<\/p>\n

Dragi biskupe Ivica, pastiru Crkve kr\u010dke,\u00a0\u00a0biskupe kr\u010dki u miru mons. Valtere;\u00a0dragi nadbiskupe metropolite rije\u010dki mons. Ivane Dev\u010di\u0107u;\u00a0draga subra\u0107o biskupi:\u00a0mons. Ivane Milovane, pore\u010dki i pulski biskupe u miru\u00a0i mons. Mile Bogovi\u0107u, gospi\u0107ko-senjski biskupe u miru;\u00a0mnogopo\u0161tovani o\u010de Ivo Martinovi\u0107u, provincijale glagolja\u0161ke Provincije franjevaca tre\u0107oredaca;\u00a0po\u0161tovana s. Dobroslava Mlaki\u0107, vrhovna predstojnice Dru\u017ebe sestara Presvetog Srca Isusova;\u00a0po\u0161tovani izaslani\u010de predsjednice Republike Hrvatske gospo\u0111e Kolinde Grabar-Kitarovi\u0107;\u00a0po\u0161tovani gradona\u010delnici i zastupnici gradova: Krka, Cresa, Malog Lo\u0161inja, Novalje i Raba;\u00a0te na\u010delnici i zastupnici op\u0107ina: Vrbnika, Ba\u0161ke, Dobrinja, Duba\u0161nice, Lopara, Omi\u0161lja i Punta;\u00a0draga bra\u0107o sve\u0107enici i redovnici, po\u0161tovane sestre redovnice,\u00a0dragi bogoslovi i redovni\u010dki kandidati,\u00a0draga bra\u0107o i sestre u Kristu!\u00a0<\/span><\/p>\n

<\/p>\n

1. Na dana\u0161nji dan, 14. prosinca 1920. godine u 7 sati i 28 minuta u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu, blago je u Gospodinu preminuo sluga Bo\u017eji dr. Antun Mahni\u0107, biskup kr\u010dki. Naime, 1. srpnja 1920. godine ujutro, u 7 sati, biskup Mahni\u0107 doputovao je u Zagreb, oslabljen i shrvan bole\u0161\u0107u. U njegovoj pratnji bio je kancelar Biskupskog ordinarijata u Krku mons. Mate Polonijo. Odsjeo je u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu kao gost zagreba\u010dkog nadbiskupa metropolita dr. Antuna Bauera. Sutradan, 2. srpnja 1920. godine otputovao je biskup Mahni\u0107 sa svojim kancelarom u Vara\u017edinske Toplice na lije\u010denje. Dnevnik nadbiskupa Bauera bilje\u017ei da se biskup Mahni\u0107 s kancelarom Polonijom, 27. kolovoza 1920. godine, vratio u Zagreb iz Vara\u017edinskih Toplica. Kroni\u010dar dodaje opasku: \u00bbVrlo slab. Ni\u0161ta se nije oporavio\u00ab. Ne\u0161to ni\u017ee kroni\u010dar je zabilje\u017eio da je biskup dr. Mahni\u0107 sveudilj bolestan i to te\u0161ko bolestan. Iako se nadao i \u017eeljno \u010dekao povratak u svoj Biskupski dom u Krk, biskupu Mahni\u0107u je bio Nadbiskupski dvor u Zagrebu, zadnja postaja ovozemnog \u017eivota.
\n<\/span>
\n<\/span>Draga bra\u0107o i sestre, zahvaljuju\u0107i ljubaznom pozivu kr\u010dkog biskupa mons. Ivice Petanjka, rado danas u zajedni\u0161tvu sa svojom rodnom Crkvom kr\u010dkom sudjelujem u Slavlju kojim se spominjemo preminu\u0107a sluge Bo\u017ejega Antuna Mahni\u0107a kojemu sam, nedostojan, po odre\u0111enju Bo\u017eje providnosti, bio tre\u0107i nasljednik na kr\u010dkoj biskupskoj stolici. Kad sam pak jutros krenuo iz Nadbiskupskog dvoru u Zagrebu, u kojem je na dana\u0161nji dan prije 99 godina, preminuo biskup Mahni\u0107, kao gost tada\u0161njeg nadbiskupa zagreba\u010dkog Antuna Bauera, kojemu sam, na isti na\u010din, sada \u010detvrti nasljednik na zagreba\u010dkoj nadbiskupskoj stolici, u srcu sam putem prebirao misli, zahvaljuju\u0107i dobrom Bogu za ba\u0161tinu kojom smo nastanjeni.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

