![\"\"](\"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-content\/uploads\/2020\/05\/mihobil-kurkut.jpeg\")
<\/a>Donosimo razmi\u0161ljanje don Mihovila Kurkuta, sve\u0107anika salezijanca iz Zagreba, aktivnog u pastoralu mladih i ravnatelja izdava\u010dke ku\u0107e Salesiana, objavljeno u Mahni\u0107evu slovu, br. 4-2020.<\/em><\/p>\nU svibnju ove godine, ba\u0161 kad pi\u0161em ove retke, u Zagrebu se trebao dogoditi veliki Susret hrvatske katoli\u010dke mlade\u017ei. Odgo\u0111en je zbog pandemije koronavirusa. Ovo je i godina kada obilje\u017eavamo 100. obljetnicu ro\u0111enja za nebo sluge Bo\u017ejega biskupa Antuna Mahni\u0107a, oca Hrvatskog katoli\u010dkog pokreta. U svome pastoralnom radu i ja sam posebno posve\u0107en radu s mladima. Ove tri \u010dinjenice, vjerujem, ponukale su urednika ovoga glasila da me pozove na suradnju i razmi\u0161ljanje o mladima i ulozi sluge Bo\u017ejega biskupa Mahni\u0107a u organiziranju mladih. U rukama mi se na\u0161la knji\u017eica Excelsior za koju predgovor potpisuje sluga Bo\u017eji biskup Antun. Odlu\u010dio sam upravo na temelju toga predgovora napisati ove retke.<\/p>\n
S obzirom na to da radim s mladima, izazov mi nikako nije bio mrzak premda je u mno\u0161tvu obaveza te\u0161ko na\u0107i vremena za poslo\u017eiti misli na papir. Zadatak sam zapo\u010deo \u010ditaju\u0107i uvod u knji\u017eicu izdanu daleke 1910. godine. Napisali su je mladi laici. Uvodni\u010dar odmah na po\u010detku jasno odre\u0111uje knji\u017eicu kao vade mecum<\/em>, priru\u010dnik i vodi\u010d za uzorit rast i rad katoli\u010dke mlade\u017ei.<\/p>\n <\/p>\n Antun Mahni\u0107 i ja<\/strong><\/p>\n Nije mi ovo prvi susret s velikim Mahni\u0107em. Dok sam jo\u0161 bio na studiju i pripremao diplomski rad prou\u010davaju\u0107i po\u010detke Hrvatskoga katoli\u010dkoga pokreta, bilo je nemogu\u0107e i\u0161ta pro\u010ditati a da kr\u010dki biskup na neki na\u010din nije bio uklju\u010den. Sama njegova pojava ro\u0111enoga Slovenca i dobroga poznavatelja zbivanja u slovenskoj Crkvi \u010dini od njega mostom prema ostvarivanju sli\u010dnih gibanja i u hrvatskoj Crkvi, a Katoli\u010dki pokret savr\u0161en je primjer toga. Cijelo vrijeme Mahni\u0107 je ostao duhovni otac, animator i podupiratelj samoga pokreta. Zaista fascinantna je figura ovoga vizionara koji je do kraja izgarao \u017earom pastoralne ljubavi za povjereno mu stado uporno nastoje\u0107i beskompromisno odu\u0161evljavati mlade za Krista. U tom zalaganju nije bio sku\u010den, nimalo \u0161krt ili ograni\u010den trenutnim mogu\u0107nostima \u2013 Antun Mahni\u0107 je gledao dalje i neumorno tra\u017eio mlade kako bi ih poslao na studij, osigurao sredstva, nastavio ih pratiti ne samo materijalno nego i duhovno. Biskup kr\u010dki u sebi nosi \u0161irinu pogleda i usredoto\u010denost na poslanje slu\u017ee\u0107i onima kojima je poslan. Ponajprije on im \u017eeli dati Krista. Me\u0111utim, njegovi didakti\u010dki postupci \u0161iri su od duhovnih poticaja i propovijedi: Mahni\u0107 na umu ima cjelovit \u017eivot, kako s\u00e2m ka\u017ee \u2013 osobni i javni, duhovni i tjelesni, kulturni i politi\u010dki \u2013 i sve to kr\u010dki biskup nosi u svome srcu. To za Mahni\u0107a nije bila tek jedna od aktivnosti, jedan od projekata. On je za to izgarao, do kraja je bio tome posve\u0107en, za njega je to bilo pitanje vjernosti Gospodinu i Crkvi kojoj je ustrajno slu\u017eio bez obzira na prijetnje, prozivke i pote\u0161ko\u0107e. Na kraju ga je to stajalo zdravlja i slobode, dovelo je u pitanje njegovu opstojnost i mogu\u0107nost vr\u0161enja pastirske slu\u017ebe. No, upravo se u tome vidi veli\u010dina \u010dovjeka koji je beskompromisno spreman platiti cijenu vjernosti i posve\u0107enosti svojoj slu\u017ebi i stadu do samo kraja. Stoga i danas trebamo govoriti hrvatskome puku o velikanima koji su ugradili svoju vjernost u temelje na\u0161e Crkve, a Mahni\u0107 je jedan od svjedoka koji svijetli nama i danas.