Na poziv Postulature, a u prigodi 170. rođendana sluge Božjega ovaj rujanski spomen obilježio se u nedjelju 13. rujna Božanskom liturgijom svetog Ivana Zlatoustog, koju je u krčkoj katedrali predvodio novoimenovani vladika Križevačke eparhije mons. Milan Stipić. Uz krčkog biskupa Ivicu Petanjka koncelebrirali su dvanaestorica svećenika Krčke biskupije, među kojima su bili i redovnici trećoredci glagoljaši iz Krka te đakon, monasi i bogoslovi Križevačke eparhije. Među hodočasnicima je bio i pjevački zbor križevačke katedrale koji je predvodio pjevanje te ostali hodočasnici iz Križevaca. U liturgiji je sudjelovao većibroj vjernika s otoka Krka i otoka Lošinja. Bila je to jedinstvena prilika, jer se u katedrali prvi puta slavio jedan od odreda časne istočne crkve, tj. obred grčke ili carigradske tradicije kojega su Slavenima u 9 st. prenijela sveta braća Ćiril i Metod, prevevši ga na staro-crkvenoslavenski jezik.

Riječi dobrodošlice izrekao je mons. Petanjak, biskup domaćin: Novoimenovani vladiko, dolaziš danas ovdje kao predvodnik hodočašća svojih vjernika, ali i sam kao hodočasnik da slavimo Milosrdnog Oca koji je čudesan u svetima svojim. Okuplja nas pod svodom ove katedrale osoba sluge Božjega biskupa svetoga života Antuna Mahnića čije se 100. obljetnice rođenja za nebo spominjemo u ovoj godini. Ti si za svoje biskupsko geslo odabrao: „Živjet ću i kazivat ću djela Gospodnja“. Neka tebi dragi vladiko kao i svim vjernicima Križevačke eparhije, sluga Božji biskup Mahnić izmoli snagu da budeš uvijek zagledan u njegov sveti uzvišeni križ po kojemu svijetu dolazi spasenje.

U propovijedi je novoimenovani vladika izrazio svoje zadovoljstvo što je mogao predslaviti svečanu liturgiju u Krčkoj biskupiji u predvečerje blagdana Uzvišenja sv. Križa a u godini obilježavanja 100. obljetnice rođenja za nebo sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića. Objasnio je nastanak blagdana Uzvišenja svetog Križa i približio Kristovu spasiteljsku moć koja se dogodila upravo putem križa: Križ je bio simbol velike muke i ubijanja, strašno sredstvo na kojem su umirali i proživljavali najveće boli i sramoćenja. To mučilo, sredstvo ubijanja, preko Isusa Krista, postaje simbolom života. Paradok: jedan simbol smrti, postao simbol život. Križ se pretvorio u znak života. Zato se križevi nalazi u našim domovima, oko našega vrata, na ulasku i izlasku iz sela, na grobljima. Na njima ispisujemo imena naših pokojnika i vjerujemo da će i oni po križu Isusa Krista jednoga dana imati život vječni. Ovaj blagdan treba biti radost za svakog kršćanina našeg vremena zato jer je križ sredstvo našega uskrsnuća. Postoje razni križevi u našem životu: strah, nevolja poteškoća, bolest, neimaština, ljubavna i bračna nesreća, naši bližnji, ali i taj križ za kršćanina treba postati sredstvo pobjede života. Nositi križ, radost i znak pobjede. Uhvatiti se u koštac sa svojim križem.

Okupljenim štovateljima sluge Božjega poručio je: Uzdignimo svaki svoj križ pred Bogom, ponosno i radosno i znajmo da se ne bojimo  nego nosim svoju poteškoću, svoj križ kao simbol života i kao ulaznicu u nebesku slavu.

Predstavivši svoju Križevačku eparhiju mons. Stipić govorio je o važnosti sluge Božjega za hrvatski narod: Sluga Božji Antuna Mahnić bio je čovjek koji je gajio veliku ljubav prema hrvatskoj tradiciji i staroslavenskom jeziku. A upravo je taj jezik i više od slova. On je i hrvatski identitet za koji se je biskup Antun toliko zalagao i kojega je čuvao. Ljubav sluge Božjega nije bila samo prema staroslavenskom jeziku već i prema duhovnosti, vjeri i kulturi našega naroda. I zbog toga smo sretni što smo danas kao hodočasnici mogli doći ovdje. Mi grkokatolici ljubomorno čuvamo staroslavensku baštinu. Kod nas je razlika što se u našoj liturgiji koristi rusificirana verzija staroslavenski jezik a sluga Božji bio je čuvar i njegovatelj kroatizirane odnosno hrvatske verzije staroslavenskog jezika. I jedna i druga znak su ne samo hrvatskog identiteta nego i pobožnosti našega naroda koja je sluzi Božjemu bila na prvome mjestu.

Po završetku svečane liturgije novoimenovani vladika uputio se na grob gdje je predmolio molitvu za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega. Vlč. Saša Ilijić, postulator u postupku, u znak zahvale poklonio je mons. Stipiću portret sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića, rad akademske slikarice Eve Vukine.