2. Dragi vjernici, u jeku do\u0161a\u0161\u0107a sabrali smo se danas ovdje u znaku spomena na slugu Bo\u017ejega biskupa Antuna Mahni\u0107a, \u010dije zemne ostatke, od 2002. godine, \u010duva ova drevna kr\u010dka katedrala. Premda ulazimo u stotu obljetnicu od njegove smrti dana\u0161nje Slavlje svjedo\u010di da Mahni\u0107a nije nestalo, da je On \u017eiv, \u017eiv u onome za \u0161to je \u017eivio i \u0161to nam je ostavio u ba\u0161tinu, jer je kao vjerni kr\u0161\u0107anin, biskup i umnik udario sna\u017ean pe\u010dat ne samo u Kr\u010dkoj biskupiji kojoj je bio Pastir, nego i katoli\u010dkoj stvarnosti u hrvatskom i slovenskom narodu.\u00a0Lik biskupa Mahni\u0107a sja veli\u010dinom \u010dovjeka dinami\u010dna, neumorna, predana svom idealu, \u010dovjeka uporna i izdr\u017eljiva, \u010dovjeka vjere i otvorene spremnosti na suradnju s Bogom, a za dobro ljudi koji su Bo\u017eja stvorenja. Mahni\u0107ev rad posredovanje je Bo\u017eje ljubavi prema bli\u017enjima. Ta pastoralna ljubav je nesebi\u010dna, po\u017ertvovna i stvarna ljubav crkvenog Pastira.\u00a0<\/span>Mahni\u0107 je znao da je svojim radom mogao postati kamenom spoticanja. Na\u010delni sukobi nisu ga mogli ostaviti ravnodu\u0161nim. Taj veliki vjernik ne bi bio vjernik kad bi mu budu\u0107nost i rezultati njegova djela bili uvijek i posve jasni, ali on je svaki dan kretao prema novom, neumorno je orao svje\u017ee brazde. Kao vjernik i biskup osje\u0107ao je da treba raditi i i\u0107i naprijed suo\u010davaju\u0107i se s novim izazovima. Nadvijali su se nad njim i tamni oblaci te mu je zacijelo ponekad izgledalo kao da je Gospodin lice svoje sakrio. Ali ni to ga nije moglo slomiti ni svladati, jer je bio ispunjen kr\u0161\u0107anskom nadom. Stoga lik biskupa Mahni\u0107a sja unato\u010d neprilikama kojih je u svome, naporima ispunjenom \u017eivotu, bio \u017ertva i ni\u0161an. Zbog svog zalaganja za slobodu vjere i prava naroda morao je pri kraju \u017eivota i u progonstvo, u Italiju. Vra\u0107a se kao bolesnik te zbog lije\u010denja odlazi u Zagreb, gdje i umire.
\n<\/span>
\n<\/span>O \u017eivotu i djelu biskupa Mahni\u0107a pisalo se i pisat \u0107e se. Nije nam namjera ni zapo\u010deti s nabrajanjem silnih inicijativa \u0161to ih je pokrenuo i ba\u0161tine koju je ostavio u prvom redu u Kr\u010dkoj biskupiji, kao i diljem Hrvatske te Slovenije.\u00a0<\/span>Ipak, valja napomenuti da je, 14. prosinca 2013. godine, zapo\u010delo novo razdoblje za prou\u010davanje, temeljito ispitivanje i dubinsko vrednovanje \u017eivota i djela biskupa Mahni\u0107a. Naime, tog je dana tada\u0161nji kr\u010dki biskup, mons. Valter \u017dupan, procijeniv\u0161i da Bo\u017eji puk \u010duva glas o sveta\u010dkom \u017eivotu biskupa Mahni\u0107a, sve\u010dano otvorio i pokrenuo biskupijski postupak za progla\u0161enje bla\u017eenim i svetim kr\u010dkog biskupa Antuna Mahni\u0107a.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

