<\/a>Sluga Bo\u017eji dr. Antun Mahni\u0107 rodio se 14. rujna 1850. godine u Kobdilju, \u017eupa \u0160tanjel u Sloveniji, od oca Antona i majke Jo\u017eefe r. Jeri\u010d.<\/span><\/p>\n

Nakon zavr\u0161ene sjemeni\u0161ne gimnazije i studija teologije u Gorici zare\u0111en je za sve\u0107enika Gori\u010dke nadbiskupije 1874. godine, a 1880. promoviran u Be\u010du za doktora cjelokupnog bogoslovlja.<\/p>\n

Svoje prve sve\u0107eni\u010dke godine proveo je kao prefekt u Dje\u010da\u010dkom sjemeni\u0161tu u Gorici, a kasnije i kao ravnatelj istoga zavoda. Uz profesorski rad na gori\u010dkoj bogosloviji pisao je i ure\u0111ivao nadbiskupijski slu\u017ebeni list \u201cFolium Periodicum Archidioecesis Goritiensis\u201d od 1884. do 1896. Protiv sve ja\u010deg liberalisti\u010dkog duha u dru\u0161tvu, kojemu je cilj bilo udaljavanje vjerni\u010dkog svijeta od Katoli\u010dke crkve i kr\u0161\u0107anske vjere, pokrenuo je kao urednik, izdava\u010d i vlasnik 1888. god. list izazovna naslova: \u201cRimski katolik\u201d.<\/p>\n

Za biskupa ga je imenovao austro-ugarski car Franjo Josip I. 22. studenoga 1896. godine. Papa Lav XIII. ga je 3. prosinca iste godine slu\u017ebeno potvrdio, a biskupsko re\u0111enje primio je 7. velja\u010de 1897. u gori\u010dkoj katedrali i u Krku je ustoli\u010den 27. o\u017eujka 1897.<\/p>\n

Svoju odanost i oslu\u0161kivanje Boga u intenzivnom duhovnom \u017eivotu, koji je svakodnevno \u017eivio, kao pastir svestrano je promatrao duhovne i materijalne potrebe svojih vjernika u Kr\u010dkoj biskupiji, ali i \u0161ire na planu \u010ditavog hrvatskog naroda. U tom vidu hrabro je zapo\u010deo pastoral okupljanja i odgajanja \u0161kolske omladine odu\u0161evljavaju\u0107i ih za katoli\u010dke i op\u0107eljudske ideale, realizirane u Hrvatskom katoli\u010dkom pokretu. U svom domu 1899. godine otvara u Krku tiskaru \u201cKurykta\u201d. Svestrano se zauzimao i za ekonomski boljitak \u017eitelja Kr\u010dke biskupije, usmjeravaju\u0107i preko dvije Biskupijske sinode (1901. i 1911.) i svoje sve\u0107enike na aktivnu socijalnu djelatnost, organiziraju\u0107i nove oblike socijalnog udru\u017eivanja i me\u0111usobnog potpomaganja u brojnim \u201cPosujilnicama\u201d, \u201cKonzumnim zadrugama\u201d. U tom vidu pokrenuo je 1899. god. pou\u010dno-gospodarski list \u201cPu\u010dki prijatelj\u201d.<\/p>\n

Posebnu pozornost pokazivao je prema svojim sve\u0107enicima time \u0161to ih je, i vlastitim primjerom, ali i pokretanjem posebnog \u010dasopisa \u201cSanctissima Eucharistia\u201d (1902.-1911.), pozivao na ja\u010du euharistijsku pobo\u017enost i u\u010dlanjivanje u Dru\u0161tvo sve\u0107enika klanjatelja. Njegova stvarateljska i pokreta\u010dka ljubav dnevno se napajala obavljaju\u0107i svaki dan uru klanjanja pred Presvetim Sakramentom. Tu su dozrijevale osnove katoli\u010dkog pokreta, njegova nesebi\u010dna ljubav prema katoli\u010dkom \u0111a\u0161tvu, njegova mirna borbenost koja je pobje\u0111ivala podnose\u0107i vlastito trpljenje.<\/p>\n

Na crkvenom, ali i kulturnom planu, svesrdno se zauzeo za o\u010duvanje vi\u0161estoljetne liturgijske prakse slavljenja Boga na staroslavenskom jeziku. U tom vidu je ve\u0107 1902. godine osnovao u Krku \u201cStaroslavensku akademiju\u201d s ciljem upoznavanja, \u0161irenja, prou\u010davanja staroslavenskog jezika i glagoljskog pisma.<\/p>\n

Zbog otvorenog neslaganja s onda\u0161njim vlastima i \u017eelje da malog \u010dovjeka obrani od nasilja talijanske okupacije, 1919. godine biva protjeran u izgnanstvo u Italiju u Frascati kod Rima gdje je bio interniran. Posredovanjem pape Benedikta XV vra\u0107a se u Krk, ali izmu\u010den i bolestan. Zbog naru\u0161ena zdravstvenog stanja opet napu\u0161ta Krk te odlazi u Zagreb i Vara\u017edinske toplice na lije\u010denje. Preminuo je na glasu svetosti u Zagrebu, na dvoru zagreba\u010dkoga nadbiskupa Antuna Bauera 14. prosinca 1920. godine. Mrtvo je tijelo sluge Bo\u017ejega pokopano na zagreba\u010dkom groblju Mirogoj. Godine 1929. preneseno je odatle i polo\u017eeno u crkvu sv. Franje Ksaverskog na zagreba\u010dkom Ksaveru kod oo. franjevaca tre\u0107oredaca, glagolja\u0161a, gdje je bilo mjesto \u0161tovanja. Osamdeset dvije godine poslije njegove smrti, 23. studenog 2002. tijelo sluge Bo\u017ejega preneseno je u Krk u njegovu katedralu gdje se i danas nalazi i \u0161tuje.<\/p>\n

Od 2002. pa sve do danas grob je biskupa Mahni\u0107a mjesto tihih molitelja i tra\u017eitelja zagovora \u0161to potvr\u0111uju i plo\u010de zahvale za usli\u0161anja koje su vjernici donijeli na njegov grob.<\/p>\n

Biskup \u017dupan otvorio je 14. prosinca 2013. godine biskupijski postupak za progla\u0161enje bla\u017eenim i svetim biskupa Mahni\u0107a. Od tada se Mahni\u0107a naziva: Sluga Bo\u017eji.<\/p>\n

Sa\u0161a Iliji\u0107, postulator<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

<\/a><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":1820,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/395"}],"collection":[{"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=395"}],"version-history":[{"count":25,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/395\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":832,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/395\/revisions\/832"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1820"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=395"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}