Pretprogramom i misom koju je u čast sluge Božjeg Antuna Mahnića predvodio krčki biskup Ivica Petanjak te okruglim stolom „Svetost i mladi“ u Križevcima su u petak 29. svibnja 2020. nastavljeni 12. Dani hrvatskih svetaca i blaženika.
Svečanost je započela poetsko-glazbenim predstavljanjem sluge Božjeg Antuna Mahnića koje su izveli postulator Mahnićeve kauze vlč. Saša Ilijić, glumac Joško Ševo i glazbenici Maja i Slavko Nedić.
Postulator je upoznao nazočne o obilježvanju 100. obljetnice rođenja za nebo sluge Božjega koja je u Krčkoj biskupiji obilježava od prosinca 2019. do prosinca 2020. godine. Prilika je to da upoznamo vjeru i djela krčkog biskupa čije je srce bilo uvijek usmjereno ka Nebeskom Kraljevstvu, istaknuo je vlč. Ilijić te nadodao kako se Mahnićevo predanje Božjoj milosti odrazilo na živote mnogih posebice mladih. U programu pod naslovom: Mladi u Mahnićevom srcu, prvak hrvatskog glumišta uprisutnio je slugu Božjega kroz čitanje Duhovne oporuke biskupa Mahnića koju je biskup na bolesničke postelje odaslao mladim katolicima. Iz oporuke se očitava koliku je ljubav prema mladima gajio biskup Mahnić. Zatim je uslijedila recitacija pjesme Molitva koju je napisao hrvatski pisac Đuro Sudeta o smrti i ukopu biskupa Mahnića. Glazbenici Maja i Slavko Nedić premijerno su otpjevali pjesme posvećene slugi Božjemu: Glas s hridi i Zagovor. Tekst potpisuju Ivan Čuvalo a glazbu Slavko Nedić.
Pjesmu Đure Sudete: Molitva (interpretira: Joško Ševo) poslušajte OVDJE.
Zatim je biskup Petanjak predvodio misno slavlje u Mahnićevu čast. Koncelebrirali su vlč. Ilijić, župnik križevačke župe sv. Ane Stjepan Soviček i kapelan Dominik Jaić. U propovijedi je biskup govorio o tri uporišne točke o kojima je svojedobno krčki biskup Mahnić, kao utemeljitelj Hrvatskoga katoličkog pokreta i Katoličke akcije, govorio mladima: o zajedništvu, sakramentalnom životu i vjernosti Crkvi i papi. Iz sakramentalnog života proizlaze prva i treća stvarnost zajedništva i vjernosti Crkvi jer nam je na prvom mjestu euharistija s naglaskom na primanje pričesti, rekao je biskup. „Ako smo svjesni što je euharistija i ako se hranimo njome, onda možemo očekivati plodove. Euharistija je najopipljiviji izraz Kristove prisutnosti u svijetu. No, ako je pričest za čovjeka tek običaj, navada ili čak magija, plodova ne može biti. Krist nas u euharistiji pretvara u sebe. Kada primimo tijelo Kristovo, u sebe smo primili sav svijet“ – naglasio je biskup Petanjak i predstavio više sadržaja o kojima je pisao biskup Mahnić. Slugu Božjeg je predstavio kao Slovenca koji je Hrvatsku smatrao svojom domovinom. Govorio je o Mahnićevoj poniznosti i drugim njegovim krepostima te istaknuo da bi Mahnić da nije bilo komunizma vjerojatno već bio proglašeni blaženik. „Sve što je Mahnić izgradio, proizašlo je iz euharistijskog Krista. Pa onda i zajedništvo i vjernost Crkvi. Kad se ljudi danas ispisuju iz Crkve, uglavnom to čine ili zbog novca ili zbog sablazni koje smo priredili mi iz Crkve. Ali Isus se nije ispisao iz Crkve zbog sablazni koje smo stvorili mi ljudi, već se radije popeo na križ da bismo se obratili. Lako je kritizirati, osuđivati, progoniti… puno lakše nego biti ponizan, strpljiv, skroman, samozatajan. Ali za nas je bolje da gledamo pozitivno u čovjeku, da tražimo makar grumen zlata u svakome čovjeku, kako nas je bio poučio sv. Leopold Mandić“ – zaključio je biskup Petanjak.