3. Bra\u0107o i sestre, biskup Antun Mahni\u0107 ro\u0111en je 14. rujna 1850. godine na blagdan Uzvi\u0161enja svetoga Kri\u017ea, umro je 14. prosinca na dan kad se Crkva spominje svetog Ivana od Kri\u017ea. Imenovan biskupom za geslo je uzeo rije\u010di: \u00bbIn Cruce salus \u2013 U kri\u017eu je spas\u00ab, a u svoj biskupski grb je stavio jednostavni kri\u017e. Biskup Mahni\u0107 uvijek je, sve do smrti, vjerno slijedio ono \u0161to si je, postav\u0161i biskupom, postavio kao svoje biskupsko geslo: U kri\u017eu je spas.<\/span>\u00bbTko ne uzme svoga kri\u017ea i ne po\u0111e za mnom nije mene dostojan. Tko na\u0111e \u017eivot svoj, izgubit \u0107e ga, a tko izgubi svoj \u017eivot poradi mene, na\u0107i \u0107e ga\u00ab (Mt 10, 38-39). Uistinu, tvrde su to rije\u010di. Rado bismo ih ubla\u017eili, ili ih uop\u0107e ne bismo \u017eeljeli \u010duti od istoga Isusa koji je rekao da je njegov jaram sladak i breme lako (usp. Mt 11,30). Zahtjevne su Isusove rije\u010di dana\u0161njeg evan\u0111elja, toliko zahtjevne da bismo ponekad radije po\u0161li drugim putem, ili \u010dak pre\u010dacem na hodo\u010da\u0161\u0107u \u017eivota, da ih slu\u010dajno ne susretnemo. No, u Kristovu Duhu danas ih \u017eelimo uistinu \u010duti te,\u00a0 prosvjetljeni Mahni\u0107evom ostav\u0161tinom razmatrani, polaze\u0107i od rije\u010di Knjige Mudrosti: \u00bbPla\u0161ljive su misli smrtnika i nestalne su na\u0161e namisli\u2026 \u0160to je na nebu, tko \u0107e istra\u017eiti?\u00ab (Mudr 9, 14. 16b).<\/span><\/span><\/span>Tko prima Kristove rije\u010di bez svjetla Duha Svetoga, osje\u0107a svu njihovu gor\u010dinu. Ma koliko to htio ubla\u017eiti, u \u010dovjeku se bez mudrosti kri\u017ea i ljubavi prema Kristu, javlja neprihva\u0107anje ovoga evan\u0111eoskog izazova. Onaj \u010dovjek koji, pak, slu\u0161a te Isusove rije\u010di ponizna i \u0161utljiva srca, s povjerenjem u Duha Svetoga, mo\u017ee razumjeti da je u njima tajna istinskoga \u017eivota. Te Isusove rije\u010di otkrivaju nam evan\u0111eoski radikalizam.<\/span><\/span><\/span><\/p>\n

4. Bra\u0107o i sestre, lako vidimo kako se danas, kad je rije\u010d o napretku, rijetko govori o mudrosti. Tehnolo\u0161ka dostignu\u0107a, koja na zadivljuju\u0107i na\u010din otkrivaju zakonitosti stvorenoga svijeta, prekora\u010duju granice do sada poznatih svemirskih prostranstva te istodobno ulaze u slo\u017eene sustave najsitnijih \u010destica i organizama. No taj put, koji se naj\u010de\u0161\u0107e naziva napretkom, ne uspijeva odgovoriti na pitanja tolikih ljudi, posebno tolikih djevojaka i mladi\u0107a koji \u2013 na\u017ealost u sve ranijoj dobi \u2013 postaju robovi droge te zarobljenici samo\u0107e i ravnodu\u0161nosti; ne uspijeva ubla\u017eiti napetost koja pokre\u0107e sukobe u obiteljima, ili jo\u0161 razorniju snagu ratova\u2026 Koje li proturje\u010dnosti! Odgovor na istinska i duboka pitanja ljudskoga srca ra\u0111a se u daru mudrosti, pogleda uprta u dubinu na\u0161ega bi\u0107a, ali i u Bo\u017eji pogled ljubavi prema \u010dovjeku.Kristov govor u Evan\u0111elju poziva nas da ne ostanemo zatvoreni u malenom krugu svoga doma i da prema tome ne mjerimo svoju budu\u0107nost. Ne mrzi li tko i sam svoj \u017eivot, ne mo\u017ee biti moj u\u010denik! Te Isusove rije\u010di prodiru u na\u0161 \u017eivot poput ma\u010da boli. Doista, Isus je do\u0161ao da \u017eivot imamo i to u izobilju. Pozvani smo svakog dana iznova tra\u017eiti \u017eivotni smisao, ili bolje, dopustiti Bogu da nam ga daruje. Nasljedovanje Krista uvodi u cjelovito obzorje ljudske slobode. Isus ne \u017eeli mr\u017enju, nego slobodan dar na\u0161ega \u017eivota. Isus ne \u017eeli ne\u0161to, nego sve.<\/span><\/span><\/p>\n