<\/p>\n Velik je to poticaj nama koji nosimo odgovornosti napose prema novim nara\u0161tajima da znamo stameno posvetiti sve svoje snage i sposobnosti radi kraljevstva Bo\u017ejega ma koliko god nas prozivali, proganjali ili sprje\u010davali. Mahni\u0107 je tu jasan do boli. Njegove rije\u010di mladima upu\u0107ene su i nama danas, posebice kad citira Mateja: \u201eNe mo\u017eete slu\u017eiti dvojici gospodara\u201c (Mt 6,24).\u00a0 Tom re\u010denicom biskup izri\u010de i svoj credo \u2013 svoj vjerujem. Tu \u0107e re\u010denicu on \u017eivjeti do svoga kraja. Naravno da je Antun Mahni\u0107 \u010dovjek svoga vremena, mentaliteta i kulture, njegova teologija i izri\u010daj svakako odi\u0161u konstrukcijama koje su danas nama slabo razumljive ili \u010dak i neprihvatljive, no bila bi velika nepravda kad bismo iz dana\u0161nje perspektive i pameti sudili njegovo vrijeme, mentalitet i izri\u010daj. Mahni\u0107 po svome \u017earu, hrabrosti i viziji ostaje neupitni uzor i poticaj.<\/p>\n Kratko \u0107u se osvrnuti na glavne biskupove misli iz samoga uvodnika u ovu knjigu namijenjenu hrvatskoj mlade\u017ei koja je zami\u0161ljena kao priru\u010dnik za ono \u0161to je Mahni\u0107u jako na srcu \u2013 javno djelovanje. Svoj uvodnik zapo\u010dinje tvrdnjom da ga je autor pretekao jer da ve\u0107 dugo razmi\u0161lja o pisanju ovakve knji\u017eice, no glavni motiv njegova odu\u0161evljenja jest to \u0161to su autori knji\u017eice laici, a ne sve\u0107enici ili biskup. Neprijatelji Crkve vrlo \u010desto govore da samo sve\u0107enici i biskupi svojim propovijedima hu\u0161kaju narod, a eto ovdje sami laici poti\u010du druge laike. Mahni\u0107 o\u010dekuje da \u0107e ova knjiga posti\u0107i ono \u0161to mu je bilo posebno na srcu: da se \u201elaici pripreme za javni \u017eivot na mjesta vo\u0111a, u\u010ditelja, prosvjetitelja narodnih\u201c. Pedeset godina prije Drugoga vatikanskoga koncila biskup kr\u010dki vidi u laicima snagu i budu\u0107nost Crkve. Meni se ponekad \u010dini da mi jo\u0161 nismo dokraja shvatili, a kamoli prihvatili ovu smjernicu Koncila, ono \u0161to Mahni\u0107 vidi pedeset godina prije samoga doga\u0111aja. I ako \u0107emo gledati zbivanja u na\u0161oj crkvi desetak godina nakon \u0161to je napisan ovaj uvod pa sve do kraja Drugoga svjetskoga rata, moramo priznati da je Mahni\u0107 dobro vidio.<\/p>\n No, osvrnuo bih se na zbivanja u suvremenoj Crkvi u Hrvata u zadnjih petnaestak godina gdje mo\u017eemo zamijetiti znakove novoga prolje\u0107a na\u0161e domovinske Crkve. Lai\u010dki pokret u mnogo\u010demu dolazi do izra\u017eaja i postaje prava snaga Crkve.<\/p>\n Nije svako djelovanje laika u dru\u0161tvu samo po sebi kr\u0161\u0107ansko i Mahni\u0107 je toga svjestan. On vidi veliku opasnost u liberalizmu koji je postavio kukavi\u010dje jaje i proglasio vjeru privatnom stvari. Autor podcrtava kako je neprihvatljiva tvrdnja da \u201eneka se pojedinac moli i vjeruje \u0161to ho\u0107e, no dr\u017eava, znanost, umjetnost i \u0161kola ne priznaju ni Boga ni Krista niti se pokoravaju i\u010dijemu zakonu\u201c. U \u010demu na poseban na\u010din sluga Bo\u017eji vidi zamku i opasnost? Moderni \u010dovjek podijelio je \u017eivot na privatni i javni, a iz toga proizlazi i dvostruki moral i savjest. Mi koji pamtimo totalitarne ideologije, koje su tek zapo\u010dinjale u Mahni\u0107evo vrijeme, mo\u017eemo vidjeti do kojih su posljedica dovele cijelo \u010dovje\u010danstvo. Stoga \u0107e biskup beskompromisno denuncirati lukavost liberalizma kao da javni \u017eivot ne utje\u010de na privatni.<\/p>\n \u0160to nam je \u010diniti? Kako se od ovoga osloboditi? Ima li nam uop\u0107e pomo\u0107i? U ovome Mahni\u0107 nimalo ne dvoji i njegov je odgovor jednostavan: \u201eJavni \u017eivot treba opet osvojiti za Krista!\u201c<\/p>\n<\/a><\/p>\n
\nMahni\u0107 \u2013 neupitni uzor i poticaj<\/strong><\/p>\n
\nMahni\u0107 \u2013 vizija Drugog vatikanskog koncila<\/strong><\/p>\n