Uz krčkog biskupa mons. Ivicu Petanjka i biskupa u miru mons. Valtera Župana, okupilo se tako tridesetak svećenika i redovnika, mnoštvo vjernika ali i redovnica koje su toga dana imale svoj predbožićni susret. Svojim prisustvom ali i predvođenjem euharistijskog slavlja, događaj je uveličao đakovačko – osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić.

Sve okupljene najprije je pozdravio domaći biskup istaknuvši kako će zasigurno i biskup Mahnić, svojim molitvama i zagovorom, podržati inicijative i nakane u Godini duhovnih zvanja koja je u tijeku. Naglasio je radost što ova slavlja dobivaju sve veći značaj kod Bogu posvećenih osoba ali i vjernika laika te zahvalio nadbiskupu Hraniću što se odazvao predvoditi ovo slavlje.

Mons. Đuro Hranić započeo je je svoju uvodnu riječ rekavši kako se u ovoj katedrali i uz grob sluge Božjega, „osjeća miris svetosti, koji je plod njegova svjedočkog života, usredotočenog na oltar Isusa Krista, s kojeg se svi hranimo euharistijskim otajstvom“. Izrazio je radost što je pozvan predvoditi ovo slavlje, kojim se završava i proslava 120. obljetnice Mahnićeva biskupskog ustoličenja, te što se njeguju veze između ovih dviju biskupija, koje su živo održavane već u doba dvojice predšasnika i velikana, tada novog biskupa Mahnića i starijeg i iskusnijeg biskupa Strossmayera, koje je povezivala gorljiva ljubav prema narodnom staroslavenskom jeziku i glagoljici, a koji su u to vrijeme bili „prvorazredno liturgijsko, nacionalno i identitetsko hrvatsko pitanje“.

U homiliji, nadbiskup Hranić kaže kako Bog, koji svoj narod i svoje izabranike tješi i krijepi, povezuje u sebi nježnost i snagu, te kako se u događaju Božića najbolje vidi kako je za osvajanje kraljevstva Božjega i suprotstavljanje protivnicima snažnija požrtvovna ljubav koja ne traži svoje, koja sve nosi i trpi, a tako i poslušnost i poniznost i borba protiv vlastitih mana i slabosti, od svih snaga i nametljivosti. Upravo se tim krepostima oboružao i biskup Mahnić kada je štitio nacionalni, jezični i kulturni identitet svojih vjernika, kada je dizao glas za njihova ljudska i građanska prava i kada je proživljavao vrijeme svog zatočeništva, trpljenja i izolacije. Bog ga je pratio svojom blizinom i krijepio svojom snagom.

Mons. Hranić istaknuo je i Mahnićevu zauzetost oko povezanosti krčkog prezbiterija i duhovnog rasta i posvećenja svojih svećenika. Činio je on to izdavanjem mjesečnog službenog glasila, obnavljanjem pastoralnih konferencija i osnivanjem Društva svećenika adoratora svete Euharistije. Takva se svećenička duhovnost ubrzo proširila i izvan granica krčke biskupije te je pokrenuo dvojezični, hrvatsko – slovenski časopis, a zatim i svećeničko udruženje Svećenička zajednica koje je promicalo pastoralno djelovanje svećenika, međusobno ih povezivalo i hrabrilo u ustrajnosti i zauzetom i kreativnom radu s vjernicima kako bi i vjernici laici mogli biti sposobni odgovoriti na pitanja vremena, na novonastale prilike, i angažirati se u socijalnom i političkom životu. „Od svećenika je tražio studijski pristup društvenom i vrijednosnom ozračju u kojem djeluju, proučavanje konkretnih prilika, potreba, okolnosti, izazova i mogućnosti za pastoralni rad. Zauzimao se za proaktivni pristup u životu Crkve i u svećeničkom pastoralnom radu.“ Upravo po tome biskup Mahnić je i danas toliko aktualan i izazovan. U tom pozivu na zauzetost, na angažman, biskup Mahnić nikada nije zaboravljao svećenicima naglašavati važnost askeze i intenzivnog molitvenog života.

Nadbiskup je svoju propovijed zaključio molitvom: “Molimo da sluga Božji biskup Mahnić našem narodu izmoli biskupe kao što je bio on, koji će se toliko posvetiti duhovnoj i teološko – pastoralnoj formaciji svojih svećenika. I neka nam izmoli biskupe i svećenike adoratore koji izranjaju iz kontemplacije i osobnog zajedništva s Kristom.“

Na kraju euharistijskog slavlja, riječi zahvale izrekao je postulator kauze vlč. Saša Ilijić. Naveo je događaje koji su obilježili ovogodišnju proslavu 120. obljetnice biskupskog ređenja i ustoličenja sluge Božjega: svečanost u svibnju koju je predvodio je mons. Želimir Puljić, predsjednik HBK, obnovu groba sluge Božjega te postavljanje spomen ploče, 3. prosinca, u samostanu franjevaca trećoredaca na Ksaveru koji su do 2002. bili brižljivi čuvari posmrtnih ostataka biskupa Mahnića. Zahvalio je svima okupljenima, a posebno nadbiskupu Đuri Hraniću. Zahvalio je i župnom zboru iz Omišlja koji je svojim pjevanjem uljepšao i uveličao ovo slavlje.

Okupljeni biskupi i svećenici krenuli su zatim prema grobu biskupa Mahnića gdje je nadbiskup Hranić predvodio molitvu slugi Božjemu.

Irena Žužić

FOTOGALERIJA:

foto: Irena Žužić