Domaćini su na kraju euharistije izrekli posebnu zahvalu biskupu Petanjku koji je prije 12 godina na 1. Danima hrvatskih svetaca i blaženika otvarao Dane. Tada je kao kapucinski provincijal predvodio misu za Leopolda Mandića.
Glazbeni obol misnome slavlju dala je raspjevana obitelj Foretić iz Zagreba.
Nakon mise, održan je okrugli stol „Svetost i mladi“. Sudjelovali su biskup Petanjak, kipar Luka Krešimir Stipić, biciklist i putopisac Dario Juričević te voditeljica i novinarka Ivana Foretić. Svaki je od sudionika iz svoje životne situacije i perspektive osobno svjedočio svoju svakodnevicu i borbe kroz koje prolaze da bi se dosegnula svetost. U glazbenom je dijelu programa nastupio bogoslov Višeslav Foretić, a kroz program je vodila Lejdi Oreb.
Cjelokupan program iz križevačke župne crkve sv. Ane mogao se pratiti preko facebooka portala prigorski.hr, Hrvatskoga katoličkog radija i Radio Marije.
Tekst i fotografije preuzete sa: kranjcic.hr i prigorski.hr
]]>Prijenos uživo možete pratiti na OVOM LINKU.
]]>U subotu 14. ožujka održano je hodočašće župa krčkog dekanata na grob sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića. Hodočasnike je dočekao i blagoslovio generalni vikar mons. Franjo Velčić.
Križni put predvodio je župnik Krka vlč. Anton Valković, a tekstove su čitali župnik Poljica vlč. Zvonimir Badurina Dudić s vjernicima – predstavnicima pristiglih župa. Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio generalni vikar. Evanđelje je navijestio župnik Punta i Stare Baške vlč. Ivica Kordić, a homiliju je održao župnik Linardića vlč. Slavko Zec.
U homiliji se najprije osvrnuo na pročitano Evanđelje (Lk 15) – prispodobe o Božjem Milosrđu. U prispodobi o Milosrdnom Ocu ponajprije uočavamo Oca koji je uvijek spreman oprostiti i koji je začuđujuće strpljiv. Bog, beskrajno strpljiv, nada se protiv svake nade da ćemo se vratiti i nema kraja njegovoj sreći kad se to dogodi. Ono što još privlači našu pažnju je slijepost starijeg sina na dobrotu Oca. Iako je stalno s njime, on ga ne poznaje, on ne vidi dobrotu i milosrđe svoga Oca. Vlč. Slavko skrenuo je pozornost i na trećeg Sina – onoga koji je došao svojom žrtvom na križu spasiti i jednog i drugog Sina – sve nas. Vratiti se Ocu možemo pristupanjem sakramentu pomirenja i to ne samo recitirajući listu grijeha, već nutarnjim osjećajem stida i nedostojnosti pred Bogom koji je tako dobar, milosrdan i pravedan.
Vlč. Slavko zatim se osvrnuo na tri noseća, temeljna stupa u životu Sluge Božjega. Prva je mudrost. „Trajnu mudrost imat će ono što se začelo u duhu nakon zreloga i trijeznoga pomišljanja, a ne što je zasnovano na momentalnoj uzbuđenosti (…) ma kako se u početku pričinjalo uzvišeno i dobro, neće biti trajne vrijednosti“, kaže Mahnić te nastavlja: „Baš neuspjeh i svakojake poteškoće i protivštine najsigurniji su znak i jamstvo za konačni uspjeh. (…) Jedino dugotrajnim naporom, vježbanjem, samoprijegorom i žrtvama u vatri napasti prokušana stečena krepost jest trajna i pouzdana“. Drugo je askeza koja „uči čovjeka obamrijeti samome sebi, uči poniznosti, svoju osobnu korist zapostavljati stvari Božjoj i probiti zajednice. Askeza podređuje požudu, to vrelo grijeha i neurednog življenja razumu i milosti“. Treće je molitva. Biskup Mahnić, prvenstveno čovjek molitve, kaže: „Idealni zamišljaji, stalnost i ustrajnost, duh požrtvovnosti, obuzdavanje pohlepa, heroizam što ga iziskuje borba za dobra, stječu se jedino molitvom – oni su plod postojane, ustrajne i ponizne molitve“.
Na kraju mise hodočasnike je pozdravio postulator vlč. Saša Ilijić, a zatim se, na grobu Sluge Božjega, izmolila molitva za njegovo proglašenje blaženim i svetim i za njegov zagovor.
]]>