U petak 8. studenoga u muzeju Apoksiomen održana je svečana sjednica Gradskog vijeća Malog Lošinja a prigodom obilježavanja Dana grada Malog Lošinja, blagdana sv. Martina, zaštitnika grada.
Tijekom svečane sjednice na kojoj su bili prisutni brojni uzvanici, gradonačelnica Ana Kučić i predsjednik Gradskog vijeća Elvis Živković uručili su Povelju o nagradi grada Malog Lošinja svećeniku Krčke biskupije don Tomislavu Debeliću, župniku na Susku, za „iznimno postignuće u vjerskom i društvenom životu grada Malog Lošinja.“
U pismenom obrazloženju kojim se dodjeljuje priznanje ističe se da je svećenik don Tomislav Debelić posebna ličnost, osoba lošinjskog arhipelaga. Od svog dolaska na lošinjsko područje sav se dušom i tijelom, čitavim svojim bićem, kao svećenik predao na služenje „udaljenim“ stanovnicima hrvatskih otoka, a to su Ilovik, Unije i Susak, Velike i Male Srakane a isto tako i kao župni vikar u Malom Lošinju. Nakon teoloških studija, svoju službu započeo je u župama Nerezine, Osor i Sveti Jakov. Bila su to poratna vremena kada je veliki broj mještana emigrirao u Italiju, Ameriku. Svećenik je ostao uz svoj narod, djecu i mladež. Nešto kasnije, službu župnika nastavlja u Velikom Lošinju sve do 1975. godine. Tu se posebno zalagao oko podizanja hrvatske nacionalne svijesti svojih župljana. Od 1987. pa do danas kao mudar i dobri pastir brine ne samo za vjerski, već i kulturni, društveni i gospodarski napredak malenih otoka Ilovika, Unija, Velikih i Malih Srakana i Suska.
Nema otočana koji ne poznaje dobrotu, uslužnost, lijepu i ohrabrujuću riječ don Tomislava. Poznata je njegova pastoralna revnost.
Kada brodovi, katamarani i trajekti nisu vozili zbog bura i juga, don Tomislav je uz „dobre ljude“ našao načina da dođe na otoke kako bi nedjeljom i blagdanima slavio euharistiju sa svojim narodom.
Tijekom višegodišnje svećeničke službe uspostavio je izvrsnu suradnju s našim iseljenicima. Upravo njegovim strpljivim ali marljivim zalaganjem obnovljena je većina sakralnih objekata na našim otocima. Danas, don Tomislav u svojoj 82 godini života ni ne pomišlja napustiti otok Susak. Svjestan je da je prisutnost svećenika na Susku znak ohrabrenja i podrške malobrojnom pučanstvu, a posebno starijim i nemoćnim ljudima.
Susak bi bio pusti otok bez don Tomislava.
Primivši nagradu, don Tomislav se obratio brojnim uzvanicima ovim kratkim govorom: „Ovo priznanje namjenjujem Crkvi koja je stoljećima prisutna na ovim otocima. Na ovim otocima susreo sam mnogo, mnogo dobrih ljudi. Otkuda ta dobrota? To je preko kanala dobrih biskupa i svećenika koji su djelovali na ovom području, stoljećima, pa sve do danas. Kada sam rekao: susreo sam mnogo dobrih ljudi, ta dobrota je dolazila od Neba, od Vrhovnog dobra, od Onoga koji je samo Dobar, Apsolutna dobrota, koji je prošao zemljom čineći dobro. Gospodin Isus. Njega mi naviještamo. Ta dobrota sije se u obitelji, u malim i velikim zajednicama. Sreo sam puno dobrih ljudi, otočana koji stalno žive na svojim otocima i vole svoj otok, vole svoje crkvu, ljude i more, vinograde i maslinike. Isto tako u zajedništvu s našim iseljenicima koji rado pomažu i rado se vraćaju natrag. Biti kršćanin znači zalagati se za opće dobro. Sve ovo što ste nabrojali u ovom priznanju, proisteklo je iz te jedine motivacije, činiti zajedničko dobro svima na otocima“.
Izvor: ika.hkm.hr
