je molitvu na grobu Sluge Božjega.

U utorak 14. srpnja obilježen je mjesečni spomen sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića. Naime, u Krčkoj se biskupiji svakoga 14. dana u mjesecu vjernici okupljaju na svetu misu i na poseban način mole za proglašenje blaženim i svetim svoga biskupa svetog života slugu Božjega Antuna Mahnića. Ovom prigodom misno slavlje u krčkoj katedrali predvodio je vlč. Vedran Kirinčić, krčki svećenik koji vrši službu župnog upravitelja župe The Most Precious Blood of Astoria i voditelja Hrvatske katoličke misije bl. Ivana Merza u biskupiji Brooklyn.

U svojoj iscrpnoj propovijedi na temelju Božje riječi tog dana osvijetlio je čovjekov put koji se u krizama života zatvara za Boga i bližnje te bježi od Boga, umjesto da uz njega prianja.

Gospodin nas po proroku Izaiji poziva (usp. Iz 7, 1-9): pazi, smiri se, ne boj se, i nek’ ti ne premire srce. Sve križeve koji ti se stave na tvoj put, slabosti, nerazumijevanja, odbačenosti i porazi, smiri se ne boj se, Gospodin je uvijek uz tebe i neće dopustiti da ti se ništa dogodi. I naš sluga Božji u svojem je životu podnio toliko teških trenutaka i imao puno križeva, nerazumijevanja, a u njemu vidimo kako je svoje srce smirivao u Gospodinu, te hrabro živio zato jer je znao da je Gospodinu povjerio svoj život, svoje biskupsko poslanje, poručio je propovijednik. 

Osvrnuo se i na epidemiju prouzročenu virusom COVID – 19 koja je cijeli svijet razoružala i bacila u veliki nemir i muku. Podijelio je s prisutnim štovateljima sluge Božjega svoje iskustvo života u Americi u vrijeme kada je epidemija bila na vrhuncu. Poručio je:

I u ovoj nemiloj situaciji  u kojoj smo se svi našli, u kojoj se naše srce uznemirilo, u kojoj smo postali puni nemira i neizvjesnosti za budućnost, prepuni straha, Gospodin nam je itekako potvrdio ove iste riječi koje smo slušali po Izaiji proroku: Pazi, smiri se, ne boj se, i nek ti ne premire srce. Svijet je počeo moliti i utjecati se Gospodinu. A kao posljedica svega toga vidjeli smo kako su se obitelji okupljale na svakodnevnu molitvu. Bili su zajedno, što inače ne bi mogli jer bi ih razni poslovi života spriječili da duže vrijeme provode zajedno. U obitelji se živio Gospodinov obećani mir. Ništa ti se neće dogoditi, ne boj se. Želim ti podariti svoj mir.

Zaključio je: neka nam i sluga Božji koji se na poseban način u ovoj godini u kojoj obilježavamo 100. obljetnicu njegova rođenja za nebo, bude kompas i garancija da ako se okrenemo Bogu, u svome ćemo životu iskusiti njegov mir u svim situacijama koje se stave pred nas, ma koliko one teške i zahtjevne bile.

Na svetoj su misi uz vlč. Vedrana Kirinčića koncelebrirali svećenici: preč. Franjo Velčić, generalni vikar, preč. Anton Toljanić, župnik Drage Bašćanske i vlč. Saša Ilijić, postulator, koji je na koncu svete mise zahvalio vlč. Vedranu za upućenu riječ i predvođenje svete mise. Na koncu je vlč. Kirinčić predmolio molitvu na grobu sluge Božjega.