5. Kristov kri\u017e nikada ne ucjenjuje. On priti\u0161\u0107e, kako bi sve \u0161to u sebi nosimo do zadnje kapi iscijedili u dar koji ne tra\u017ei uzdarja. \u00bbLjubiti svoj \u017eivot\u00ab u negativnom smislu, zna\u010di da ja sam znam \u0161to je za mene \u017eivot i kako ga trebam organizirati, a Bog mi treba pomo\u0107i da to ostvarim. Bog se tada nalazi me\u0111u sredstvima moga \u017eivota, ba\u0161 kao i materijalna sredstva. Mi ljudi skloni smo od sredstva napraviti svrhu, \u017eivot prepustiti idolima, koji rado pose\u017eu za na\u0161im \u017eivotom. Umjesto da budemo radosni gospodari, postajemo tjeskobne sluge onome \u0161to bi nam trebalo slu\u017eiti.<\/span>Bra\u0107o i sestre, gledaju\u0107i kri\u017e ponovno mo\u017eemo vidjeti Boga ljubavi. To je mudrost kri\u017ea. To je kr\u0161\u0107anska radosna vijest koja izaziva proturje\u010dje u trenucima ku\u0161nje, u \u017eivotu onih koji nisu prihvatili Kristovu ljubav prema bli\u017enjima. Po kri\u017eu nam Bog govori da je prisutan u na\u0161em \u017eivotu, kako nam je to pokazao Isus. Po Isusovu kri\u017eu Bog nas poziva da prepoznamo i prihvatimo Bo\u017eju ljubav i u najve\u0107im pote\u0161ko\u0107ama svoga \u017eivota. Vjera prodire dublje od povr\u0161ine. I u radostima i nadama, i u tuzi i tjeskobama ljudskoga \u017eivota pogled vjere vidi duboku ljudsku slobodu i mogu\u0107nost za ljubav po Kristovoj mjeri.
\n<\/span>
\n<\/p>\n

6. Biskup Antun Mahni\u0107 bio je do kraja \u017eivota zagledan u privla\u010dnost i smisao Kristova kri\u017ea s kojim je stopio svoje poslanje. Ta ga je privla\u010dnost pratila svega \u017eivota da bi i sam mogao dati cijeli svoj \u017eivot u ljubavi prema ljudima. On nas danas privla\u010di te zagledani u Kristov kri\u017e prepoznajemo dar sluge Bo\u017ejega Antuna Mahni\u0107a. <\/span>Ono \u0161to \u010dovjek ne mo\u017ee podnijeti nije toliko bol ili te\u0161ko\u0107e \u017eivota, nego besmisao boli, bol iza koje ljudski pogled ne dodiruje ni\u0161ta, bol iza koje zjapi praznina. Sluga Bo\u017eji Mahni\u0107 je iza boli uvijek vidio Kristov blagi pogled ljubavi. Nadahnjivao se na Kristovu kri\u017eu koji za njega nije bio razlog prepu\u0161tanja sudbini, malodu\u0161ju, bezna\u0111u. On za njega nije bio prepu\u0161tanje s uzdahom: nije mogu\u0107e ni\u0161ta u\u010diniti, popraviti, pokrenuti\u2026 O, dragi vjernici, koliko nam je potreban takav stav u na\u0161oj suvremenosti na svim podru\u010djima hrvatskog i crkvenog i dru\u0161tvenog \u017eivota.<\/span><\/span>Biskup Mahni\u0107 je u Kristovu kri\u017eu vidio dar koji mu je dan da bi vjerovao da sve \u0161to se doga\u0111a nije izvan Bo\u017eje ruke, nego upravo suprotno: sve nas to treba jo\u0161 vi\u0161e privla\u010diti Kristu.<\/span>Kri\u017e na\u0161 svagdanji, bez obzira kako ga mi nazivali: pote\u0161ko\u0107a, bezna\u0111e, muka, nemir, borba, bolest\u2026, po Kristu postaje svagdanji pogled ljubavi, nade i mira.<\/span><\/p>\n

7. Smijemo re\u0107i da je sluga Bo\u017eji Antun Mahni\u0107 \u017eivio Krista. \u017dive\u0107i Krista vidio je ljude i njihove potrebe. U ljudima je prona\u0161ao bli\u017enje i susreo bol. Trpe\u0107i bol pro\u010distio je vlastito srce. Prihva\u0107enim kri\u017eem gledao je Krista na kri\u017eu, a u Kristovu pogledu prona\u0161ao je Majku, Presvetu Bogorodicu Mariju, koja je radost \u017eivota s Kristom. Za ostvarenje takvoga \u017eivota tra\u017ei se korjenita metanoja, obra\u0107enje, izdizanje iznad vlastitih ljudskih horizonata. Biskup Mahni\u0107 je zasigurno dobro promislio geslo svoga biskupskog poslanja: In cruce salus \u2013 U kri\u017eu je spas. Bio je asket. Mu\u017e duhovnosti, \u017ertve, radinosti i molitve. Mudrost kri\u017ea propovijedao je kleru, mladim vjernicima, intelektualcima i svemu Bo\u017ejem puku. Sluga Bo\u017eji biskup Antun Mahni\u0107 veoma je dobro shvatio da Crkva mora \u017eivjeti otajstvo kri\u017ea da bi svjedo\u010dila vjernost Isusu Kristu i nadu uskrsnu\u0107a.<\/span><\/span><\/p>\n

8. Draga bra\u0107o i sestre, posebno vi draga djeco, mladi\u0107i i djevojke, roditelji, o\u010devi i majke, bake i djedovi, svi mi rado nosimo kri\u017e oko vrata. Neka to ne bude samo puki ukras, nego znak vjere i spasenja koji nas podsje\u0107a da na\u0161 pogled treba po\u010divati na Kristovu kri\u017eu. Neka nas to podsje\u0107a da smo, kako je nagla\u0161avao na\u0161 Sluga Bo\u017eji, svojim \u017eivotom uvijek i svagdje pozvani svjedo\u010diti Isusa Krista i \u017eivjeti Kristovu ljubav, posebno prema najpotrebnijima.Draga subra\u0107o sve\u0107enici, biskupu Mahni\u0107u je veoma na srcu bilo sve\u0107eni\u010dko zajedni\u0161tvo. Pokrenuo je \u010dasopis koji je i po nazivu na to ukazivao. Dobro bi bilo da iznova posegnemo za biserima pouke i poruka \u0161to ih je za nas pisao i koje danas imaju jo\u0161 ve\u0107u i sna\u017eniju aktualnost.<\/span>
\nA sve pozivam da se neprestano preporu\u010dujemo nebeskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije, svetih biskupijskih za\u0161titnika: Kvirina, Gaudencija i Kristofora. Molimo i zagovor bla\u017eenoga Alojzija Stepinca, svjedoka istine i \u010diste savjesti. Spominju\u0107i se i svojih pastira, posebno sluge Bo\u017ejega biskupa Antuna Mahni\u0107a, koji su nam navje\u0161\u0107ivali Rije\u010d Bo\u017eju, te promatraju\u0107i kraj njihova \u017eivota, nasljedujmo njihovu vjeru. Ovdje se spominjem i na\u0161ih blagopokojnih biskupa Josipa Srebrni\u0107a i Karmela Zazinovi\u0107a, koji po\u010divaju u kapeli Presvetog Srca Isusova.<\/span>Naime, Isus Krist ju\u010der i danas isti je i uvijek. Stoga, predraga moja bra\u0107o i sestre, ne dajte se zavesti razli\u010ditim tu\u0111im i krivim naucima i ponudama.<\/span>Amen.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":963,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/976"}],"collection":[{"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=976"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/976\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":985,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/976\/revisions\/985"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/media\/963"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=976"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=976"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/biskupijakrk.hr\/mahnic100\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=976"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}